Veliko finale na Evropskom prvenstvu u Crnoj Gori 2019.

Veliko finale na Evropskom prvenstvu u Crnoj Gori 2019.

Evropsko prvenstvo – Effc 2019. takmičenje 3. dan, peta – završna sesija; Sektor 2 – Plavsko jezero, Crna Gora

La Grande Finale!!! Poslednja odlučujuća i najvažnija utakmica (sesija); prethodne možete pronaći ovde: https://www.facebook.com/jure.osolin/posts/2198029376975874

Nakon ribolova iznad očekivanja i držanja drugog mesta u ekipnom poretku, konkurencija uopšte nije još bila gotova. Popodnevna sesija, koja je završena malo pre mraka, sve je promenila po našim velikim željama, ali kao i obično, poslednja sesija može sve preokrenuti. Posebno na jezeru.

Posle moje jutarnje pobede u reci Ljuča, ali što je još važnije, posle pobede našeg tima u 4. sesiji, stigli smo do poslednje faze (sesije) na drugom mestu. Bio sam čovek sa najvećim pritiskom tada dok sam išao do jezera, gde te samo jedna riba čini pobednikom ili gubitnikom. Bili smo sigurni da samo sa još jednom ribom iz jezera nećemo propustiti medalju, čak i ako još nekoliko timova koji su ostali u konkurenciji za medalje. Opustio sam se za vreme ručka i ostao miran sve vreme. Naš tim je bio vrlo uspešan na jezeru. Moja taktika je bila prilično jednostavna: čekao sam žreb i obično kada svi prvo žele da budu kapetani u čamcu, naš plan za popodnevno zasedanje bio je da budem kapetan u u poslednjih 90 minuta, ne u prvih. Razlog za to je opet bio jednostavan; većina takmičara fokusirala se na ribolov na jezerske pastrmke, a čak i ako je na jezeru bilo puno štuka, retke su uhvaćene. I ove godine štuka se računala na rezultat (u jezeru pored pastrmke i nešto mladica, živi i štuka), a naša najmlađa dva takmičara (Luka Pesjak i Rok Šparovec) odradili su trening pre takmičenja. Saznali smo da je u jezeru bilo zaista mnogo štuka uobičajenih veličina oko 50cm, ali tokom dana su bile potpuno neaktivne; počele su da se hrane upravo kada se sunce sakrije iza brda.

Odabrani žreb i dobio sam partnera iz Slovačke u svom čamcu, Igora Hribika. Bio sam srećan što je prvo on bio kapetan u čamcu, a naravno i on. (Napomena urednika – po pravilima FIPS-a kada se lovi iz čamca svaki takmičar je kapetan čamca 90 minuta, kada on određuje gde će se ići čamcem i gde će se loviti. Ko će biti prvi kapetan određuje se žrebom. Ukupno se lovi 180 minuta ili 3 sata)
Pre početka smo razgovarali o mogućnosti da bih mogao da pokušam da uhvatim štuku u poslednjem satu takmičenja na različitim lokacijama na jezeru, ako bih tada bio bez ribe, a on je na to pristao. U prvih 90 minuta, kada je on bio kapetan lovili smo na ulazu reke Ljuče u jezero u prvih sat vremena, ali nismo imali uspeha. Zatim smo se preselili do ulaza male Ljuče, gde je drugar iz repezentacije Aljoša Crkvenjaš ujutro dobio pastrmku (a isto tako i Matjaž Tirović prvog dana) i ubrzo je Igor dobio udarac, ali je izgubio lepu pastrmku. Ne mnogo dalje, ponovo je imao udarac i ovog puta uspešno je priveo svoju jezersku pastrmku (blatnjaču) i tada mu je laknulo. Ja sam, s druge strane, još uvek bio bez udarca i bio je trenutak da primenim svoju taktiku. Još smo pecali oko ulaza male Ljuče, kad sam promenio kompletan paket pribora: uzeo sam #9 štap sa velikom kolutom i plutajućom strunom, koji se završio sa 0,70mm fluorokarnoskim predvezom, na koji je stavljen veliki, skoro 20cm dugi zeleni streamer . Kako sam postao kapetan broda, polako smo se kretali po ivicama jezera, praveći dva ili tri zabačaja na istom mestu, a zatim se ponovo kretali. Sunce se već skrivalo iza najbližeg brda, tako da sam očekivao mogući udar u bilo kojem trenutku. I tako na oko 15 minuta pre kraja išao sam na sve ili ništa i odvezao se u poslednji zaliv. Bio je pun vodenih lokvanja. Preostalo je još 10 minuta pre završetka sesije i napravio sam zabačaj 20 metara od obale. Jedno polagano povlačenje i video sam kako se na vodi prave talasi i struna se zaustavila. Bio je to udarac, ali na moje iznenađenje, nisam mogao da napravim nekoliko potezanja i da prihvatim ribu u meredov, što je obično za štuke dugačke 50-60cm. Ovaj udarac je bio potpuno suprotan, jer nisam mogao pomaknuti ribu ni za centimetar, zapravo riba se okrenula i povukla čamac, sa nama dvojicom i sudijom! Shvatio sam da sam zakačio nešto veliko i kada je riba pokušala da pobegne. Izvukla je kompletnu strunu, ali na moju sreću štuka je odabrala smer u kome nije bilo lokvanja. Bio sam miran, ali sam znao da ne smem da napravim ni jednu grešku ili ribe neće biti, pa čak i bez greške nije bilo sigurno da ću je prihvatiti u meredov. Nisam pogrešio i sreća je ovaj put bila na mojoj strani i nakon 5 minuta borbe i samo 5 minuta pre kraja takmičenja! Uspešno sam prihvatio ribu. A kakva je to bila riba. Uputio sam nekoliko zaista glasnih krikova u tom trenutku, čak i ako nisam imao nikakve druge informacije o svom timu i drugima, bio sam siguran da će medalja biti naša.

