Soderaasen – put and take

Soderaasen – put and take

Digital StillCameraMušičarenje na jezeru u južnoj Švedskoj
Skoro sam na jednom mušičarskom forumu izjavio kako sam “imitacija mušičara” sa najviše vremena provedenog na vodi i najmanje ulovljenih riba. U jednom od prošlih brojeva sam pokušao opisati rječicu na kojoj skoro svakodnevno lovim i makar malo približiti čitaocoma probleme sa kojima se susrećem.

Obala obrasla raslinjem, neprohodnost, veličina rijeke, i konačno, moje nedovoljno poznavanje mušičarstva kao cjeline, su faktori koji u dobroj mjeri utiču na to da se kući skoro redovno vraćam praznih ruku i prilično isfrustriran. To praznih ruku, bih nekako i mogao svariti, obzirom da “catch and relase” princip nastojim ispoštovati koliko je to moguće i koliko mi ljepša polovina to dozvoli. I nju treba razumjeti, muž povazdan na potoku ili riječici, a ona ribu kupuje u supermarketima. Ali šta je tu je, ponekad i nju obradujem svježom pastrmkom, mada su takvi trenuci prilično rijetki.

Digital StillCamera

Koliko mi je samo puta palo na pamet da ovaj moj mušičarski pribor zafijarim, u najgušće granje, odake ga ni pomoću mađioničarskih trikova ne bih mogao izvaditi. Ali opet…

Kako bih onda uživao u žuboru potoka, cvrkutu ptica u zoru, mirisu prirode i svemu ostalom što ima veze sa mušičarenjem, direktno ili indirektno. Ne mogu se prestati, baviti ovim sportom, koji je više od sporta. Ovim hobijem što me sve više i više zaokuplja i ponekad prijeti da postane neka vrsta opsesije. Ako već nije.

Digital StillCamera

Jezero

Kad se umorim od pastrmki, koje je skoro nemoguće nadmudriti, te crvenperki i štuka koje me zaobilaze u širokom luku, obično se odlučim za neko od „put and take“ jezera u blizini. Južni dio Švedske (Skaane) je prilično bogat ovakvim jezerima, i veoma su popularna destinacija među mlađim mušičarima. Štap i korpicu u auto, kutijicu sa mušicama u džep, pa put pod točkove. Najčešće je to Soderaasens sportfiske, vještačko jezerce 30 – tak kilometara od mjesta u kojem živim. Smješteno je u srcu prirodnog rezervata istog imena, i podaleko od glavnog puta, tako da daje dojam izolovanosti i netaknute prirode. Rezervat je popularna destinacija zaljubljenika prirode, šetača i planinara.

Digital StillCamera

Tu postoje obilježene staze za pješačenje, kroz krajolik. On puno više podsjeća na neka egzotičnija mjesta, koja očekujemo vidjeti kod nas na Balkanu, a nikako u ovom ravničarskom dijelu južne Švedske. U njemu se nalazi nekoliko jezera, više ili manje održavanih, i poribljenih kalifornijskom pastrmkom. Uglavnom su to jezera slabe providnosti, okružena šumom i muljevitog dna. Ovo na kojem ja uvijek lovim je u vlasništvu jednog starog Šveđanina koji, mora se priznati, zna svoj posao. O jezeru se znalački stara. Osim jezerca, on je vlasnik i manjeg ribogojilišta, tako da ribe ne fali, i što je najbitnije, prilično je dobrog kvaliteta. Peraja su vrlo malo ili nimalo oštećena. Riba je u odličnoj kondiciji, a i cijena dozvole je pristupačna. Za nekih 15 – tak eura možete loviti cijeli dan, a dozvoljeno je ponijeti dvije ribe, mada to ponekad može biti problem, jer se zna desiti da ih ulovim već u prvih sat vremena ribolova. Jedina mana je veličina jezera. Bolji mušičar bi ga vjerovatno, prebacio na njegovom najširem dijelu i to bez mnogo truda i štapom, neke od manjih klasa.

Ali, kao što oni malih gabarita, često znaju reći: nije sve u veličini, važna je i tehnika.

Digital StillCameraMalo i o načinu ribolova..

E sad… To što je jezero malo, i što je puno pastrmke, koja se vrlo često izbacuje, ne daje garantovan ulov. Često vidim mušičare koji nakon sat ili dva uzaludnog „mahanja“ odustaju, pakuju opremu i odlaze na neko od drugih jezera. Riba, koliko sam uspio primjetiti „radi“ u intervalima od nekih 15 – tak minuta, pa onda sat dva miruje, pa se opet pokrene i sve tako. U tih petnaestak minuta treba biti spreman sa pravom muhom, i pokušati istu prezentirati na najbolji mogući način. Prezentacija muhe ne sme da uplaši ribu. Muhu treba povlačiti u ravnomjernim intervalima, ni prebrzo ni presporo, što opet zavisi od muhe koju koristim.

Okolina jezera je relativno pristupačna. Samo sa jedne strane jezera nemoguće je koristiti „overhand“, dok se na ostalim stranama može. Nikad nema toliko posjetilaca da bi se stvorila gužva. U stvari, vrlo rijetko sam viđao više od dva do tri mušičara na jezeru. Mjesto je idealno za početnika u mušičarenju. Nekoga, kao ja, ko se još uvijek trudi savladati tehniku zabačaja i umjeće prezentacije, a istovremeno želi uloviti ribu. Borbe su prekrasne, veoma atraktivne za gledati sa strane, i što je najvažnije, barem meni, daju samopouzdanje koje mi je itekako potrebno, na rijeci na kojoj inače lovim.

Mušice koje koristim, na preporuku prijatelja, koji mi je jezero i pokazao, su uglavnom „Montana“ žute i zelene boje i crni „Wolly Bugger“. Od suhih „Dady Longleg“, mada moram priznati da „Longlega“ i ne koristim previše.

Digital StillCamera
kalifornijka

Sve u svemu, za nas početnike u mušičarenju, koji živimo u južnoj Švedskoj ili Danskoj, ovakva jezera su dobrodošla. Iako stariji i iskusniji mušičari na njih gledaju s podozrenjem. Oni kažu kako nema draži u lovu ribe koju je neko „posijao“. Ja mislim da su „put and take“ jezera sasvim solidna destinacija za mušičarenje. Za par sati vožnje, možemo nakratko pobjeći u prirodu, naći vodu koja nam odgovara, i koja je puna ribe, te se posvetiti onome što volimo.

 Goran Đulabić