U ribolovu se dobro zabavljaj!

Intervju: Aleksandar Puškadija

Gospodin Aleksandar Puškadija je već veoma dugo u ribolovu, mušičarenju i u novinarstvu, posebno ribolovnom te sam ga zamolio za intervju, kada smo se videli u Beogradu. Tada nije bio raspoložen, ali je pristao da odgovore na pitanja koja sam mu poslao pošalje. Evo tih odgovora u kojima se kriju mnoge tajne velikog majstora mušičarenja, ribolova, fotografije i novinara.

Predstavite se čitaocima: lični podaci – ako želite, čime se bavite pored FF?

Neka poslovica, kineska ako se ne varam, kaže da Bog od godina života odbija vrijeme provedeno u ribolovu. Dakle, prilično sam mlad, ako viša instanca obračunava kredit samo po toj stavci. Prve ribe lovio sam na otoku Silbi s pet godina, mušičarenjem se bavim od 14-e godine. Negdje po završetku škole, ljeta 74-te, otac me je s jednim vršnjakom, ostavio kampirati uz rijeku Kupu. Zaslugom nekih ljubaznih Talijana tu smo postali ozbiljni mušičari. Preko riba i kukaca, koji su bili uzori za vezanje muha, kasnije sam napravio zaokret prema biologiji, zatim prema fotografiji i novinarstvu. Danas se bavim sasvim drugim stvarima, ali nema dana da makar ne pogladim štap ili muhe.

 Ko je krivac što volite mušičariti? Prvi počeci. Ko vas je naučio pecati?

Mušičarenje me je isprva privuklo kao jedan od uspješnijih načina lova pastrva. Potočna pastrva me tada kao klinca fascinirala, a i danas mi je draža od svega ostalog. Sustavne ribolovne poduke, nažalost, nisam imao. Da se riba lovi udicom pokazali su mi otac i djed. No, kako ni jedan ni drugi nisu bili ni blizu onog što bih danas nazvao iole ozbiljnim ribičem, snalazio sam se kasnije na različite načine, skupljajući sve što se na temu riba, ribolova i mušičarenja u to vrijeme moglo naći i pročitati. Od prvih mušičarskih knjiga i časopisa, koje je u ono doba bilo prilično teško nabaviti iz inozemstva, kasnije filmova, koje kakvih publikacija… Zahvaljujući Internetu suvremenim je ribičima teško zamisliti koliko je nekad bilo teško doći do kvalitetne informacije. Kroz moju se ribolovnu povijest, ako to tako može nazvati, provlači čitav niz ljudi: prijatelja i malo manje prijatelja, poznanika, slučajnih prolaznika. Od mnogih sam na ovaj ili onaj način, “skinuo” pokoju, za moj ribolov, korisnu sitnicu. Previše ljudi da bi ih poimence navodio, no hvala svima, hotimice ili nehotice, učinili su mi život šarenijim i ljepšim.

 Omiljeni tereni potoci, reke, jezera ili more na kojem pecate?

Lovim sve i svugdje, najviše na hrvatskim vodama ponekad i drugdje. Najradije muhom, no i drugim tehnikama. Nemam neki omiljeni tip vode koji bih istakao. Možda zbog ambijenta, meni najdražu rijeku Gacku ili zbog broja i prosječne veličine divlje ribe, Savu oko Zagreba. No, ono što ne volim su vode pretrpane ribičima. Nisam nedruštven tip, ali u ribolovu određeno vrijeme volim gledati samo vodu i ribe. Tamo gdje te minimalne doze mira i privatnosti nema, obično ne idem. Radije ću provesti dan istražujući neki zaboravljeni potok u krugu prijetelja, nego tjedan dana skupno feštati na mjestima prepunim očerupanih kalifa i prateće gomile instant ribiča. Odem ponekad i na takve vode, ali više volim da moj ribolov ima dozu mira i barem privid istraživačko-avanturističkog štiha.

Taktika i tehnika pecanja koju primjenjujete?

U ribolovu muhom prvenstveno uživam loviti i uloviti ribu koju vidim. Ako mogu birati, to mi je prvi i najvažniji kriterij. Manje je važno koju ribu lovim. Je li to lipljan, crvenperka, klen, bolen, štuka, pastrva, lovim li ju suhom muhom, nimfom ili strimerom – nema veze. Tu nisam nimalo isključiv. Lovim na svim tipovima voda, visinskim i nizinskim, svim mušičarskim tehnikama i priborom koje na određenom mjestu daje optimalni rezultat. U uvjetima gdje ribolov muhom, iz nekog objektivnog razloga, nije moguć nemam ništa protiv varaličarenja krupnog soma ili štuke, šaranolova boilom, pecanja plotica na travu ili lova linjaka u lopoču tankim picker štapićem. I u takvom ribolovu ponekad istinski uživam. Iako je muha bila i ostala na uvjerljivo prvom mjestu. Posljednjih dvije-tri godine sam se nešto intenzivnije bavio mušičarskim castingom tako da dosta vremena provodim “loveći” na livadi. U tome, trenutno, nalazim gotovo jednako zadovoljstvo kao i na vodi.

