Unac i Klokot

Unac i Klokot

Velibor-ivanovic-snimaUnac i Klokot
Dva dana za pamćenje na otvoru sezone mušičarenja

Za Klokot sam već od ranije čuo ponešto, dok o Uncu nijesam znao baš ništa! Iskreno, nijesam znao ni gdje se nalazi. Nakon dva dana provedena na tim vodama, mogu napisati da sam „pelcovan“ i da će oba terena dobiti zavidno mjesto na mojoj listi omiljenih destinacija za pecanje.


Povod za dolazak moje ekipe u Unsko-Sanski kanton bila je produkcija nove epizode serijala ribolovačkih priča „Vode“, te zbog te činjenice nijesam bio u mogućnosti da pecam koliko bih želio. Unac i Klokot su na mene kao ribolovca ostavili upečatljiv utisak, i dobiće u meni redovnog posjetioca.

Kao „klasični“ Crnogorac, i ja sam na svojim putovanjima, u svakoj prilici, hvalio rijeke koje teku dubokim kanjonima „Ekološke Države“. Nisam dozvoljavao sagovornicima konstatacije tipa, da „tamo neđe“ ima neka, jednako lijepa, ili (ne daj Bože!) ljepša rijeka od „mojih“ Tare, Morače, Zete ili Mrtvice.

Intrigiralo me je, priznaću, što sam često mogao da čujem od mojih prijatelja ribolovaca, koje imam širom Balkana, da Unu zovu najljepšom rijekom Evrope. I eto, obreh se i ja na njenoj obali. I morah sebi odmah da priznam. Lijepa je! Zaista su bili u pravu. Nestvarno lijepa! Jako me je potsjetila na rijeku Zetu, koja se kod mog rodnog grada Podgorice, uliva u Moraču. I početniku ribolovcu, a kamoli meni „starom vuku“, bilo bi jasno da ovako bistra, i sa ovakvim pješčanim dnom, mora biti prepuna ribe.

Unac

Prva lokacija za snimanje je bila rijeka Unac. Totalna nepoznanica za potpisnika ovih redova. Doduše, snimali smo, i po malo pecali, u mušičarskom reviru u Martin Brodu, iako me je želja vukla da se ušunjam u kanjon (to uvijek najviše volim). – „Biće vremena. Doći ćeš ti meni opet u maju. Tada je najbolje“ – kazao mi je Senad. Par minuta prije toga, svim prisutnim ribolovcima je pokazao svoje nadaleko čuveno majstorstvo, upecavši 20-tak riba za nekoliko minuta, među njima i kapitalca teškog više od 3kg! Senad Kurtagić je inače bio naš domaćin i vodič, a časovi provedeni u njegovom društvu su „proletjeli za čas“. Opet moram biti iskren. Nije mu bilo lako doći do riječi od mene, jer dok sam stigao da mu ispričam neke od mojih avantura, uveliko je pala noć. Nju smo proveli u motelu „Nana“, kao prvi gosti ovog prelijepog novootvorenog zdanja u Kulen Vakufu. Manje od stotinak metara od obale Une, napravljen je, bez pretjerivanja, raj za ribolovce.

Velibor-ivanovic-igor

Koliko je god bio uspješan u ribolovu prethodnog dana, Senad se pokazao i kao „dobar domaćin“, tako što je cijelo veče gubio na kartama! Naravno, nije se igralo u novac – već u privilegiju da se može začikavati onaj ko gubi. Neki Zlaja, rodom iz ovih krajeva, koji sada živi u Zagrebu, „obrijao je na suvo“ Senada i ostali dio naše ekipe. Ujutru smo tog Zlaju sreli opet, na reviru, i uvjerili se da mu ne ide jedino kartanje dobro od ruke. Povadio je pred nama za tren nekoliko dobrih kalifa!

A naša ekipa je, inače, bila u punom sastavu: Igor, Aco, Sale i Nešo – svi Banjalučani i strastveni mušičari, koji su s nestrpljenjem čekali otvor sezone. Sa druge strane kamere smo stajali naš snimatelj Jan, i moja malenkost. Napecali smo se siti ta dva dana na Uncu i Klokotu, a i kamera je „upecala“ dovoljno dobrih kadrova da će i gledaoci serijala imati razlog da „izgube“ tih pola sata vremena pred ekranom, koliko inače svaka od emisija traje.

