Vile s Kamačnika
Kamačnik, je planinska rječica u koja se nalazi neposrednoj blizini grada Vrbovskog, a svojom ljepotom ostavlja bez daha svakog istinskog zaljubljenika u prirodu i njezine stanovnike. Od svog izvora do ušća u rijeku Dobru, tok rijeke Kamačnik dug je svega 3,2km te pruža dom pravim, živim vilama. Ove vile svoj su dom pronašle u hladnoj, kristalno čistoj vodi koja izvire sa više od 118 metara dubine.
Zahvaljujući velikoj prisutnosti različitih vrsta vodenih insekata poput kamenjarki, tulara, više vrsta jednodnevki te midževa produktivnosti ove rječice je na visokoj razini.
Uz takvo obilje hrane te vodu bogatu kisikom i ne čudi da su se potočne pastrve ne samo uspješno prilagodile životu u ovoj planinskoj rječici, već da u istoj odlično napreduju.
Kroz kanjon je uređena pješačka staza kojom mnogobrojni šetači uživaju u ljepotama ovog kraja. Sama staza nije zahtjevna što potvrđuje i činjenica da se na njoj mogu sresti ljubitelji prirode svih dobnih skupina, od djece do umirovljenika. Neposredno prije samog ulaza u kanjon, na ušću Kamačnika u Dobru nalazi se restoran u kojem posjetitelji uz izvrsno gastronomsku ponudu mogu pronaći odmor i okrjepu te povratiti snagu za nove avanture.
Nebitno da li ste mušičar ili zaljubljenik u prirodu kanjon Kamačnika će vas zasigurno očarati svojom ljepotom u svako godišnje doba. Drveni mostovi koje pronalazimo na prvih nekoliko stotina metara po ulasku u kanjon omogućavaju vam da istinski doživite svu ljepotu i snagu vode koja se preko brojnih prirodnih prepreka u obliku malih kaskada obrušava i juri prema svom cilju, ušću u rijeku Dobru. Na ovom dijelu staze spust do samog korita nije nimalo jednostavan, ali nije nemoguć. Cijelom svojom dužinom staza vijuga prateći konture korita rijeke što ukupni doživljaj ljepote čini još boljim.
U naslovu ove reportaže spomenuo sam vile koje ovu rječicu zovu domom, pa bi bio red da i o njima kažem koju riječ više.
U Kamačniku se mogu pronaći brojne generacije potočnih pastrva koje veličinom variraju od 10cm do impozantnih 60 i više centimetara. Da, istina je da u ovoj relativno maloj vodi, koju bi mnogi opravdano svrstali u kategoriju potoka, obitavaju kapitalni primjerci potočne pastrve. Upravo te vile, kako ih od milja volim zvati, predstavljaju žilukucavicu ovog prirodnog bisera. One su te koje svake zime u svom malom kutku svemira, na svijet donose tisuće novih života. Bez njih, sjaj ovog bisera bi ugasnuo, a život koji je jednom bujao bi nepovratno nestao!!
Zastanimo na trenutak i osvijestimo činjenicu da živimo u vremenu u kojem su se mnogi odvojili od onog što je zaista bitno; od onog bez čega bi naše postojanje bilo nemoguće. Osvijestimo činjenicu da se veliki broj „modernih“ ljudi odvojio od prirode i ne samo to već ju nemilice uništava! Zastanimo na trenutak; probudimo ono dijete u nama koje sustav želi ugušiti i to čini od najranije dobi pa do trenutka dok ne napustimo ovaj planet koji mi smrtnici zovemo domom. Probudimo to dijete koje je svijet oko sebe gledalo prvenstveno srcem, a ne kalkulacijom, gramzljivosti i učmalošću. Dozvolimo tom djetetu koje je vidjelo ljepotu svuda oko sebe da se probudi, da raste i poput Davida koji je pobijedio Golijata, da pobjedi učmalost, apatiju i pohlepu u svakom od nas. Dozvolimo sami sebi da ponovno budemo sretni i da se radujemo svakom novom danu, novom svitanju i zalasku sunca. Samo ako dozvolimo sebi da budemo sretni, da vidimo ljepotu koja nas okružuje, moći ćemo uvidjeti važnost očuvanja prirodnih bogatstava koja su još uvijek. Tek tada ćemo moći napraviti nešto na čemu će nam generacije koje dolaze biti neizmjerno zahvalne; u tom slučaju vile će i dalje biti tu i oni će moći uživati u njihovoj ljepoti kao što smo to činili i mi. Fiziološka potreba zvana glad nije ništa drugo nego laž kojom se pokušava opravdati zloba i uništavanje svega što živi. Ubijanjem vila čovjek neće utažiti fiziološku glad; NE, NE!! Ubijanjem vila isključivo i samo zlo u nama biva privremeno nahranjeno; problem sa zlom je da je ono nezasitno i što ga se više hrani ono biva još gladnije. Jedini način da se utaži zlo jeste da ga se izgladni, hraneći dobro u svakom od nas!
Vile sa gornjih fotografija su ulovljene na Kamačniku na umjetnu muhu te su neozlijeđene vraćene u vodu da dalje plivaju, žive svoj život, bore se i podare život novoj generaciji sljedeću zimu.
Dnevna dozvola je 20€, a trodnevna 50€. Tjedna dozvola je 80€. Isplati se doći na vikend ribolov u svakom slučaju. Za jedan dan teško je doživiti i upiti svu tu ljepotu, da ne govorim o ribolovu. Ima se stvarno lijepih terena obići i za vikend ribolov se onda može kvalitetno odloviti cijeli tok od izvora do ušća.
Lijepi pozdravi i bistro na vodi!!
Tomislav Alar
Komentariši