Zarazna hematopoezna nekroza (IHN)

Zarazna hematopoezna nekroza (IHN)

slika2(IHN)Bolesti riba:
Zarazna hematopoezna nekroza (IHN)

Zarazna hematopoezna nekroza (IHN), virusno oboljenje salmonidnih vrsta riba, je prvi put utvrđeno pedesetih godina prošlog veka u ribnjacima u Oregonu i Vašingtonu.

Uzročnik se od tada raširio i prisutan je u velikom broju zapata salmonida u Pacifičkom severozapadnom regionu Severne Amerike, kao i u Evropi i nekim Azijskim državama.

Kliničko oboljenje je najčešće kod mlađi. Zarazna hematopoezna nekroza može izazvati značajne ekonomske gubitke u ribnjačkim zapatima mlađi kalifornijske pastrmke i lososa, pri čemu kumulativni mortalitet može dostići 90– 95%.

Uzročnik. Uzročnik zarazne hematopoezne nekroze je virus, pripadnik roda Novirhabdovirus, familija Rhabdoviridae. Izolati virusa zarazne hematopoezne nekroze (IHNV) su, prevashodno u zavisnosti od geografskog područja, grupisani u tri genetska tipa. Genogrupa U obuhvata izolate iz Aljaske, Britanske Kolumbije, Vašingtona, kao i nekoliko izolata iz Oregona, Kalifornije i Japana. Genogrupa L sadrži izolate virusa iz Kalifornije i Oregona, a u genogrupu M su svrstani izolati iz Evrope, Vašingtona i Ajdaha. M genogrupu karakteriše značajno veća genetska varijabilnost u odnosu na druge dve grupe.

slika1(IHN nekrobioticka tela)

Način prenošenja. IHNV se prenosi preko klinički obolelih riba i asimptomatskih kliconoša (obolele jedinke bez izraženih simptoma). Virus se širi putem fecesa, urina i polnih produkata. Do prenošenja najčešće dolazi direktnim kontaktom, ali i preko vode. IHN virus može preživeti u vodi najmanje mesec dana. Moguće je i vertikalno prenošenje bolesti (sa matica preko ikre na izleglo potomstvo), mada nije potpuno razjašnjeno da li je virus prisutan unutar ikre ili samo na površini.

Klinički simptomi i patološke promene. Tipična klinička slika IHN se karakteriše povećanim mortalitetom mlađi prijemčivih vrsta pri odgovarajući temperaturi vode. Krupniji, napredniji primerci uginjavaju prvi. Mlađ je letargična sa povremenim periodima hiperaktivnosti. Iz rektuma izlaze dugački, tanki, bledo – sivi fekalni tračci. Od ostalih kliničkih simptoma mogu biti prisutni i tamna pigmentacija, uvećanje abdomena (trbuh), egzoftalmus (ispupčenje očiju) i krvarenja u osnovama peraja. Škrge su blede, a unutrašnji organi su bledi, usled anemije. Gastrointestinalni trakt je ispunjen prozirnom, sluzavom tečnošću. U masnom tkivu, peritoneumu, vazdušnom mehuru i perikardu mogu biti prisutna petehijalna krvarenja. Klinički simptomi su slabije izraženi kod starijih kategorija riba. IHN dovodi do značajnih poremećaja u ćelijskoj i hemijskoj strukturi krvnih elemenata, prvenstveno usled oštećenja bubrega. Dijagnostički je najznačajnije prisustvo delova nekrotizovanih (odumrlih) ćelija, tzv. “nekrobiotičkih tela” (uglavnom eritrocita) na krvnim razmazima. Ona su slabije zastupljena u perifernoj krvi. Prisutni su  anemija, leukopenija i osmotski disbalans.

slika3(IHN) web

Dijagnostika. Postavljanje definitivne dijagnoze u klinički manifestnim slučajevima pojave oboljenja zahteva izolaciju virusa na kulturi ćelija iz odgovarajućih tkiva prijemčivih vrsta riba sa kliničkim  simptomima i identifikaciju virusa IHN. Bitno je znati da su kod riba starijih od šest meseci slabije izraženi klinički simptomi i patihistološke promene. U kliničkim slučajevima virus je prisutan u velikoj količini u homogenatima organa. Virus je moguće izolovati iz mrtve ikre i embriona. IHN virus je stabilan u smrznutom tkivu, pa se uzorci tkiva se mogu čuvati na 4 oC. Sumnja na pojavu klinički manifestnog oboljenja se postavlja na osnovu prisustva tipičnih kliničkih simptoma i patoloških promena kod prijemčivih vrsta, pri niskim temperaturama vode.

Diferencijalna dijagnoza. Diferencijalno – dijagnostički su značajne druge virusne infekcije salmonida, prvenstveno zarazna nekroza gušterače (IPN), virusna hemoragična septikemija (VHS) i herpesvirus salmonis oboljenje. Značajne dijagnostičke karakteristike IHN su prisustvo belog fekalnog tračka (koji je deblji i duži nego kod IPN), nekroza bubrežnog i hematopoeznog tkiva. Patognomonična je pojava degeneracije i nekroze granularnih ćelija stratum compactum i stratum granulosum, kao i prisustvo nekrobiotičnih tela, mada ona mogu biti prisutna (veoma retko) i kod IPN i VHS.

Ukoliko su prethodno opisane lezije prisutne kod salmonidnih riba, velika je verovatnoća da se radi o zaraznoj hematopoeznoj nekrozi. Međutim, potreban je oprez ukoliko su lezije prisutne i u pankreasu i drugim tkivima, s obzirom da su takve promene češće izazvane drugim virusima.

Lečenje. Ukoliko dođe do pojave bolesti, moguće je smanjiti gubitke povišenjem temperature vode. Nakon pojave bolesti, najbolje je izloviti sve preživele ribe.

Kontrola. Većina izbijanja zaraze se vezuje sa uvozom inficirane oplođene ikre ili mlađi, ali IHNV može dospeti u ribnjak i preko asimptomatskih kliconoša. Ukoliko oboljenje nije endemski prisutno, pojava bolesti se može sprečiti dezinfekcijom i karantiniranjem. IHNV se lako inaktiviše većinom uobičajenih dezinficijenasa.

mr Vlada Radosavljević*
Viši naučni saradnik

*Naučni institut za veterinarstvo Srbije, Beograd

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*