Savršen dan

Savršen dan

DSC02260Reportaža sa ribolova na Glomma-i u Norveškoj

A perfect day.

Glomma je sa svojih 617km dužine, najduža rijeka Norveške. Izvire u Aursunden području, a ulijeva se u more u Oslofjordu. Ima 11 pritoka, a u svom gornjem dijelu bogata je potočnom pastrmkom i lipljenom. Sezona se otvara 20. maja i traje do 15.  septembra.

… Oh it's such a perfect day,
I'm glad I spent it with you.
Oh such a perfect day,
You just keep me hanging on,
You just keep me hanging on…

http://www.youtube.com/watch?v=5-ltDECc2bA

Na lokalnom radiju čujem stihove gore pomenute pjesme, i mislim da ništa ne može bolje opisati moje trenutno stanje.

Ponoć je, mada se ne bi reklo. Kad se pogleda kroz prozor male ribarske kolibe, jedva da je sumrak, poređeno sa balkanskim pojmovoma i dobom dana.

Billede 006

Uživam u čaši jeftinog Ballantinesa ponesenog od kuće, sretno umoran i zadovoljan. Ništa, baš ništa mi ne može pokvariti raspoloženje. Ni pokvaren auto ispred kolibe, ni jučerašnji uzastopni prolomi oblaka, ništa. Današnji lov je nešto najbolje što sam doživio u dosadašnjem mušičarskom životu.

Na poziv prijatelja, od prije neki dan, sam odgovorio pakovanjem svega što sam mislio da mi može zatrebati u ovim Norveškim fjordovima. Štap, meredov, muhe, materijal za pravljenje istih, kojekakve kreme za zaštitu od komaraca, posuđe, na brzinu poubacivano, nešto hrane, pića, odjeće, vreća za spavanje, …

Spreman sam! Supruga mi predaje auto nakon što se vratila s posla i kaže da negdje oko prednjeg desnog točka nešto lupa. Stvarno lupa, doduše samo kad se penjem na ivičnjak ili pređem preko rupe na putu. Super. Odlučio sam ipak ići. Norveška i Glomma se ne propuštaju.

Nakon vožnje cijelu noć, juče ujutro sam nekako došao do ribolovnog kampa Kvennan, 15 km udaljenog od nekakvog Tynset-a, a koji je opet 300 – tinjak km sjeverno od Osla. U kampu me čekaju prijatelji, dva stara mušičarska vuka Viba i Veso. U stvari ne čekaju, baš. Morao sam ih probuditi.

Billede 033

Kamp je podređen ribarima, iznajmljuju se kućice sa dva ili tri kreveta, dan je 20 – 30 eura, zavisno od broja kreveta. Dozvola, dnevna je 12 eura, čini mi se. Prepun je Holanđana, Italijana, Nijemaca, Šveđana, … I naravno nas trojica Bosanaca.

Kafa, doručak, oblačenje u waderse i lov počinje.

Pola sata kasnije prvi prolom oblaka. Čučim pod nekakvom brezom, molim Boga da ova kišurina prestane, pomalo se smijem sam sebi. E jesi nafakali insan, toliki pređeni kilometri da bi čučao pod brezom u Norveškoj, još samo fali da te grom udari…

Malo prestane padati, mi izađemo na vodu, kiša počne opet, mi pobjegnemo… Ili ostanemo, svejedno. Riba slabo radi, skoro ništa. Tek pred sami odlazak sa vode, nakon što je prestala, par ulova. 20 – ak cm, na Klinkenhammera, vlastite izrade. Nije loše, ali kad pomislim gdje sam, baš se jadno osjećam.

Nazad u kolibu, skidaj ovu skalameriju sa sebe, pali grijalice, suši, što se osušiti može, i koliko može, sutra će možda opet padati, pa valja biti spreman. Nadam se da ću sutra makar malo bolje proći. U toj nadi i zaspim.

A onda svanu jutro. Sunčano. Prelijepo.

Uz jutarnju kafu sam namotao par ovih Klinkenhammera i par sedževa, pa na zborno mjesto, naći se sa Vibom i Vesom.

78556366

Viba, koji ove krajeve poznaje kao vlastiti džep, nas vodi na dio rijeke gdje misli da bi moglo biti dobro. Prolazimo nekim zaraslim puteljcima i dolazimo na rijeku. Pri samom ulasku u vodu, vežem muhu, i dok razvlačim špagu, ona valjda pada na vodu i riba je grabi. Ono malo špage se zateže, kontra i riba je tu. Smijemo se sva trojica. Skidam lipljena od nekih 15 – tak cm i vraćam u vodu. Sledeći zabačaj i novi lipljen je tu. Ova dvojica brzinom munje ulaze u vodu i počinje ludnica kakva se samo sanjati može.

DSC02262

 

DSC02286

Lipljeni.

Lipljeni.

Lipljeni…

Mali, veliki, na suhu, na nimfu, uz obalu, na sredini matice, ovako, onako, svakako. Gledam ovog klinkenhammera, nakon nekoliko sati i smijem se, sav je raskupusan, ni na šta ne liči. Stavljam novog, pa opet ispočetka.

Billede 391

Billede 396

Odmaramo, jedemo, lovimo. Ribe jednostavno uzimaju. Veso mi sklapa jedan od svojih štapova, kaže da i ja osjetim kvalitetnu opremu. Guideline-ov LeCie u klasi 4 sa špagom istog proizvođača i rolom RossReels, čini mi se.  Simfonija. Savršena sinhronizacija misli i pokreta, što bi moj otac rekao, kad me nekada davno učio voziti našeg Fiću. Uglavnom, neopisiv štapić. Barem meni.

Digital StillCamera

Digital StillCamera

Digital StillCamera

Pred veče se pakujemo i odlazimo. Usput nas Viba vodi na neko novo mjesto, gdje je voda mirnija. Viba nas posmatra sa obale, dok Veso i ja mašemo i uživamo u svakoj sekundi ovoga raja. Mirna voda, lagani zabačaji, muha nježno pada na površinu, pluta metar i cap… Jedan lijep lipljen. Pa još jedan. Veso izlazi iz vode. I ja sam umoran. Gledam na sat i ne mogu vjerovati, skoro je 23:00. A svijetlo… Vidi se savršeno.

Šteta je otići, ali umor me svladava. Ponovo u auto, pa u kamp, pa u kućicu.

Whiskey u čaši, Lou Reed na radiju, cigareta u ruci i lipljeni u glavi i ideja za ovaj izvještaj.

PS. Dan poslije je takođe bio uspješan, skoro kao i opisani, 20 – 30 lipljena, kako kod mene, tako i kod “duplo V”, iliti Vese i Vibe. Naveče smo, čak i večerali dozvoljeni ulov od jedne ribe po osobi, i to pored vode, uz vatricu i ćaskanje o ribolovu.

vecera

Bistro!

Tekst i foto: Goran Đulabić

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*