Komentar Đorđa Škorića o Tenkara štapovima i tehnici

„Od srca čestitam autoru gospodinu Zdenku Trivunu iz Kanade, na veoma detaljnom i dobro ilustrovanom prilogu o tenkara štapovima i tehnici. Ne želim da me se krivo razumije, svaka čast Japancima, ali mi svoju tenkaru imamo. Imali smo je na mnogim Krajiškim rijekama, već nekoliko stotina godina, recimo njom se lovilo po Uni, Plivi, Janju, Ribniku, Sani, Vrbasu, … Čuveni ljeskov prut.

Tražilo je vremena da ga se pripremi, prvo usiječe da je dug oko 2,50-3,50m, oguli se kora osim sedamdesetak cm pri vrhu, gdje se ona ostavljala. Štap se vješao u pojati sa otežanjem i pustio, tako obješen, da se suši godinu – dvije.

Pre no što se počne loviti, vrh sa korom se potopi u vodu i pusti da odstoji u njoj desetak – petnaest minuta, da mu se vrati žilavost. Na vrh se zaveže struma i na najlon se postavi mušica.

Rijetko ko je imao za klasični splišani bamabusov štap, a i nije bilo potrebe imali smo fantastične tehnike sa ljeskovakom i fantastične ulove. Doduše ribe je bilo, o čemu sada možemo samo sanjati.

Iman još tri ispod kuruzane u Paluckama, stari su pedesetak godina. Da priznam i ja sam podlegao Orvisu, Sage-u, ali još uvijek imam dvije stare šnjure, sa predvezom, jedna od konjske dlake i jedna, novija DAM-ova, sa nekoliko mušica u jednoj kutiji, a obale naših rijeka i potoka imaju puno lijeske.

Žao mi je što smo gotovo sve N A Š E znanje pozaboravljali. Novotarije su fantastične, ali NE ZABORAVLJAJMO stara znanja.“

Fotografije iz arhive Mušičara

Priredio Ivan Korhner