Wooly bugger – Najbolja mušica na svetu

Wooly bugger – Najbolja mušica na svetu
Baby Bugger Gray web
Baby Bugger Gray

Wooly Bugger – najbolja mušica na svetu?

Prošle godine je preminuo jedan mirni čovek koji se zvao Russel Blessing. Celog života se bavio ribolovom, većim delom na veštačke mušice. Pre nekoliko godina je otišao u penziju i tada se kompletno posvetio lovu pastrmke na mušice. Najčešće je lovio na Wooly Bugger, jednostavnu mušicu koju je izmislio. 

Za razliku od nekih drugih mušičara koji su stekli svetsku slavu zato što su bili autori poznatih mušica, Blessing nije bio poznat izvan kruga prijatelja i nije se posebno hvalio činjenicom da je izmislio mušicu koja je poznata u celom svetu, a danas možda i najpopularnija od svih.

Kao i sve dobre mušice Wooly Bugger je nastao sa ciljem da reši određeni problem u ribolovu. Blessing je želeo da napravi živahnu imitaciju larve koja se u SAD zove hellgramite (fam. Corydalidae) za lov maloustog basa. Ti krupni insekti žive u mnogim vodama širom sveta, ali ne i u Evropi, tako da kod nas ništa slično ne može da se nađe. Ukrštanjem svoje kreacije vezane sa punim telom maslinaste boje i palmerovanim crnim petlovim perom sa strimerom koji se zvao Blossom Fly i imao rep od marabua, dobijena je izvanredna mušica, koja se lako veže i dobro lovi. Blessingova ćerka Julie je dala ime mušici Wooly Bugger, što bi se pristojno moglo prevesti kao Vuneni momak, ili Dlakavi đavolak, a postoje i neka vulgarna značenja koja verovatno nisu bila na umu mlade dame.

Nastanak

russel-blessing web
Russel Blessing

Bugger je nastao početkom 1960-tih, i prošlo je više od 10 godina dok nije objavljen prvi članak o njemu. Poznati fotograf i mušičar Barry Beck je objavio tekst o ovoj mušici i ona je veoma brzo postala jako poznata. Beck i Blessing su se sreli 1967. na reci Little Lehigh River u Pensilvaniji, i pošto ribe nisu uzimale Beckove mušice, poslušao je lokalnog ribolovca i za kratko vreme ulovio 4 krupne pastrmke. Posle toga Beck je često koristio Buggera i uverio se u njegovu izuzetnu lovnost, da bi tek kada je skupio dosta iskustava 1984. objavio tekst u časopisu Fly Fisherman, kojim je učinio da ova mušica zaista postane popularna. Nakon toga interesovanje za ovu mušicu prevazišlo je sva očekivanja, što je svakako došlo usled njenog velikog uspeha na svim vodama na kojima je korišćena. Neki su je koristili kao veliku nimfu, drugi kao strimer i ona se pokazala izvanredno, kako na rekama, tako i na jezerima, pa čak i moru. Sam Blessing je do kraja života najviše voleo izvornu verziju koja se sastojala od maslinastog šenila za telo palmerovano crnim petlovim perom, sa crnim repom od marabu pera. Omiljena verzija Barry Beck-a bila je sasvim crna.

Danas je u upotrebi neverovatna selekcija Wooly Buggera, od minijaturnih udica 16 i 14 za lov na potocima, pa sve do ogromnih 4/0 – 5/0 za lov tarpona i drugih velikih morskih riba. Izbor boja u kojima se Buggeri vezuju je takođe veoma širok, od neupadljivih nijansi crne, braon i smeđe, preko bele i žute sve do fluorescentno oranž ili šartre, sa raznim svetlucavim dodacima u repu, kao sto je Krystal Flash ili drugi slični sintetički materijali. Takođe, Bugger se ne vezuje samo kao jednobojan, već se često mogu videti kombinacije raznih boja: repa, tela i petlovog pera. Videli smo do sada mnogo različitih verzija ove mušice, a verovatno da ih ima daleko više od toga. Prosto je neverovatno koliko mogućih kombinacija može da se postigne variranjem samo tri osnovne komponente ove mušice. Zato ne čudi što se 2005 godine pojavila knjiga sa naslovom „Woolly Wisdom: How to Tie and Fish Woolly Worms, Woolly Buggers, and Their Fish – Catching Kin” (Vunena mudrost: kako vezati i pecati Wooly Worm, Wooly Bugger, i njihove ribolovne rođake), poznatog američkog autora Garry Soucie-a. U njoj je nabrojano i opisano oko 400 varijanti ove mušice. Samo nekoliko mušica je do sada svojom reputacijom zaslužilo da im se posveti cela knjiga. Nešto ranije izdata je knjiga o Kraljevskom Kočijašu, a Soucie priprema slično izdanje o Muddler Minnow-u, koji je takođe izuzetna mušica.