 Pribor i oprema koju rado koristite i preporuka za mlade?

Objektivno, u odnosu na ono čime se nekad lovilo, danas više nema lošeg pribora. Sve je to dovoljno dobro, vrlo dobro ili odlično. S praktične strane gledano suvremeni jeftiniji mušičarski štap daleko je bolji od najboljeg kojim se lovilo prije 20 ili 30 godina. Preporuka za izbor i balansiranje pribora – ovisno o tipu vode, vrsti ribe, muhe i taktike mušičarenje – danas je pun Internet. Opširnije pričati o tome više nema nekog osobitog smisla. Mudar početnik to jednostavno treba pročitati i prilagoditi svojim potrebama. U kontekstu izbora pribora, ako bih baš morao dati neki kratki savjet mladima, kazao bih im da se ne opterećuju zvučnim imenima tvrtki, bučnim reklamama i “bratskim” savjetima. Najskuplje ne mora biti i najbolje. Najbolje meni ne mora biti najbolje tebi ili nekom trećem. Ukratko, smisao cijele mušičarske priče je da u ribolovu bude ugodno, zanimljivo i lijepo. Svaki pribor koji to omogući je odličan pribor.

 Omiljene muhe ili grupa muha. Pravite li muhe na koje lovite?

Sumnjam da netko može biti doista dobar ribič praktičar, ako ne veže muhe. Jedino kroz vlastito iskustvo u ozbiljnom studioznom vezanju muha ribič može u potpunosti razumjeti njihovu primjenu na vodi i prilagoditi se svakoj novoj ribolovnoj situaciji. Iako treba naglasiti da vezanje muha, slično kao i fly casting, djelomično izlaze iz okvira praktičnih ribolovnih potreba. To je u mnogome disciplina za sebe, zanimljiv dopunski hobi, zabava u dane kada ne možemo izaći na vodu. No nemali je broj vezača muha danas potpuno izgubio vezu s vodom, ribom i ribolovom. Mini skulpture virtuozno izrađene na udicama često imaju za svrhu fascinirati ljude, a ne prevariti ribu, što im je bila izvorna namjena. Što ne mora biti loše. Dapače, to može biti lijepo i zanimljivo. No, u mom osobnom ribolovu, muha se prvenstveno mora svidjeti ribama i imati fizikalna svojstava koja omogućavaju njenu pravilnu prezentaciju mušičarskim priborom. Manje mi je važno hoće li se pritom i koliko svidjeti kolegi ribolovcu. Kod izrade muha uzore tražim u onom što riba jede na određenom mjestu u određeno vrijeme. Manje sam sklon šarenim mušičarskim mamcima koji su produkt isključivo ljudske maštovitosti, iako i oni ponekad love ribu.

 Mušičarenje s obale, iz vode ili s plovila?

Ovisno o prilici, mušičarim na način koji pruža najveće šanse za dobar ulov. Volim laganu avanturu i zabita mjesta gdje drugi ne dolaze tako lako. Planinarske ture, offroad vožnje, gacanje po blatu, vodi do vrata – katkada na granici zdravog razuma – belly boat, kanu, čamac, raft u mom ribolovnom okruženju su normalna stvar. Danas sam malo umjereniji i mislim da sve ono ranije možda baš i nije bilo pametno, no dok me još zdravlje služi, pokušat ću što duže zadržati isto “divlje” društvo i neobične navike.

 Dosadašnji najveći uspjesi, ulovi opisi ulova?

Moj najveći uspjeh je kada mi na nekom neobičnom mjestu pruži ruku nepoznat ribič i kaže da mu je bilo lijepo i poučno dok je čitao neki moj članak napisan prije xy godina, gledao neki film koji smo napravili ili dobro lovio na neku muhu koju sam mu negdje, na nekom davno zaboravljenom mjestu poklonio. Osobito ako je to onda bio neki klinac, a danas u ribolov vodi svoje klince. Tada se neko vrijeme osjećam vrlo uspješnim. A riba je bilo puno, raznih, malih i velikih, lijepih i ružnih, tako da ne znam koju bih baš posebno izdvojio. Recimo, ako baš moram, nekom vrstom svog osobnog “ribolovnog trofeja” smatram činjenicu da sam umjetnom muhom i mušičarskim priborom ulovio gotovo sve značajnije slatkovodne ribe našeg podneblja. Ukupno 40-ak vrsta, od šarana i soma, salmonida do raznoraznih endemskih riba i ribica koje sam nalazio po vrlo neobičnim mjestima i zanimljivim krajevima. Kada se prisjetim, to me iskustvo doista veseli.

 Često se mušičarenje poistovjećuje s umjetnošću. Da li se osjećate nekad kao umjetnik?

