VIBA, Viking bez broda

VIBA, Viking bez broda

Norveška je sjeverni odgovor na prirodne ljepote Bosne, ali u puno većem formatu. Posebno je lijep i interesantan srednji, planinski dio kao produžetak južnog obalnog područja. Već 300km sjeverno od Osla ulazi se u brdsko – planinsko područje koje obiluje jezerima i vodotocima.

Od malih glečerskih, pa do velikih prirodnih i vještačkih jezera, od malih planinskih vodotoka, pa do velikih širokih rijeka koje teku kroz svaku dolinu između moćnih planina.

Pogled sa visine otkriva prelijepu panoramu planina i dolina. Planine su visine od 1.000 -1.300m. Vrhovi planina iznad 600 – 700m nadmorske visine su bez visokoh šuma prekriveni niskim raslinjem i lišajevima. U usjecima okrenutim sjeveru se mogu, usred ljeta, vidjeti ostaci snijega.

Ove tri sedmice sam posvetio isključivo lovu na lipljana. Lipljanske vode su većinom u dolinama i na većim rijekama, mada ga ima i na većim visinama. Vremenom su se definisale poznate destinacije, djelovi rijeka koji obiluju lipljanom i neki od tih revira su danas i zvanično zaštićene zone gdje se lovi isključivo mušičarskom opremom po C&R sistemu. Doduše, dozvoljeno je uzeti jednu ribu dnevno između 35 i 40cm. Ovo je vrlo interesantan podatak, jer kako je zaštićena mlađa riba, ona ispod 35cm, tako su zaštićeni i kapitalni primjerci, oni iznad 40 cm, što je u zadnjih par godina dalo odlične rezultate. Lovi se većinom riba između 30 i 45cm.

Fly Kamp Kennan na rijeci Glomi

Jedan od takvih je i Fly Kamp Kennan smješten kojih 60-70km od izvora rijeke Glome, odnosno jezera iz kojeg ističe. Gloma je ujedno i najduža Norveška rijeka sa svojih impozantnih preko 600 km vodotoka. Fly Fishing Kamp Kennan raspolaže sa dobrih 7 – 8km vode. Gloma je široka, na Suncu blještava. Po tom odbljesku je i dobila ime. “At glime” na nor. znači “blješti, presijava se”. Većim djelom je plitka, do koljena, do pasa, mada ima i dubokih mjesta. Rijeka vijuga blago, široko, te se iz gotovo svakog ugla pruža fantastičan pogled koji negdje seže i preko kilometra. Posebno je interesantan jedan duži pasaž sa dobrim padom gdje voda huči, pjenuša, udara u ogromne kamene blokove. Njih, kao da je neko s namjerom postavio po čitavoj širini i dužini rijeke. Upravo na tom djelu je ulovljen i kapitalni primjerak lipljana od preko 3kg što je ravno veličini soma od oko150kg, naravno u svojoj kategoriji.

U Fly Fishin Kampu Kennan sam lovio ukupno 9 dana sa prekidima, gdje sam u međuvremenu odlazio i na druge destinacije. Na kraju, u raport sam upisao cc 80 ulovljenih lipljana svih veličina, što je za ovaj dio ljetne sezone impozantno. Ovaj period, kraj jula i početak augusta je karakterističan, jer se lovi sitnim muhama veličina 20-22-24 i čak na 28, za razliku od početka sezone kad su na tapetu ogromna Majska mušica i veliki junski sedževi.

Već drugi dan ribolova sam “morao” praviti sitne mušice i tu je i nastala mušica Toro, nazvana po mom psu tornjaku Torou čiju sam dlaku sakupio po tapacirungu auta i koristio kao dabing materijal. Mušica Toro je perfektno odradila svoj posao i postala standard u mojoj kolekciji. “Licencu” su več otkupila dvojica bosanaca koje sam tamo sreo slučajno i koji su se uvjerili u njenu efikasnost.

Pored Glome i Kennan Kampa posjetio sam još najmanje 20 – tak drugih destinacija udaljenih i više od 350 km jedne od drugih.

Rijeka Trysil

Jedna od njih je i naširoko poznata rijeka Trysil na kojoj sam lovio u dužini od nekih 80km. Donji dio, blizu Švedske granice je tih dana bi “mrtav” beživotan, te sam se brzo prebacio na sam izvor, prelijepu dolinu u visokim brdima i planinama, gdje sam lovio takođe lipljane i jedan dio potočnih pastrmki, ali u znatno manjem formatu. Najveći lipljan je bi tek nešto iznad 33cm. Zbog prelijepog krajolika tu sam se zadržao 3 dana u jednom neuređenom svratištu.

Tokom putovanja sam počesto nailazio na različite vode i od lokalnog stanovništva dobijao osnovne informacije. U trgovinama i na benzinskim pumpama se mogu dobiti načelne informacije i kupiti ribarske dozvole. Za divno čudo, cjene dnevnih ili sedmičnih dozvola su u poređenju sa npr. BiH revirima više simboločne, nego stvarne. Revir Klokot sa dnevnom dozvolom košta kao sedmična dozvola u posebnom reviru Kennan ili duplo manje na svim vodama jednog sreza, ili distrikta koji ima bezbroj vodotoka i jezera. Ispade da su same dozvole najjeftiniji dio ribolova u Norveškoj, što zvuči vrlo primamljivo.

Rijeka Rena

Jena od destinacija je bila i rijeka Rena, pritoka Glome koju poznajem iz ranijih putovanja. Najbolja mjesta su i najteža za ribolov zbog konfiguracije terena. Rijeka je duboka, cc 2 m i izrazito brza, a obale obrasle i onemogućuju, niti prilaz, niti zabacivanje. Ipak se ponegdje nađe neka “rupa” gdje se može loviti. Ulov je rijedak, ali kad se desi, onda sigurno imaš ribu preko kilograma na udici. Pored nekoliko primjeraka većih lipljana, imao sam i jednu potočaru od dobrih 1,5kg.

Rijeka Nora

Rijeka Nora, koja ima egzotično ime, je upravo takva, prvih 7 – 8 km od ušća u Glomu. Plaha, planinska, divlja voda sa mnogo slapova i prepreka, da bi u svom srednjem toku otvorila dušu i ponudila napitomiju dolinu koju sam ikad vidio. Kao da je neko radio umjetničku fotografiju za laptop pa nije zaboravio niti, vjerujem najmanje 200 godina staru, “kućicu iz prerije” na samoj obali. Vodom dominira sitan lipljan, ali u dubljim pasažima se nađe i kakav plavac od dobrih 48cm.

Kako je započelo, tako se i završilo moje trosedmično putovanje, bez najave, bez plana. Jednostavno sam upalio auto, upisao kućnu adresu u navigator i otplovio… Tamo negdje na obali Glome još uvijek tinja mali ugarak, mali žarak koji je ostao u improvizovanom ognjištu gdje sam kuhao kafu, kao dio mene i kao uspomena na prelijepe trenutke koje sam tamo proveo.

 Viba