Stara stega, stare udice, nova muha

Stara stega, stare udice, nova muha

Nisam ovo dugo radio (pravio muhe) … tako da nema šta da se komplikuje! Stega (Vise) je stara 33 godine i Keržičeva je proizvodnja i udice (neko ih je radio s prostora Jugoslavije), tanke, malo uvijene, pa malo veštačkog vlakna za telo i pero sa patkovog repa – CDC!
Ne znam tačno šta ili koga ova muva imitira, ali izgleda da se riba pita!

Potreban materijal i gotova imitacija – muva

Ovu stegu sam kupio ‘87. Godine na Sajmu ribolova, u ljubljanskom Izložbeno-kongresnom centru. Kupio sam je direktno od gospodina Keržiča. Na sajmištu sam bio od otvaranja ujutro, malo sam pogledao „štandove“, mnogi tadašnji izlagači više nisu među nama, šteta. Pre podne sam došao na Keržičev izložbeni prostor i odmah se „zaljubio“ u ovu stegu. Jedno zbog jednostavnosti, a drugo, jer ga je direktno prodavao proizvođač! Ona mi puno znači, tj, voleo bih da je kupim i polako krenem prema mojoj Gorici. Međutim, neočekivano se pojavio problem, jer je ovo bio poslednji primerak stege koji je ostao. Mogao sam ga kupiti samo u 19 sati kada je sajam trebalo da se zatvori! Inače ne bi bilo šta za izlaganje!!
Da skratim dugu priču – čekao sam! Skoro smo ostali bez bifea posle, ali sam dočekao i kupio je. Postala je moja! Evo imam je 33 godine.

Keržičeva stega koju sam kupio tada

O udicama: Ove udice sam kupio davno, za vreme naše zajedničke države (Jugoslavije). Rekli su mi da ih je napravio neko „domaći“ ….. Ko god da je bio – ne znam, nikad nisam uspeo da saznam. Definitivno “kapa dole” ovom nepoznatom proizvođaču! Pokušao sam i sam da napravim neke udice od opružne žice. Nije lako! Imam ih više za pamćenje nego za upotrebu!

Stare udice

Original uz dozvolu autora sa FB profila: Tega že dolgo nisem počel,…zato ni kaj komplicirat! 33 let star Keržičev primež, trnek, malo cvirna, malo umetnih fiber za telo, in peresce z račje r..! Ne vem točno kaj ali koga ta muha imitira, ..zgleda pa, da ribe vejo! Primež sem nabavil leta ‘87 na Ribiškem sejmu, na Gospodarskem razstavišču v Ljubljani. Kupil sem ga direktno od g.Keržiča. Na sejmišču sem bil že od odprtja v dopoldanskih urah, malo sem si ogledal “štante”, veliko tedanjih razstavljalcev ni več med nami,..škoda. Enkrat pred poldnevom sem prišel do Keržičevega razstavnega prostora in se takoj “zaljubil” v ta primež. Eno zaradi enostavnosti in drugo, ..zato, ker ga je prodajal direktno izdelovalec! To mi veliko pomeni še zdaj.. Se pravi, primež bi rad kupil in se počasi odpravil proti Gorici. Nepričakovano pa se je pojavila težava, ker je bil to zadnji primež, ki je ostal. Lahko bi ga kupil šele ob 19h, ko naj bi se sejem zaprl! Sicer ne bi bilo kaj razstavljat!! Naj dolgo zgodbo skrajšam – sem se načakal! Je skoraj zmanjkalo bifejev po Lj!!

Te trneke sem kupil še v času naše skupne države. Rečeno mi je bilo, da jih izdeluje nekdo “domač”….. Kdorkoli je to bil – ne vem, nikoli mi ni uspelo ugotoviti. Vsekakor pa temu neznanemu izdelovalcu “kapa dol”! Nekaj trnekov sem iz vzmetne žice poskusil izdelati tudi sam. Ni enostavno! Imam jih bolj za spomin kot z namenom uporabe!

Radivoj Šavli

Loading

1 Comment on “Stara stega, stare udice, nova muha

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*