Tradicionalne banjalučke mušice V

Feljton: Tradicionalne banjalučke mušice V nastavak
U potrazi za idealnom imitacijom

U čemu je i da li postoji razlika između mušica koje motaju današnje generacije mušičara i mušica koje su pravili naši prethodnici? Razlika je ogromna i skoro nezamisliva. Današnje mušice sve više liče stvarnom insektu i postaju tako realistične da su skoro njihova idealna imitacija.

Da mi je neko, prije 40 godina, govorio da će se praviti mušice koje se vrlo malo razlikuju od prirodnih insekata – ja mu ne bih vjerovao.

Da je tako pogledat ćemo te razlike na slikama mušica koje su se nekada motale, a njihovi opisi izrade slijede uz njihove fotografije

Patak – stara varijanta

Rep: – Nema repa,
Trup: – Blijedožuti konac,
Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa braon ili crnim koncem,
Nogice: – Svjetlo crveni ili grahorasti horoz,
Krilo: – Nema krila,
Glava: – Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: – Između 11 – 15h, radila u proljeće kad se javlja krupni patak,
Udica: – Mustad br.12, ali može i br14.

Ova mušica je dostojno i uspješno mijenjala čuvenu majsku mušicu koja je poznata na našim rijekama kao “Patak” i pravila se na način kako je gore opisan. Bilo je više varijanti ove mušice, a samo su se razlikovale po boji trupa i nogica, a kasnije i krila.

U prvim varijantama ove mušice, trup je bio motan od blijedožute svile sa crnom ili braon prošarom te grahorastim ili blijedožutim nogicama. Kasnijim izvedbama su dodavana krila urađena od pera iščupanog sa stomaka divljeg patka.

Druga i češća varijanta motanja ove mušice je bila sa žutim trupom i žutom bojom ofarbanim perom divljeg patka.

Na kraju treća varijanta je bila najteža za uraditi i radila se sa krem trupom, gusto namotanom braon prošarom te krilom od braonkastog pera iz stomaka divljeg patka. Ovo pero je zaista u izvanrednoj sličnosti sa krilima živog insekta, ali ga nema u velikoj količini.

U prošlosti, zbog velike količine ribe, malog broja ribara koji su se bavili lovom na mušicu, ovakva imitacija je donosila značajne uspjehe. Ribe je bilo u izobilju i što je bilo veoma važno, riba nije bila uznemiravana u svojim logama, gdje su pastrmke i lipenovi nesmetano sačekivale i uzimali ove mušice.

Da se vratim mušicama iz starog vremena. Kao što joj im samo ime kazuje Majske mušice ili Mayflies su prirodne mušice koje smo mi identifikovali za nas znajući da se obično javljaju u mjesecu maju da bi postepeno nestajale u drugoj polovini juna. Veoma krupne, jasno vidljive i pomalo nestašne i nemirne na vodi ove krupne mušice su bile i ostale slatka i nezamjenjiva hrana u ribljem jelovniku. Pastrmke na Ribniku, Plivi, Janju, a posebno na Ugru i u gornjem dijelu Sane, gdje je vegetacija veoma bujna i gusta, nisu mogle odoliti nečujnom, ali nemirnom prhutu ovih mušica što su poskakivale vodom iznad njihovih glava. Lipen je bio malo skromniji, ali ni on nije odoljevao prelijetanjima ovih mušica iznad pjenušivih brzaka. Kasnije, sredinom 60 – tih godina, dolaskom moje generacije, izgled mušica počinje da se pomalo mijenja. Mušice dobivaju krila, rep, farba se bijelo patkovo pero u žutu ili braon boju od koje nastaje čuveni “Gorski Patak”, mušica koja je postala i bila nezamjenjiva u našim kolekcijama iz vremena 60 – tih godina, pa sve do početka ovog rata. Kako je danas, nisam siguran, ali po slikama na našim sajtovima vidim da je dosta popularna samo pod drugačijim, modernim nazivom.