Klokot

Velibor-ivanovic-ekipa

Na Klokotu nam se pored Senada pridružila još jedna, slobodno ću napisati, legenda mušičarenja ovog kraja – Denijal Selimović Deni. Kako je upravo stigao s puta, nije bilo prilike da pecamo zajedno, ali nas je odveo do centra Bihaća, tačnije na terasu restorana „River“, da nam pokaže, kako je kazao, – „Ponos Bihaća“! I bio je u pravu. U prostranom viru, kojeg je Una napravila podno blage kaskade i prekrasnog brzaka, u samom centru grada, pred nama su, pored same obale plivale (nećete mi vjerovati), potočne pastrmke duge jedan metar! Da, dobro ste pročitali. Prosto nijesam mogao doći sebi i povjerovati svojim očima. Minut-dva kasnije, primijetili smo nekoliko lipljena „staraca“, na ne više od metar udaljenih od obale. Kada sam još od Denija i vlasnika restorana čuo da orijaške pastrmke bukvalno hrane iz ruke lignjama, svakog jutra, e to je već za mene bilo previše. „Ovo je raj na zemlji“ – izlećelo mi je. I jeste tako. Na pitanje kako uspijevaju da sačuvaju ovo rajsko mjesto od krivolovaca, Deni je odgovorio precizno: „Jel` vidiš ti jarane ove ljude što sjede na obližnjim terasama, i one tamo dalje što šetaju obalom Une? E moj Crnogorac, svi ti oni čuvaju ovu vodu kao nešto svoje i nešto vrijedno. Nikada ovdje nećeš naići na krivolovca. Imamo ovdje mladica teških i više od 30 kila, pored ovih kapitalaca potočne pastrmke i lipljena, autohtonih vrsta naše Une, koje si maloprije i sam vidio“.

Eto dobrog primjera sazrijevanja svijesti o potrebi čuvanja prirodnih resursa! Ovu sintagmu inače često slušam na razno – raznim seminarima i radionicama širom Balkana, na kojima, kao ekolog, učestvujem. Prvi put sam, međutim, imao priliku da otkrijem, da je to negdje, na ovim našim prostorima, i zaživjelo. Bišćani, svaka vam čast! Vi ostali, kad budete čitali ove redove, zamislite se malo! Koliko ste sami doprinijeli da se slično rajsko mjesto zaštiti i u vašem gradu. Priroda je poklonila mnogo sličnih mjesta nestvarne ljepote ovdje na prostorima nekadašnje „velike zemlje“. Samo je na Vama krivica što nijeste dali dovoljno od sebe da se te lokacije zaštite i čuvaju na način na koji to rade ovi plemeniti ljudi.

Serijal „Vode“

Snimanje serijala ribolovačkih avantura „Vode“ je krenulo u januaru mjesecu ove godine. Prva lokacija je bila rijeka Drina. Sa Mlađom Obrenovićem, Duletom Elezom, Šekijem Markovićem i ostalim „herojima“ lova na mladicu. Naša stalna, i mnogobrojna ekipa provela je tri dana za nezaborav. Nakon emisija o Uncu i Klokotu, gdje smo snimali mušičarenje, planiraju se posjete i ostalim atraktivnim vodama. Tako će gledaoci imati priliku da, pored pomenutih, vide i avanture sa Ribnika, Plive, Vrbasa, Sane, Neretve, nekoliko šaranskih jezera, kao i emisije sa Tare, Lima, Ljuče, Morače, Zete, Mrtvice, te opet Drine (jun mjesec). Nekoliko emisija će biti snimljeno i na Jadranskom moru, ovog proljeća. Serijal se radi na do sada najkvalitetnijem produkcijskom nivou za ove prostore, i dostići će najveće programske i tehničke standarde. Priče ribolovaca će predstavljati život pored voda, na kojim oni provode najbolje dane svojih života, Pregovori sa emiterima su još u toku, a početak emitovanja je planiran za septembar mjesec.

Velibor-ivanovicAutor serijala je novinar i televizijski producent Velibor Ivanović, Podgoričanin koji od 2002 godine živi u Njemačkoj. Auditorijumu ribolovaca je poznat kao autor serijala „Crna Gora ribolov u raju“ (2001.-02.), koji je emitovan na više TV-stanica na prostoru Balkana, kao i satelitskim programima.Velibor je takođe, nekoliko godina, prije odlaska u inostranstvo, pisao za „Ribolovačku reviju“, kasnije „Ribolovački magazin“ iz Novog Sada.

 Velibor Ivanović