Mušičarenje se danas poistovjećuje ne samo s umjetnošću nego i sa znanošću, sportom i još koje čime. Osobno, ne mislim da je mušičarenje umjetnost. Umjetnost kao što su to ozbiljna glazba, književnost, slikarstvo, film…, ni sport poput nogometa, atletike…, ni znanost poput entomologije, fizike ili bilo što tomu slično. To su po meni čista pretjerivanja. Iako, u mušičarenju ima i elemenata umjetnosti, i sporta, i znanosti, upravo onoliko koliko to ribič pojedinac ugradi po svojoj vlastitoj mjeri. Po meni mušičarenje je prije svega oblik rekreacije u prirodi koji, među ostalim, pruža brojne mogućnosti zabave kreativnim i pametnim ljudima raznih sklonosti i zanimanja. No može i bez svega toga. Jednostavno, «uzmi štap, pusti mozak “na pašu” i baci muhu». I opet dobro.

 Nije mi jasno, a voleo bi da znam?

Hmmm… našlo bi se toga u svim segmentima mušičarenja, od entomologije, bacanja, do nekih ribolovnih destinacija na “kraju svijeta”. No, ako bih se baš sada morao odlučiti za jedno, volio bih doista baciti muhu “peticom” cca 40 metara, kako to čini Paul Arden. Iako nisam neuk ili loš bacač donedavno sam bio uvjeren kako je tako što apsolutno nemoguće. Kladio bih se u kuću da neće moći. No, taj je kontraverzni Englez mrtvo hladno došao na “moju” livadu i bacio iz prve uz rastegnuti metar. Meni potpuno stranom tehnikom, savršenom lakoćom i uzlaznim “V” loop-om. U back castu izravnao je nekih 30 metra savršeno ravno i paralelno s tlom, na granici svih meni znanih zakona fizike. Kako, doista mi nije jasno. Ali eto, to bih recimo volio znati.

 Bavite li se fotografijom? Jeste li imali kakvu izložbu?

Fotografija je sastavni dio mog ribolova. Kada se vratim kući, upalim računalo i izvadim karticu iz aparata ponovo sam na vodi. Posebnih izložbi nisam imao. Moja neslužbena ”izložba” su tisuće ribolovnih i ne ribolovnih fotki objavljenih u dvadesetak časopisa, novina, knjiga i raznih publikacija od 80-tih do danas.

 Kratak savjet početnicima.

Lovi ribe, uči, čitaj, vježbaj, putuj, istražuj, eksperimentiraj, … Prije svega u ribolovu se dobro zabavljaj. Ako ti u bilo kom trenutku sve to dosadi, polako. Sjedni lijepo, odmori, pogledaj nebo, šumu, vodu, snimi lijepu sliku, veži dobru muhu, popričaj malo s ljudima, popij čašicu dobrog vina, pojedi nešto zdravo i ukusno. Pa onda nastavi gdje si stao. Vjerujem da s ovim receptom nećeš pogriješiti.

 Što mislite o pokretu C&R, mušičarskim revirima i zaštiti životne sredine?

Načelno sam C&R ribič. Zapravo, mislim da sam, negdje sredinom 80-tih u nekom članku, bio prvi koji je spomenuo taj pojam na području ex-Yu. Svake godine ulovim doista puno raznoraznih riba s vrlo rijetkim izuzecima vratim ih u vodu. Ne zato sto moram već zato sto mi to pričinjava veliko zadovoljstvo. Vjerujem da bi vode bile znatno bogatije kada bi svi ribiči puštali sve ili gotovo sve što ulove. No, treba naglasiti da su C&R i zaštita okoliša dva potpuno različita pojma. Zaštita okoliša, odnosno zaštita prirode, je znatno složenija tema od puštanja ili ne puštanja ulovljenih riba. Valja znati da C&R, uz pretrpavanje voda ribama iz ribnjaka, samo zato da bi ribiči dolazili u što većem broju i plaćali dozvolu, bez nadzora i mišljenja neovisnih stručnjaka često nije u funkciji zaštite prirode. U takvim slučajevima C&R nije stvar etike ili osobnog stava ribiča spram svog ulova već ekonomski model gospodarenja koji ima jasno definirane prednosti i mane. Na tu je temu dosta pisano u stranim stručnim časopisima, rješenja i modeli postoje. No, bojim se da će proteći još puno vode ne samo našim rijekama prije nego li se po tom pitanju u praksi pronađe kompromis koji će zadovoljiti i ribiče različitih sklonosti, i ribogojce, i turističke djelatnike, i zaštitare i majku prirodu.

Po meni mušičarenje je prije svega oblik rekreacije u prirodi koji, među ostalim, pruža brojne mogućnosti zabave kreativnim i pametnim ljudima raznih sklonosti i zanimanja. U kontekstu izbora pribora, ako bih baš morao dati neki kratki savjet mladima, kazao bih im da se ne opterećuju zvučnim imenima tvrtki, bučnim reklamama i “bratskim” savjetima. Najskuplje ne mora biti i najbolje. Najbolje meni ne mora biti najbolje tebi ili nekom trećem. Ukratko, smisao cijele mušičarske priče je da u ribolovu bude ugodno, zanimljivo i lijepo. Svaki pribor koji to omogući je odličan pribor.

 Aleksandar Puškadija, Hrvatska