Patak – naša varijanta

Rep: – 2/3 niti dugačkog žuto farbanog pera,
Trup: – Blijedožuti konac,
Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara sa braon svilom,
Nogice: – Svjetlo crveni ili žutograhorasti horoz,
Krilo: – Žutozeleno farbano pero divljeg patka,
Glava: – Braon najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: – Između 11 – 15h, radila u maju i junu kad se javlja krupni patak,
Udica: – Mustad br.10, ali može i br12. sa dužim vratom

Vidljiva je razlika između izrade Patka starih mušičara i ove novije varijante koju smo mi uveliko dograđivali i radili trudeći se da napravimo što vjerniju imitaciju ove mušice. Bili smo zadovljni njenim izgledom, a svaki mušičar je imao svoju malu tajnu prilikom izrade. Iz moga iskustva, ona stara varijanta je imala više uspjeha u doba njenog kreiranja, nego ova naša koja je bila i bolja i sličnija prirodnom insektu.

 

Na ovoj slici – Patka od Gosp. Owena, za opis i izradu ove mušice treba vam specijalna dozvola od gospodina Grahama Owena koji je vlasnik “sajta” na Internetu gdje sam našao ovu i još nekoliko njegovih realističnih imitacija. Gospodin Graham je veliki kreator, majstor i umjetnik, čovjek koji je uradio ovu mušicu, ali čija je vrijednost oko $200.00 američkih dolara. Ako se ne varam. Izgleda mi kao vrhunac izrade umjetne mušice i ona zaista izgleda kao preparirana živa mušica. Nisam je naručivao niti pokušao praviti, jer sam zadovoljen sa našom starom i tradicionalnom izvedbom ove mušice. Ovaj primjer navodim samo iz jednog prostog razloga, a to je da se moramo zamisliti koliko je sredstava i vremena uloženo dok se nije dobila ovakva kreacija, koja eto potiskuje romantična vremena u kojem su lovili naši prethodnici, pa i moja generacija.

Krupne mušice

U jednom od brojnih odlazaka u Šipovo, na Plivu ili Janj, jednog zaista toplog ljetnog dana, zatekao sam se na Janju iznad sela Mujdžića, kad me iznenadio pojak ljetni pljusak. Nemajući drugog izlaza požurio sam prema jednom starom napuštenom mlinu u kojem sam zatekao starijeg čovjeka, ribara sa njegovim dugim ljeskovim štapom prislonjenim na dovratak mlinskih vrata. Ušao sam i razgovor je započeo bez imalo uvijanja i tajni. Na moju žalost, ime sam mu zaboravio, ne smatrajući da će ono što sam vidio, tj. da je njegov “majstorluk”, znanje i skromnost biti vrijedno pamćenja. Nisam ni u snu pomislio da će mi jednog dana taj susret zatrebati i sad mi je neopisivo žao što mu nisam zapamtio ime. Bio je kraj juna i ja sam na vodi često viđao “Braon ili Gorskog patka” mušicu koja je bila veoma bliska brzoj vodi Janja, njegovim pjenušavim brzacima i njegovim šumovitim i rakitama (vrsta vrbe) obraslim obalama.

U razgovoru sa domaćinom objasnio sam mu kako je teško imitirati ovu mušicu našto se on blago nasmješio i iz džepa sivog karo kaputa izvukao najlon kesu sa koncima, perjem, nekoliko skalpova od horoza, ponekim krilom kreje, sve skupa pomiješano u poveće zapetljano klupko. Trebalo bi mu dobrih pola dana da sve to razdvoji. Njemu to klupko nije smetalo, ni zapetljanost svila, konaca, perja, skalpova i čega sve nije bilo u tom klupku.

