Svjetsko prvenstvo 2016 u Americi – moje viđenje

Svjetsko prvenstvo 2016 u Americi – moje viđenje
Fly fishing WFFC Vail, Colorado, reprezentacija BiH

Prelijepo iskustvo je naš odlazak na svjetsko prvenstvo u mušičarenju, s obzirom da je izazov i sam put u Ameriku, a posebno kada je razlog putovanja ribolov.

Polazak i dolazak

Veoma naporan put, let u trajanju od oko 14 sati sa 3 presjednja, a prije toga put autima do Beograda, i na samom kraju put ponovo autom od Denvera do Vaila.
U Denveru preuzimamo 3 auta koje smo ranije rezervirali i putujemo nekih 180km do malog grada Dilona. On se nalazi na 2700m nadmorske visine. Prelijep grad ako ga mogu tako nazvati, jer po meni je više naselje sa više stotina apartmana, na obali istoimenog jezera. Nakon dolaska se smještamo u apartman, koji smo rezervirali ranije, i prvi dan odmaramo od napornog puta i navikavamo se na klimu. Klima veoma suha sa rijetkim zrakom i adaptacija svih nas na tu klimu je potrajala nekih 5-6 dana.

Prvi odlasci na vodu i upoznavanje

Nakon dan odmora odmah polazimo u obilazak rijeka i treniramo na rijekama Eagle, Blue River i Colorado, kao i trening na jezeru Clinton, koje se nalazi na visini od 3300m. Rijeke i jezera su prepuna ribe, potočne i kalifornijke pastrmke. Obzirom na naše veliko iskustvo uspijevamo ustanoviti čime se hrani riba u tim rijekama, mada smo bili iznenađeni kakve male insekte jedu i to na veličinama 20, 22 i 24. Pravimo nimfe i mušice u tim veličinama i bili smo zadovoljni postignutim, ali nismo bili zadvoljni s tim veličinama. Gubi se većina zakačene i prevarene ribe, jer su udice premale.

Nemamo drugog izbora i na tako male nimfe smo morali loviti. Prilikom boravka od 9 dana u Dilonu uspjeli smo obići u više navrata sve rijeke na kojima će se održavati takmičenja, te smo se osjećali dobro spremnim, samo nam je bila potrebna sreća na žrijebu.

 

 

Odlazak u Vail na Svjetsko prvenstvo

11.09. odlazimo u Vail, gdje jedan dio ekipe odlazi u Hotel, jer je naš savez platio samo kotizaciju za 6 ljudi dok se drugi dio ekipe smješta u prelijepi apartman u naselju Meadov crek, udaljen par km od oficijelnog smještaja. Obzirom da smo imali i vozilo, stalno smo bili skupa i u kontaktu.
Pripreme su izvršene te počinju treninzi, gdje smo takođe bili zadovoljni. Prilično dobro smo raspolagali sa mušicama koje su bile lovne, mada takmičarima nije smijelo toga da fali, jer smo Mile Kerkez i ja stalno pravili mušice za tim. Mi smo bili na rasplaganju za te poslove gotovo 24 sata dnevno.

Počinju takmičenja

Takmičenje počinje, mada žrijeb nije bio najbolji za sve, ali uglavnom poslije prvog dana smo 12., drugi dan 11. i na kraju smo završili na 10. mjestu što nije ni loš rezultat. Sa koliko sredstava smo rasplagali, mi smo zadovoljni, jer smo i nastupili na WFFC u Coloradu.
Mogu da kažem da Aco i Saša nisu imali sreće na žrijebu. Da su bilo malo sretniji i da su imali bolje rezultate mogli smo završiti na 5-6 mjestu. Uglavnom jedno veliko iskustvo, jedan važan događaj u životu svakog od nas koji smo bili u Americi, jer sam odlazak preko bare je danas sebi teško priuštiti.

Osvrt na organizaciju svetskog prvenstva

Što se tiče same organizacije na prvenstvu, ne bih to puno kometrisao i mislim da je bilo u najboljem redu, mada uvijek ima nešto što se nekome ne sviđa. Mi smo imali osnovnu primjedbu na američku hranu, jer nismo na to navikli, a u razgovoru sa više reprezetativaca iz Evrope i oni su bili istog mišljenja.

Da podsetimo reprezentaciju BiH na Svjetskom prvenstvu u Americi su činili Đorđe Klepić, vođa puta; Igor Gromilić, selektor; Mile Kerkez i Sead Alijagić, treneri; i reprezentativci: Jovo Dević, Siniša Bovan, Aleksandar Đukić, Željko Prpić, Saša Jeremić, Borislav Šmanja i Samir Kalušić.

Ivane to je moj jedan kraći presjek ovog događaja za čitaoce Mušičara.

Veliki pozdrav iz Travnika i Bistro.

 

Samir Kalušić