Prednosti

Kako je ova jednostavna mušica postala toliko popularna? Prvi razlog je svakako baš u toj jednostavnosti – sa lakoćom može da je veže čak i neko koji tek uči veštinu vezivanja mušica. Drugi je u dostupnosti i maloj ceni materijala od kojih se vezuje. Mnoge dobre mušice nisu postale široko popularne jer su bile previše zahtevne u tom pogledu. Treći je u lakoći kojom se sa ovom mušicom peca. Mnogi svetski mušičarski autoriteti su izjavili ili napisali kako sa njom ne može pogrešno da se lovi. Drugim rečima, potrebno je ovu mušicu ubaciti u vodu, a ostalo će ona sama da uradi. To je, naravno, preterivanje. Način na koji se peca nekom mokrom mušicom u velikoj meri utiče na njen uspeh, pošto je neophodno da se ona ponaša kao neka vrsta riblje hrane, da bi prevara uspela. Čak je zapravo važnije da se u vodi kreće kao neki vodeni organizam (hrana za ribu) nego da ga verno oponaša.

Šta imitira?

Ovde dolazimo do najzanimljivijeg dela priče o Wooly Buggeru, a to je pitanje koju vrstu riblje hrane on imitira. Tek kada sagledamo na šta sve ova mušica može da podseti ribe shvatimo jedan od osnovnih razloga za njen uspeh – spisak je ogroman. Za početak treba istaći da se vitke verzije Buggera u svetlim bojama koriste kao imitacije nimfi najvećih američkih jednodnevki (Hexagenia limbata). Takođe vrlo uspešno prolaze i kao imitacije nimfi vilin – konjica, pijavica, rečnih rakova, punoglavaca i nekih vrsta riba. U zavisnosti od boje i načina vezivanja različiti Buggeri mogu da imitiraju mnoge vrste riba, od zdepastog i glavatog peša, pa sve do vitkih srebrnastih belica. Vezane u odgovarajućoj boji i pecane na prikladan način neke varijante mogu ribama da sugerišu i takve stvari kao što je riblja ikra ili čak komade mesa umrlih lososa (na rekama koje se ulivaju u Pacifik, koje su posle mresta prepune njihovih mrtvih tela). Kao što se vidi, lista je velika, a moguće da je i veća.saran na vulija web

Mi smo koristili ove mušice u raznim prilikama i takođe se uverili u njihovu moć. Pored pastrmki, koje su uobičajeni ulov, na Buggere smo lovili klenove, bucove, pa čak i šarane. Neki naši prijatelji su uspeli da prevare mnogo više vrsta, među kojima štuku, smuđa, basa. bandara, pa čak i neuništivog cverglana.

cverglan web

Dog Nobbler

Interesantno je da je u Engleskoj praktično u isto vreme (1981) nastala veoma slična mušica. Teško je danas reći da li je tom prilikom došlo do razmene ideja, ali i ta druga mušica koja se zvala Dog Nobbler takođe je bila izuzetno uspešna. Njeno ime je još teže da se prevede, opisni prevod bi bio: “mušica koja pse tera da se klanjaju” (pod “psima” se mislilo na krupne pastrmke). Autor mušice je bio Trevor Housby, poznati engleski ribolovac, koji ju je vezivao u raznim bojama i veličinama, čak i kao tandem mušicu, sa dve udice. Kao izuzetno uspešna mušica, bila je zabranjena na nekim vodama u Engleskoj. Tokom 80-tih to je bila mušica na koju su ostvareni najbolji (i najkrupniji) ulovi na britanskim ostrvima.

U originalu Dog Nobbler je imao olovnu kuglicu (dramliju) pričvršćenu kod okca udice, telo od šenila i dugi rep od marabu pera. Kasnije su nastale varijacije: sa petlovim perom palmerovanim preko tela, na manjim udicama (mini Dog Nobbler ili Frog Nobbler), kao i plivajući Booby Nobbler, sa dva velika oka od poliuretanske pene. Sredinom 80-tih poznati engleski profesionalni vezač Sid Knight je patentirao ime Dog Nobbler, i od tada on jedini ima pravo da ovu mušicu prodaje pod tim nazivom. Ribolovci su, naravno, nastavili da je vežu i koriste, ali su počeli da je zovu Leadhead (Olovna glava), a kasnije i Tinhead (Kalajna glava), pošto je olovo kao toksično zabranjeno na nekim vodama.

