Savinja – reka sa sto lica

Savinja – reka sa sto lica
Dolap u Ljubnom
Dolap u Ljubnom

Reportaža iz Slovenije: Savinja – reka sa sto lica

Nakon dva divna dana provedena na Idrijici (u gradovima Tolminu i Idriji) Saša Bencun, Goran Arežina i ja, Ivan Korhner urednik Mušičara, smo kao delegacija iz Srbije u poseti Ribišnoj Zvezi Slovenije (RZS) pozvani da obiđemo dva RD na reci Savinji, u mestima Ljubno i Mozirje.

Zbog visokih i snežnih voda otpalo je da idemo na sever, prema Jesenicama, Bledu i Bohinju, na poznate mušičarske destinacije. Biće prilike i tamo da odemo.

Dogovor je da će Marko (Marko Koračin sekretar RZS) doći po nas ujutro i da njegovim landroverom krenemo, jer ima dosta da se putuje. Tako je i bilo, krećemo u nepoznato.

Preko brda i dolina

Sava
Sava

Odabrao je teži put, preko Kamnika i planina, ali atraktivniji od autoputa. Pošto smo izašli iz Mednog, zastali smo na trenutak da pored reke Save, u mestu Trzin, vidimo stazu za kajak i kanu na brzim bodama. Pored vode su tribine, a preko vode puštene sajle i stubići. Imaju dve staze, lakša i teža. To je omiljeni sport kod mladih u Sloveniji. Puno medalja na velikim takmičenjima je ovaj sport doneo. Izvanredno mesto za pecanje mladice, bele ribe i salmonida, ali put nas vodi dalje. Prolazimo Kamnik i u daljini se vide vrhovi slovenačkih Alpi, još okovanih snegom, iako je kraj maja. Roka je i instruktor skijanja, pa je oduševljen. Malo, malo stajemo da kamerom snimi planinske vrhove. Produžavamo dalje preko Menješa do prevoja na 1029 m n/v. Prelep pogled i priroda. Usput srećemo šetače, planinare i bicikliste, raznih dobi i oba pola. Izlazak u prirodu je u Sloveniji normalna stvar, a vikend se obavezno provede van kuće u nekom obliku rekreacije lov, ribolov, plivanje, planinarenje, biciklizam, veslanje, branje pečurki ili jednostavno šetanje, a zimi skijanje. Nakon kraće stanke i razgledanja planinarskog doma put nas vodi dalje. Više se ne penjemo, idemo niz brdo. Radujemo se susretu sa rekom. Zastajemo da nam Marko pokaže Žagerski mlin, znamenitost ovog kraja. Na izgled obična vodenica, sve sređeno i uredno, otvoreno. Kuriozitet je da je skoro sve napravljeno od drveta, pa čak i oluci. Lepo mesto da se odmorite, a potok, sav obrastao repuhom (veliko lišće, često pored čiste vode). Mala voda, širine 1-2 m, a u njoj videsmo pastrmčice. Neverovatno! Na oko 800 m n/v pastrmke.

Zagerski mlin slikanje pastrmki
Žagerski mlin – slikanje pastrmki
Zagerski mlin pastrmcica u potoku
Žagerski mlin pastrmčica u potoku

Marko se pohvalio da je to jedno od najvećih slovenačkih bogastava, autohtone potočne pastrmke iz potočića, neukaljane drugim genetskim materijalom – unetim ribama s drugih strana. Nastavljamo dalje niz planinu preko proplanaka! Sve uredno, sređeno i čisto. Izbijamo na put prema Celju. Pojavljuje se reka pored puta, prava planinska. Sa velikom bukom skače s ogromnog kamenja. Savinja, kasnije se malo smiruje, pa opet jurca s kamena na kamen, iz buka u buk. Plaha reka, ali predivna. Tirkizno zelene boje puna riba, čije se senke lepo vide na dnu. Dan predivan, sunčan. Uživamo.

Savinja 1
Savinja

Ljubno ob Savinji

Kako se Savinja polako smiruje u prave lipljanske terene, stižemo. Tabla Ljubno ob Savinja. Sa desne strane se put odvaja prema kompleksu koji drži ribolovačka družina Ljubno ob Savinja. Na parkingu nas dočekuje, pored ribarskog doma, njihov uvaženi predsednik Franc Bakšić. Uz toplu dobrodošlicu pokazuje nam je prostorije kluba, kratko izlaganje kroz razgovor, posluženje njihovim specijalitetom uz nezaobilazno hladno Laško.