Velika štuka na takmičenju na Plavskom jezeru

Štuka je bila duga tačno 100cm (1m), što je za 30cm duže od druge najduže ribe takmičenja, a ovo je ujedno i najduža riba ulovljena u istoriji Svetskih/Evropskih prvenstava u mušičarenju. Napravili smo nekoliko istorijskih fotografija pre nego što smo je pustili i pošto je naša seansa počela 10 minuta kasnije, tim je već čekao moje vesti.

Lista sa upisanom štukom od 1m (1000mm)

Takođe su se i druga četiri člana naše reprezentacije Slovenije savršeno lovila pa smo na kraju završili na 2. mesto nakon 5. sesiji u ekipnom poretku. Stvarno izuzetan učinak u 3. danu takmičenja – prvi i drugi timski plasman.;

U tom trenutku svi smo bili sigurni da će ovaj put medalja putovati u Sloveniju, pa sam tekst i sliku  poslao u grupno ćaskanje i pre nego što smo usidrili na naš čamac

Reprezentacija Slovenija Drugo mesto na Evropskom prvenstvu 2019. u Crnoj Gori

Original engl. s bloga autora: effc2019 Day 3, session FIVE – final session; Sector 2 – Plav Lake, Montenegro

La Grande Finale!! The last decisive and most important session; previous ones you can find here: https://www.facebook.com/jure.osolin/posts/2198029376975874
After fishing above expectations and holding second place in team standings, competition was not over at all. Afternoon session, which finished not much before dark, has everything prepared for our big wishes, but as usually, last session can turn everything around. Specially on the lake.
After my morning victory in river Ljuca, but more important, after our team victory in Session 4, we arrived to last stage in second place. I was the man with the most pressure on myself as I was going to the lake, where one fish makes you a winner or a loser. We were sure that with just one more fish from the lake we will not miss a medal, even if there were still several teams which stayed medal contestants. I relaxed during the lunch and stayed calm all the time. Our team was very successful on the lake with just the youngest being blank, so my tactic was quite simple: I waited for the draw and usually when everybody wants to be a captain first, our plan for afternoon session was to be a captain in the last 90 minutes, not first. Reason for this was simple again; most of the competitors focused fishing on lake trouts and even if there were also many pikes on the lake, rare were caught. This year also the pike counted for the result (in the lake beside trouts and some chubs), and our youngest two competitors (Luka and Rok) made some training before competition. We found out that there were really many pikes in the lake with usual sizes around 50cm, but they were completely unactive during the day; they started to feed just when the sun hide behind the close hill. 
The draw selected I would have a partner from Slovakia in my boat, Igor Hribik. I was happy he was the captain first, and of course he was too. Before the start we discussed possibility that I could try to catch a pike in last hour of competition in different locations if I would be without a fish at that time, and he agreed. We were fishing in the entrance of Ljuca river to the lake in first hour, but no success. Then we moved to the entrance of small Ljuca, where Aljosa got his trout in the morning (and also Matjaz in first day) and soon Igor got a strike, but he lost a nice trout. Not much further he had a strike again and this time he successfully landed his lake trout and he was relieved. I, on the other side, was still without a strike and two hours into session, it was a start to change my tactic. We were still fishing around the entrance of small Ljuca, when I changed complete package: I took #9 rod with big reel and floating line, which ended with a 0,70 fluorocarbon, on which a put a big, almost 20cm long green streamer. As I became the captain of the boat, we slowly moved around edges of the lake, making two or three cast in same spot and then moved again. The sun was allready hidden behind nearest hill, so I expect the possible strike at any times. 15 minus before the end I put “all in” and drove into last bay, full of water lilys. 10 minutes remaining before closing down, I made a cast app. 20 metres in the dirrection of the bank. One slow pull and I saw a water made some waves and one pull more and the line stopped. It was a strike but to my surprise, I could not make few pulls more and land the fish, which is usual for pikes 50-60cm long. This strike was complete opposite as I could not move the fish even a centimeter, actually the fish turned around and pulled the boat! I realised I hooked something massive and when the fish tried to escape, it pulled out the complete line, but to my luck the pike chose the direction where there were no water lilys. I was still calm, but I knew I could not make not a single mistake or the fish will be gone, and even without a mistake it was not certain I would land that fish. Well, I didn't make any mistake and the luck was on my side this time and after 5 minutes of battle and just 5 minutes before the end of competition!, I succesfully landed the fish. And what a fish it was. I made few really loud screams and at this point, even if I didn't have any other informations about my team and the others, I was sure the medal will be our. The pike was directly 100cm long, which was by 30cm longer than the second longest fish of the competition, and this is also the longest valid fish, caught in the history of World/European Flyfishing Championships. We made some historic photos before releasing it and because our session started 10 minutes later, the team was allready waiting for my news. Also other four members fished perfect (we finished 2nd in 5th session in team standings, trully outstanding performance in Day 3 – first and second team placings; At that point we were all sure the medal will travel to Slovenia, so I texted my photos to group chat and before we anchored our boat, the photo of the pike allready travelled around web chats.
The rest is just a nice history. We showed that we could do anything with a positive team spirit and Fips-Mouche medal was my only missing medal from flyfishing competition – not anymore, it is saved in special place at home.

Jure Osolin

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*