 – Daj mi jednu kukicu, malko veću, ako imaš? – upitao me je i ja sam mu dao jednu Mustadovu udicu br.12. Ljudina je zbunjeno gledao dok sam nožićem rasperjao jednu od svojih mušica da bih mu dao traženu udicu. Prihvatio je udicu u ruke, između dva prsta, zatim namotao kremkastu svilu koju je malo popljuvačio, pregledao boju i potom je trup mušice prošarao sa braon koncem kojeg je, kao da je kucnuo čarobnim štapićem, vješto izvukao iz smotanog klupka. Nakon toga je našao i svezao krilo vrlo identično krilu spomenute mušice (tamno braon pero divljeg patka) i onda je, bez pomoći pinceta, sa golim prstima, namotao nogice i pred mojim se očima ukazala nezgrapna, pomalo neizgledna imitacija “Gorskog patka”, kako ju je on nazvao, mušica namotana bez upotrebe pomoćnog pribora; pinceta, makazica, stege ili bilo kojeg pomoćnog alata koji su danas u upotrebi. Na moje divno čudo kasnije sam na tu mušicu uhvatio nekoliko značajnih pastrmki, a njemu poklonio jedan od svojih strukova. Nikad ga poslije nisam sreo, a bio sam česti posjetilac Janjskih terena.

Ovo je samo mali uvod u opis i pojavu krupnijih mušica koje su postale, bar u Bosanskoj Krajini, sinonim bosanske, tradicionalne škole u izradi krupnih mušica. Za mene, uočavanje razlike u dnevnom i predvečernjem ribolovu, je počelo vrlo rano. Sredinom 60 – tih godina. U prvim izlascima na Plivu shvatio sam da postoji velika razlika u javljanju i ulovu ribe u vrijeme dnevnog ribolova i onog koji se javlja u sumrak. One mušice koje su veoma dobro radile preko dana bile su nekorisne u predvečernjem lovu i obrnuto. Ja nisam uspijevao na njih prevariti ni jednu ribu. Nešto nije bilo kako treba.

U to vrijeme vraćajući se iz ribolova zapazio sam i susretao ponekog domaćeg ribara kako se, sa svojim ljeskovim štapovima na ramenu, tromo kreću uzvodno prema barama na Plivi. Nije ih bilo mnogo, a među njima sam zapamtio Abdulaha, Božu Kalabu, Vejsila, Agu i još nekoliko njih koji su odlazili u noćni ribolov na krupne mušice ili LAMPARE (o ovim mušicama će biti riječi u slijedećim brojevima). Tako su ih oni od milja zvali. Taj naziv je došao zbog toga što su se, u toplim ljetnim noćima, ove mušica rojile oko noćnih lampi. Međutim, njihove mušice su bile sasvim drugačije od onih koje smo moja generacija i ja pravili i sa njima lovili.

U prvom redu razlika je bila u veličini udice, pa i načinu motanja trupa i montiranja krila. Ali posebna ljepota je bila u nazivima ovih mušica koje su oni jednostavno nazivali: Ćuk, Sova, Tetreb, Zelja, Vrana, i dr. Karakteristika svih mušica je bila; debeli trup od “žive” svile sa kojom su, u to vrijeme, žene vezle i ukrašavale jastuke i stolnjake. Za krila mušica su korisitli perja od ptica po kojima su mušice dobivale nazive. Njihov lov je bio vrlo jednostavan i karakterisali su ga kratki zamasi dugog ljeskovog štapa (šprulje), bez koleta, uzvodno ili nizvodno, dok su ovi noćni vitezovi mahom koristili mjesečevu svjetlost da bi razabirali razliku između vode i obale. Te njihove krupne mušice, vezane na strukove od konjske dlake, oni su laganim zamasima provlačili preko uskih kanalića između drezge, ispod rakita, uz kraj rijeke, zatim u uskim prolazima između drezge i obale, gdje bi pastrmka ili lipen, obično krupniji komadi, izlazili noću u kraj i kupili krupne larve ili mušice, koje su se kretale prema obali i obalskoj travi, trski i drezgi i izlazili izvan vode čekajući momenat preobražaja iz larve u mušicu. Uglavnom su to bile krupne larve Caddis i Stone flies. Želuci i stomaci uhvaćenih riba su bili nevjerovatno debeli, napunjeni krupnim larvama i mušicama. To nikad nisam vidio u vrijeme najboljeg dnevnog ribolova. Kad i kako je započeo ovaj noćni ribolov teško je utvrditi, a možda je ovaj način ribolova korišćen mnogo prije nego se može i zamisliti. Možda su “Lampare”, koje su obično bile rađene na velikim udicama, veličine br.6 ili br.8, imale presudan uticaj i prethodile pojavi jedne čitave generacije mušica sličnih lamparama, ali rađenih u manjim izvedbama na udicama Mustad br.10, ali većinom na udicama br.12.

