Šišmiš pokupio mušicu u letu

Šišmiš pokupio mušicu u letu

slepimis1

Šišmiš pokupio mušicu u letu

Večernji cug je bio uveliko u toku te večeri avgusta na reci Gradac. Lokacija Hladni vir i dosta pastrmki koje su se intezivno hranile. Deki (Dejan Pavlović) i ja smo uživali – ređali su se ulovi jedan za drugim. Dan već odmako i teško je uopšte bilo videti mušicu.

Odjednom usred mahanja Deki primeti nešto čudno. Kanap ne leti kao treba. Kad bolje pogledamo, slepi miš (šišmiš)* pokupio mušicu u letu i pokušava da se oslobodi udice. Deki to radi sa jednim lažnim roll castom i oslobađa radoznalog šišmiša – Betmena. Do sada nikad nisam video ovako nešto!

Hladni vir gradac
Hladni vir – reka Gradac
deki i ogi
Deki i Ogi puštaju ribu!
betmen 1
“Betmen” pokupio imitaciju u letu! – izvinjenje zbog loše fotke!

Pogledajte video materijal snimljen na mestu događaja:

Ispričasmo priču u klubu No1 u Valjevu gde obično svratimo da se vidimo s prijateljima i na kaficu. Kiza kaže da se desilo to već jedno pre mnogo godina našem poznatom mušičaru Saši Bencunu – Roki. I tada je šišmiš pokupio poznatu Rokinu imitacije „pećinaru“.

 

 

pecinara
Dejanova “pećinara” na #18

 

collage betmen w

slepimis1

Inače u klisuri reke Gradac – kao zaštićenom prirodnom dobru, ima puno divljih životinja, pa i solidna populacija slepih miševa, koji preko dana borave u pećinama i napuštenim tunelima, a uveče i noću izlaze i hrane se insektima. (http://www.rekagradac.org/fauna/sisari)

Jovan Ognjanović – Ogi

 

 

*Slepi miševi, šišmiši ili ljiljci (Chiroptera) pripadaju redu sisara koje izdvaja sposobnost aktivnog leta i eholokacije. Krila su im prekrivena kožom koja je čvrsto razapeta između dugih prstiju njihovih šaka i zglobova. Obično love noću, a odmaraju se tokom dana, viseći naglavačke u šupljem drveću, pećinama ili zgradama. Neke od vrsta slepih miševa preferiraju da žive potpuno sami, a neke u grupama od po hiljadu i više jedinki. Slepi miševi su po svom ponašanju, izgledu i morfofiziološkim odlikama jedna od najčudesnijih grupa živih bića na našoj planeti. Oni su unikatna grupa sisara koja poseduje sposobnost da aktivno leti. Danas ova grupa sisara čini skoro jednu četvrtinu ukupnog broja svih sisara. Ova visokoadaptivna grupa sisara naseljava skoro sva kopnena područja Zemlje, izuzev krajnjih severnih i južnih delova naše planete. Poznato je oko 1.100 različitih vrsta slepih miševa.

Slepi miševi ponajviše love noću, pomoću eholokacije određuju mesta na kojima se nalazi njihov plen. Kroz nos ili usta oni puštaju piskavi zvuk visokog tona, a potom uz pomoć svojih velikih ušiju hvataju odjek koji im se vraća. Pomoću ove tehnike oni stvore sliku o okolini i zatim se velikom brzinom upućuju prema plenu u letu, čak i po mrklom mraku. Šišmiši regulišu brojnost insekata tako da su izuzetno značajni i korisni članovi ekosistema. Svi slepi miševi koji se mogu naći kod nas su bubojedi, i njihova uloga u tamanjenju ogromnog broja insekata je veoma značajna. Evropske vrste su veličine kutije šibica (teže 20-40 g i imaju raspon krila do 45 cm).Telo im je malo veće od palca na ljudskoj ruci. Ženke uglavnom imaju samo jedno mladunče godišnje. Životni vek im je prilično dug – od 15 do 17 godina, dok neke vrste slepih miševa mogu da dožive duboku starost od 35 godina. Poslednjih decenija brojnost ovih sisara je dramatično opala i cela grupa je ugrožena usled različitih antropogenih uticaja. Razlozi njihovog nestanka su degradacija staništa (gubitak stalnih izvora ishrane i mesta skrivanja i boravka), usled velike upotrebe pesticida i drugih hemikalija dolazi do trovanja i kontaminacije, direktno ubijanje, proganjanje i uznemiravanje.

Na Evropskom kontinentu živi trideset vrsta u skoro svim kopnenim staništima. Svi slepi miševi u Evropi su zaštićeni. Kod nas u Srbiji je do sada zavedeno dvadeset osam vrsta slepih miševa koji su Uredbom Vlade Srbije zaštićeni kao prirodne retkosti. Odmarališta ili skrivališta slepih miševa su pećine i drugi podzemni objekti, šuplja stabla i građevine. Njihova najznačajnija boravišta su speleološki objekti kojih u Srbiji ima preko 1.000.

Sva dosadašnja istraživanja, na kojima su radili brojni stručnjaci preko pet decenija, dala je rezultat da u speleološkim objektima u Srbiji živi dvadeset osam vrsta slepih miševa. Deset vrsta isključivo ili često živi u pećinama i u njima borave tokom cele godine. Ostalih devetnaest vrsta sreću se povremeno ili retko i to uglavnom tokom zimskog perioda, kad provode svoj zimski san. Posebno treba naglasiti da se jedanaest vrsta slepih miševa koji se sreću u Srbiji nalazi na Crvenoj listi sveta kao globalno ugrožene vrste.

Danas se u pećinama Srbije sreću veće ili značajne populacije globalno ugroženih vrsta –veliki potkovičar (Rhinolophus ferrumequinum), mali potkovičar (Rhinolophus hipposideros), sredozemni potkovičar (Rhinolophus blasii), južni potkovičar (Rhinolophus euryale), dugokrili ljiljak (Miniopterus schreibersii), dugoprsti večernjak (Myotis capaccinii), šiljouhi večernjak (Myotis emarginatus) i veliki mišouhi večernjak (Myotis myotis).

Sa: Beograska nedelja.rs Vuk Gajić

 

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*