Dog Nobbler web
Dog Nobbler

Slučaj Dog Nobbler-a i Wooly Bugger-a je tipična situacija u kojoj ista mušica nastane na različitim mestima. Iako se ove dve mušice donekle razlikuju, one u sebi sadrže isti koncept: težinu skoncentrisanu kod glave i lelujavi marabu rep, inače preuzet od džigova za lov basa koji je nastao dosta ranije.

Smatra se da je u novije vreme Bugger prevazišao do nedavno neprikosnovenog Muddler Minnow-a na listi mušica koje su ostvarile ulove najkrupnijih pastrmki. Sve češće se ponavlja jednostavno pravilo koje govori da je kada ribolovac ne zna na šta da peca, ili kada nema odgovarajuću mušicu, najbolje da veže Buggera i peca sa njim. To svakako ne može da reši svaki problem na vodi, ali u mnogo prilika se pokazalo da je dobra preporuka. Verovatno je za uspešnost Buggera u lovu zaslužna pokretljivost materijala od kojih je vezan. Čak i kada se sa njim peca bez akcije, puštajući da ga voda inertno nosi, marabu i petlovo pero se pokreću i sugerišu ribi da je „to“ nešto živo. Akcija je u novije vreme dodatno unapređena dodavanjem metalnih perli (od mesinga ili tungstena) u crnoj, srebrnoj, zlatnoj ili bakarnoj boji. Pored perli koriste se i metalni konusi kao otežanje (cone head). Takvo otežanje omogućava da se mušica kreće kao džig (sinusoidno) kroz vodu, što joj daje još jednu dozu uverljivosti. Sličan efekat se postiže i vezivanjem metalnih očiju (od olova, mesinga ili tungstena), negde u predelu glave mušice. Dodatnu živost postiže se i dodavanjem silikonskih nožica na raznim mestima na telu mušice, čije lelujanje verovatno asocira ribe na nožice raka, koji je omiljena hrana krupnih primeraka mnogih ribljih vrsta. Možda smo propustili da pomenemo neki od detalja koji se danas koriste za poboljšanje atraktivnosti Wooly Buggera, ali skoro je nemoguće nabrojati sve to. Zajednički imenitelj za sve ukrase koji se dodaju ovoj mušici je da oni imaj uticaj na njenu pokretljivost. Više od bilo koje druge osobine, za privlačnost ove mušice značajno je što je vrlo pokretljiva i izgleda kao živa.

Slične mušice – strimeri

Ne treba zaboraviti da i mnoge mušice koje u svom imenu nemaju Wooly ili Bugger duguju svoje postojanje ovoj izuzetnoj kreaciji. Na primer takva je Electric Leech – Električna pijavica, čiji je autor Dave Whitlock. Ta verzija ima vrlo dug crni rep i izduženo telo plave boje. Neke varijante Wooly Buggera dobile su ime po materijlalu od koga su vezane, tako je Crystal Bugger verzija čije se telo vazuje od svetlucavog Crystal šenila, a Lite Brite Bugger ima telo od istoimenog metalik dabinga, Seal Bugger ima telo od fokine dlake, a umesto palmer pera su raščupane dlake sa tela. Flash-A-Buger je verzija sa dodatkom Kristal Flash-a u repu, i na bokovima tela. Neke verzije su dobile ime po karakterističnim detaljima, kao na primer Brite Butt Bugger, koji na kraju tela ima deo od florescentno žutog šenila, Egg Suckig Leech je izdužena varijanta sa jarko crvenom ili oranž lopticom na glavi, The Wiggler umesto petlovim perom palmerovan je marabuom upletenim pomoću petlje (dubbing loop). Hare’s Ear Bugger ima rep od meke dlake zeca (ili kojota). Na nekim Buggerima vezuje se glava od jelenske dlake u Muddler stilu – takav je na primer Bow River Bugger, koji se često vezuje i sa konusnom metalnom glavom, sličan mu je Wooly Sculpin, koji imitira peša. Čitav niz Buggera ima dodatke u vidu silikonskih nožica, koje dodaju živahnost i pokret: veoma je popularan Super Bugger sa metalnim očima i dva para silikonskih nogu, sličan mu je Candy Bugger koji ima još više nogu (tri para). Tu je zatim Gold Bead Ruber Legs koji ima dva para nogu i mesinganu perlu, Princ of Buggers koji pored dva para silikonskih nogu ima i dva biotsa vezana na glavi (kao kod Princ nimfe). Relativno jednostavna verzija koja ima tri para silikonskih nogu zove se War Bird (neki je zovu i Yuk Bug), a mušica zvana Trick or Treat ima tri para nogu, mesinganu konusnu glavu i dodatak od marabu pera upletenog u petlju na glavi. Ovo je samo mali uzorak onih varijanti Wooly Buggera koje su doživele da se pojave u mušičarskoj literatutri, na vodama širom sveta svakako mogu da se nađu i mnoge druge, koje pri tome nisu samo obično variranje boje mušice.