Kreacijama novih mušica u kojoj je učestvovala čitava plejada banjalučkih vezača mušica započeo je uspješan majski i junski dnevni, a posebno predvečernji ribolov, koji je do tada bio polovičnog uspjeha. Započeo je tih godina, preko dana uspješan lov na pastrmku i lipena koncem mjeseca maja, cijeli juni i sve do sredine jula kad bi pojava krupnih mušica postajala sve rijeđa i rijeđa. Među ovim mušicama moraju se napomenuti one najvažnije koje su bile slobodna kreacija mojih prijatelja i mene u godinama između kraja 60 – tih pa sve sve do konca 90 – tih godina.

1. Sovjak ili Sova

Rep: – Nema repa,
Trup: – Narandžasta goblenska svila,
Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa braoncrvenkastim koncem,
Nogice: – Svjetlo crveni horoz,
Krilo: – Mekano krilo od sove,
Glava: – Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: – Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h – 15h, dobro je radila u sumraku krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.12, ali može i br10.

To su mušice koje su bile rađene po uzorcima naših predhodnika, a kojima smo davali imena naslijeđena od naših predhodnika. Sovjak ili Sova, Gara, Siva i Braon poskaka, Bijeli i Žuti patak, Braon ili Gorski Patak, Jarebica ili Jareb, Tetreb, Ćuk, Kokoška su bile i ostale nezamjenjive krupne mušice više od 50 godina.Ova konstatacija se odnosi na vrijeme koje mogu potvrditi kao živi svjedok, dok njihovo porijeklo ide daleko dalje u prošlost i vjerujem da potiče iz vremena 18 vijeka, a možda i ranije. Ovo se može potvrditi činjenicom da je G.E.M Skues, prilikom posjete Bosni i rijekama Plivi (Jajce i jezero) i Sani (Ključ) 1897 godine, pismeno potvrdio u svom napisu o postojanju ribara mušičara u Bosni, a čije su mušice bile vrlo vjerna imitacija prirodnih insekata samo je veličina udica na kojima su one motane bila neadekvatna tj. veća što može da potvrdi postojanje krupnih mušica, još u to vrijeme. Činjenica je da tadašnji ribolovci morali naslijediti izradu tih mušica od svojih prethodnika što potvrđuje moju tezu o postojanju mušičarenja u Bosni još u vrijeme Turske okupacije. Ali ovo je samo teza ili predpostavka koju treba i koju je veoma teško dokazati.

Možda ove mušice neko prepoznaje u drugim varijantama, zavisno od rijeke ili teritorije gdje su mušice dobivale različite nazive, ali vjerujem da im je osnovica u načinu motanja i samom nazivu mušica ostala ista ili slična samo što je, svako ko ih je pravio, koristio vlastitu viziju ovih mušica. Ako bih se vratio u istorijat postanka jedne mušice (napr.Sovjak) slična mušica se javljala početkom 19. stoljeća i može se naći na Internetu (Fly tying history) pod nazivom “Red Owl” čiji je trup vrlo sličan trupu koji smo mi motali.

