Stare Goranske mušice

Siva i smeđa kućica uz Baba rogu i MMG Seđa (Sedža), spadaju među 10 najpoznatijih i najpopularnijih Goranskih mušica. Prethodne verzije rađene su na udicama broj 10 ili 12. Vezane su bile od tamno smeđe vunice boje rđe i pepeljasto sive vunice koja je nekada bila standardna boja za pletenje majica i pulovera. To su uz tamno crvenu (trula višnja) bile standardne boje vune koje su upotrebljavale naše majke i bake, prabake i nije ih bilo teško naći. Isto tako i smeđeg pijetla. Manje-više svaka kuća imala je kokice i naravno, bar jednog pijetla. Mušice su bile vezane vrlo primitivno, par namotaja vune i jedan namotaj pera iz vrata smeđeg pijetla.

U Kupskoj dolini nekada davno lovilo se na običan ljeskov ili jasenov štap dužine oko 2 metra i toliko otprilike postolarskog povoštenog konca i jedan metar najlona promjera 0,30mm. Oni sretniji ako su imali kakvog rođaka u inostranstvu i 0,20mm. Sjećam se kao dijete da su stari ribolovci iz Planine i Ložca na Curku lovili na taj način u ranim jutarnjim satima ogromne pastrve. Brodski trgovci, pilanari, obrtnici i druga gospoda lovili su bambusovim štapovima (flikarica, muharica), danas jednostavno mušičarski štap.

Kasnije su došle u trgovine role za varaličarenje i štapovi od fiberglasa, uglavnom Čehoslovačke i Istočno Njemačke proizvodnje i krenulo se masovno u ribolov sa plovkom (vaser kugla) ili tonući plovak (lajner) i tu je za većinu ribolovaca prestala čarolija klasičnog ribolova. No ubrzo se uvidjela pogubnost takvog načina ribolova i na Goranskim vodama je taj način uskoro bio zabranjen.

Ali da se vratim na mušice. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1977 godine dobio sam knjigu Nymphs and the Trout, autor Frank Sawyer i tu sam vidio mušicu pod imenom Killer Bug koju je vezao vunicom proizvođača Chadwicks, pod brojem 477, što je bila skoro pa ista vunica naših baka, a zvali smo je po domaće „grahorasta“ ili pepeljasto siva. Malo kasnije nabavio sam i originalnu vunicu i nimfu koja se u inostranstvu mogla kupiti u svim bolje opremljenim trgovinama. Napravio sam i sam tu mušicu (nimfu) i nisam imao baš neki uspjeh osim na Curku i izvorskom dijelu Kupe. Ali bilo je dana kad je bila jedina na koji si mogao nešto uhvatiti.

Kako vrag nikada ne spava, napravio sam istu verziju, ali od isperaka iz repa običnog fazana. Dodao rijetki namotaj pera iz vrata pijetla, porebrao tankom bakrenom žicom i pogađate, to je bila dobitna kombinacija. Isto tako je modificirana i Siva kućica, samo je umjesto vunice upotrijebljena dlaka iz ušiju divljeg zeca. Od tada do danas mušica nije mijenjana ni po obliku ni po veličini, i spada u red najbolji mušica na našim vodama. Uostalom, napravite po jedan primjerak i probajte. Posebno kad je voda malo prljava (mutna, ima štih) ili po naše, kad je malo „kavna“.

Smeđa kućica

Udica Mustad, 94840 ili slična, veličine 12-14
Tijelo: namotaj olovne žice i preko isperci iz repa divljeg fazana. Preko rijetko namotano smeđe pero iz vrata pijetla i porebrano bakrenom ili zlatnom žicom.
Glava: Crni ili tamno smeđi konac

Siva kućica, sve isto kao i kod prethodne verzije samo je tijelo upredena vunica od dlake iz ušiju divljeg zeca.

Mladen Merkaš Goranin