Booby Nobbler web
Booby Nobbler
pcelinji bugger web
pčelinji bugger

DSCN6164 web DSCN6163 web DSCN6162 web DSCN6159 web DSCN6158 web DSCN6157 web

Wooly Sculpin web
Wooly Sculpin

Otežanja

Do danas je osmišljen čitav sistem otežanja Wooly Buggera, kako bi sa njim moglo da se lovi u svim slojevima vode. Opisaćemo ukratko varijante koje postoje. Najstarija i verovatno najpoznatija je neotežana verzija Buggera, kakvu je najviše voleo i njen kreator. Ovakva mušica relativno sporo tone, posebno kada se šenil napije vode, a ako se želi da tone brže, na predvez se dodaje olovna dramlija potrebne veličine. Sledeća verzija je neutralna, koja veoma sporo tone i namenjena je lovu u vrlo plitkoj vodi. Neutralnost se postiže tako što se kod neotežanog Buggera preko leđa stavi tračica poliuretanske pene. Uz malo eksperimentisanja može da se dođe do mušica koje imaju različitu brzinu tonjenja. Ako se pene stavi nešto više, ili se veže celo telo od nje dobija se plivajući Wooly Bugger. To je verzija koja se sve više koristi u lovu basa, kao i na moru. U osnovi to je površinska mušica, slična poperima, koja grabljivicama može da liči na različite ukusne zalogaje. Postavljanje plivajućeg dodatka na Bugger može da bude u obliku glave od poliuretanske pene, od nje se može vezati čitavo telo, ili se ona može staviti u vidu trake na leđnom delu. Takođe, legendarni Jack Gartside je prvi vezao Buggera sa telom od ošišane zimske dlake jelena.

Sledeća, takođe vrlo raširena verzija ove mušice je malo otežana i ima ispod tela nekoliko namotaja olovne žice. Time se postiže da ona tone nešto brže od neotežane, ali i dalje ne previše brzo. Postavljanjem olova u blizini glave dobija se sinusoidno kretanje, neodoljivo za mnoge ribe. Konačno, stavljanjem mesingane ili tungsten perle, uz dodatne namotaje olovne žice na telu dobija se jako otežana verzija Buggera, koja tone ”pravo na glavu” i ima do ekstrema dovedeno sinusoidno kretanje. Uz to treba dodati, da Bugger može da se oteža metalnim očima (oblika peščanog sata), čime se dobija da se udica kreće sa vrhom na gore. Isto može da se postigne i ako se udica kod jako otežanog Buggera malo zakrivi, čime se menja raspored težine i dobija tako zvani ”džig efekat”. Takođe, kao otežanje mogu da se koriste i oči od kuglica iz vodokotlić lanca, čime se dobija verzija Buggera koja ima sasvim novo ime – Humingus. Kod Humingusa postoji džig efekat, ali je manje izražen zato što je težina tih šupljih očiju manja nego drugih otežanja koja mogu da se koriste. Ta verzija je prikladnija za pliće vode.

Humungous Black web
Humungous Black

Na našim prostorima lov salmonida na strimere nije previše popularan, ali je jedan od retkih strimera koji su dospeli do kutijica balkanskih mušičara upravo Woooly Bugger. Obično se iz kutijice vadi kada druge mušice ne love, ili je voda velika i mutna. Ova sjajna mušica i u tim teškim uslovima uspeva da donese po neki ulov, ali je to daleko manje nego što bi se sa njom moglo postići kada bi se ciljno i sistematski koristila. Takođe, kod nas je ubedljivo najpopularniji crni Bugger i to sa zlatnom glavom. I sami smo se puno puta uverili da je to odlična kombinacija, ali nikako ne treba zaboraviti da u nekim momentima dobri rezulati mogu da se postignu i sa drugim bojama, kao što su smeđa, maslinasta, bela ili žuta, a takođe i fluorescentno oranž ili crvena. Sve te boje umeju da budu lovne, a pogotovo kada se primeni pravo otežanje (kao što je prethodno opisano), pa se mušica vodi u sloju vode u kome riba traži hranu. U suštini, kada se sve sabere, čitava jedna oveća mušičarska kutijica može da se napuni samo sa Wooly Buggerima – na udicama raznih veličina (od 12 do 4), u različitim bojama, sa raznim svetlucavim ukrasima i sa više stepena otežanja. Ali treba imati u vidu da takva kutijica može da ponudi odgovore za mnoge situacije na vodi i donese lepe ulove, tako da ima smisla potrošiti malo para i vremena da se ona napuni.

Goran Grubić i Aleksandar Panić, mart 2010.

www.flyandtrout.com

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*