Bilo kako bilo, u vrijeme rađanja ove mušice na našim prostorima sigurno je da nije bilo Interneta, pa niko od naših prethodnika nije mogao čuti za “Red owl”, ali eto, igrom slučaja, naš naziv Sovjak – prilagođen našem podneblju, ali ipak podsjeća na prevod ove engleske mušice. I “Red owl” i naš “Sovjak” su bile mokra mušica koje nije trebalo podmazivati da plivaju i nesvjesno naša izvedba je mogla da imitira “Emergera” ili Caddis fly mušicu koja se sprema da izroni na površinu. Ova mušica je bila poznata u Bosanskoj krajini kao vrlo lovna i skoro nezamjenjiva u dnevnom i predvečernjem lovu na lipena, a pogotovu u lovu pastrmke. Možda je na drugim djelovima BiH ova mušica imala drugačiji naziv što bi bilo vrlo interesantno saznanje. Ja se takođe sjećam jednog vrlo popularnog naziva za ove mušice koje su poskakivale na površini rijeke. To je bio naziv “Kvasiguz”.

2. Gara

Rep: – Nema repa,
Trup: – Tamno zelena svila sa crnom trakom na gornjem i donjem dijelu trbuha,
Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa tankim zelenim koncem,
Nogice: – Tamno crveni horoz,
Krilo: – Mekano krilo od gavrana il vrane,
Glava: – Crna najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: – Bila je dobra za dnevni ribolov od 11h – 15h, zatim je dobro radila u sumraku, krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.12 ali može i br.10.

Pored sovjaka jedna od najčuvenijih imitacija crne Caddis fly je bila naša imitacija kojoj smo dali ime Gara, a koja se isticala crnilom gavranovog pera koji se koristio za krilo ove mušice. Zatim jasna kombinacija crne i zelene svile je bila vrlo primamljiva kobinacija izazovnih boja za pastrmku i lipena. Veoma lovna mušica.

Treća mušica u plejadi tradicionalnih mušica sa naših prostora je bio čuveni “Patak”. Tri varijante ovih mušica su bile poznate i to; varijanta običnog patka gdje se koristilo čisto pero sa stomaka divljeg patka i njegova žuta varijanta u kojoj se koristilo isto pero samo farbano žutom bojom. Treća varijanta je bio spomenuti Braon ili Gorski patak. Da pogledamo kako su ih pravile moje kolege i ja.

3. Klasični patak

Rep: – Rep od niti pera divljeg patka,
Trup: – Blijedožuta goblenska svila,
Rebra: – Jednostavna, rijetka prošara, sa crnim koncem,
Nogice: – Grahorasti horoz,
Krilo: – Crnobijelo pero iz stomaka divljeg patka,
Glava: – Najlon čarapa, lakirana,
Vrijeme upotrebe: – Dobra za dnevni ribolov od 11h – 15h, krajem maja, juni i početak jula,
Udica: – Mustad br.10 ali može i br.12.

Danas, kad govorimo o pravljenju mušica, svi smatramo da smo dostigli neki određeni nivo majstorstva u kreiranju mušica, a ustvari smo postali inovatori zahvaljujući praktičnosti razvoja tehnologije. Drugim riječima, današnji materijali se koriste sa više aspekta praktičnosti nego inovacije. U vrijeme naših prethodnika, mnogo godina prije nego što su naši očevi bili rođeni, bilo je ribara koji su lovili ribu na umjetnu mušicu. To je danas dobro poznata činjenica.

Ako se zanemari pisanje Gosp. Elijana istorija pisane riječi o mušičarenju započinje sa početkom 15. Stoljeća, a mušičarenje na našim prostorima je sigurno postajalo i opstajalo i to vrijeme. Ali o tome će možda neko drugi nešto pronaći i napisati.

Sad bih završio sa prvim dijelom feljtona o Krupnim mušicama, a nastavak slijedi u slijedećem broju Mušičara.

Autor: Mersad Rajić