Stare ribarske cipele

Stare ribarske cipele
Stare cokule
Pozivam sve ljude dobre volje da osnuju referendum, samodoprinos, da dignu kredit kod MM Fonda, ili u Ljubljanskoj Banci i da mi kupe nove cipele (cokule), jer ja u ovim starim ne mogu više hodati.
Uvezane su žicom, ekserima, već sto puta su ljepljene, … Upada mi kamenje i trnje među prste, rakovi se zavlače u šupljine, a i policija mi je zabranila da hodam u njima, jer klepeću. Čuju se na kilometar, pa uznemiravam okolinu.
Zaštitnici prirode me grde, jer se patke i labudovi plaše kad cipela zalaje na njih, a i Toro (moj pas – tornjak) se već triput popiš'o na njih.
Tri puta sam ih vadio iz kante za smeće, jer moja žena ne razumije zašto ih volim. Volim ih što su šuplje, što su uvezane žicom i ekserima, što iza mene ostane prljav trag kad uđem u trgovinu da kupim cigare, a teta prodavačica stisne nos sa dva prsta. Volim ih što se napatim dok ih navučem i svučem.
Kad ih potrošim objesiću ih na zid u dnevnom boravku, makar žena zazidala sobu napola. He, he, he, … !
Autor: Osman Bejatović – Viba
A smrde moj Viba ko namjerno 🙂