Tajna morske pastrmke je riješena.

Na postavljanje teksta o pastrmkama u Jadranskom moru koji sam preneo sa N1 na FB grupu Ljubitelji lista Mušičar,
https://n1info.rs/magazin/scitech/pastrmke-u-jadranskom-moru-da-li-ste-znali/?fbclid=IwAR36f_SpuNRwnnYH-v6yJbvNsMuM9ed55zPY2iosvgEozn5rlF8wBKTLODw naš dopisnik Osman je da o celovit odgovor, koji prenosimo u celosti.

Zna se otkud one u moru. To je bila tajna i zagonetka do unazad, hajmo reći pedesetak godina, ali danas se tačno zna o čemu se radi.
Za odgovor moramo početi ispočetka, od Zadnjeg Ledenog doba. Polarna kapa se spustila sve do Alpa, a u najžešćoj fazi hladnoće led je bio i do 3km debeo. Sjeverni dio Evrope je bio potpuno zakovan ledom. Zatim slijedi lagano otapanje i ispod leda se pojavljuje kopno, sjeverni dio Evrope i dobrim djelom južne Evrope. Kako se led povlačio pojavljivali su se vodotoci od malih potoka, pa do velikih rijeka i jezera koje poznajemo danas. Slobone vode su brzo naseljene svim mogucim vrstama i flore i faune, a time i raznim vrstama riba, a među njima i potočne pastrmke.
Zime su još uvijek žestoke i hladne i rijeke se zamrzavaju do dna. U njima ništa nije moglo da preživi zimu. Pastrmke su bile primorane da napuste rijeke i nađu sklonište u moru ili u dubinama jezera. Malo po malo u dugom vremenskom periodu dobili smo pastrmku kao migracionu vrstu – rijeka – more – rijeka, a negdje rijeka – jezero -rijeka. Pastrmka je i dan danas na sjeveru zadrzžala tu osobinu migracije.

Isti slučaj je bio i sa Balkanom možda u manjem i kraćem formatu nego na dalekom sjeveru, ali se desio i još uvijek ga ima. Mislim da tu genetika nema uticaja u smislu da pastrmke sjevera i juga djele genetiku. Pastrmke su prvo naselile slobodan prostor Bakana i južne Evrope, pa tek onda odmrznute prostore sjeverne Evrope i to iz pravca Sibira, iz Azije.
Kod mene u mojoj domaćoj rijeci u Danskoj, se moze vidjeti taj fenomen tokom ljeta kad hiljade polno zrelih morskih pastrmki svih veličina od 1-15 kg krenu uzvodno ostavljajući uzburkan trag valova na plitkim djelovima rijeke. U rijeci će se mrijestiti i vratiti nakon toga u more da bi ponovno došle na mrijest za dvije godine. Pastrmke koje se izvale u rijeci su SVE obične potočne pastrmke dok se ne desi takozvana “smoltifikacija”
Smolfikacija je jedan proces u organizmu dvije godine stare potočne pastrmke na nivou ćelija gdje u jednom kraćem periodu krajem marta ćelije razviju jednu vrstu omotača, kao filtera kao zaštita od soli iz morske vode. So jednostavno ne može da prodre u ćelije i da ih uništi. Od ukupne populacije tih dvogodišnjih riba veličine nekih 15-18cm koje dožive smoltifikaciju njih 80% napušta rijeku i postaju morske pastrmke dok onih 20% ostaje u rjeci kao obične potočne pastrmke.
Radijus kretanja morske pastrmke može biti i do 5000km od matične rijeke, ali će se one ipak vrlo precizno vrati u rijeku gdje su rođene i mrijestiti na gotovo istom mjestu gdje su i same izvaljene. Tokom citavog boravka u rijeci morska pastrmka se ne hrani, ne uzima hranu. Za to vrijeme od 4-6 mjeseci koristi zalihe masnoće od ishrane u moru. Razlog je taj da bi te, sad ogromne pastrmke u tolikom broju pojele SVE sto se miče u rijeci i ništa ne bi ostalo za podmladak koji treba da se izvali na proljeće.
Još jedan zaštitni mehanizam je dvogodišnji ciklus odlaska na mrijest što znači da je uvijek jedna polovina matičnog jata u moru, a druga u rijeci na mrijestu. Ako bi se desila kakva katastrofa još uvijek ona polovina u moru ima šansu da slijedeće godine brojčano obnovi populaciju.

Ulov morske pastrmke u Jadranu u vrlo malom formatu je ostatak te navike iz Ledenog doba ne računajući ubačene vrste za uzgoj kao što je kalifornijska pastrmka.

Osman Bejtović Viba