Urednik sa Francom Baksicem
Urednik sa Francom Bakšićem
Ribarski dom Ljubno
Ribarski dom Ljubno

Obilazimo celi prostor. U kompleks je stao i teniski klub sa dva terena. Nekada su to bile rupe iz kojih je vađen šljunak za put. Sada je raj na zemlji. Jezera, jezerca, potoci, dolapi, uzgajališta, ribnjaci sa matičnim primercima, manji i veći ribnjaci sa potočnim pastrkama, kalifornijskim pastrmkama, lipljanima i mladicama. Sve puno riba. Lipljana je najmanje. Oni su već u uzgojnim potocima slobodni, hrane se prirodnom hranom, a kasnije se iz njih poribljava Savinja i druge reke. Svi ribnjaci su sa dnom od šljunka. Riba bolje napreduje, ako je takvo dno, a ne ono betonsko, bezlično. Neposredno pored kompleksa je i Savinja – revir, divlja, pa plaha prepuna ribe. Svi ribnjaci su prekiveni mrežama, kao zašita od kormorana. Zimi, su pre dve godine desetkovali trud zaposlenih. Restoran sa divnom terasom, nad vodom. Terasa sva u cveću. U jezera se može, na mahač, uloviti pastrmka za jelo. Tu plivaju konzumne ribe kalifornijske pastrmke. Dnevna je 50 eura, C&R. Pecate celi dan na Savinji, a kasnije na jezeru sebi ulovite maks 3 komada za večeru. Ribu spremaju odmah, tu u restoranu. Tri ulovite, oni ubace 5 kom novih.

Muzjak
Mužjak
Sasa - Roka u akciji
Saša – Roka u akciji

Usput srećemo ribolovce mušičare iz raznih zemalja. Pažnju su nam privukle dve dame, koje u društvu trojice, polako u wadersima idu prema parkingu, lica ozarenih. Pitamo kao je bilo, a oni odgovaraju na nemačkom. Brzo prelazimo na engleski. Nemci i austrijanci. redovno obilaze i love na vodama u Sloveniji. Među njima i urednik lista o mušičarenju, na nemačkom, Fisch&Fliege, Holger Bente. Menjamo časopise, on meni najnoviji broj Fisch&Fliege, a ja njemu Mušičar. Oduševljen je! Hvali dizajn i prelom. Razmenjujemo vizitke, slikanje. Nismo pecali čitavih 17 sati, od Idrijice, juče. Večnost! Jedva smo dočekali da malo lovimo.

nasmejane dame musicarke nemice
nasmejane dame mušičarke nemice
sa nemcima i austrijancima
Sa nemcima i austrijancima. Tu je i Holger Bente urednik nemačkog Fisch&fliege

Brzo presvlačenje u waderse i odlazak na Savinju. Marko i Goran već javljaju o lepim ulovima potočnih i kalifornijskih pastrmki. Bilo ih je i preko 50cm. Saša i ja s Francom, izlazimo na Savinju, tu pored žice, uz ribnjake. Franc je uzeo kameru da snima Sašu. Srce je zaigralo od uzbuđenja koja slede. Ribe se ređaju kao na traci. Roka se odlučuje da proba na svoje strimere u jednom buku iza koga je dublji vir. Ja sam se odlučio da lovim niže njega pedesetak metara. Voda brza. Svaki zabačaj akcija. Privodimo, spadaju, ali i prihvaćamo. Ribe velike. Franc sve snima. Kalifornijske i potočne pastmke i poneki lipljan. Sašin štap, pre par dana kupljen kod Travara, u Novom Sadu, VISION GT four #5 i nova šark struna na roli VISION GT je sve izdržao. Bilo je tu naleta velikih pastrmki, a kada je u jednom momentu viknuo: -“ Ivaneeeee, velikaaaa!” Ostavio sam štap na drvetu i kroz vodu, jer se obalom nije moglo, do njega. Franc snima, a štap u “kifli”.

– Velika je, kaže Roka. Snimam fotoaparatom, a Franc celo vreme kamerom. Nakon 10 minuta vidimo lipljan. Strašan, oko 50. Roka srećan, a Franc ponosan na svoju reku i ribe u njoj. Čestitanje, poljubac i puštanje, pa opet zabacivanje. Vraćam se uzimam štap sa grane. I kod mene, prvo na teže nimfe #10 (zečije uvo i fazanke), a kasnije na suve, velike majske i stimulatore pastrmke i poneki lipljan.

Roka s predivnim lipljanom
Roka s predivnim lipljanom

Ni sam ne znam koliko ih je. Nema ko da slika, poneku slikam onako iz ruke, pa opet zabacuj muhu. Dolazi i Goran, da vidi šta radimo. I on tu niže mene ima akciju za akcijom. Predivan mužjak potočare, sa “kljunom”. Puštanje.

Marko s ulovom
Marko s ulovom

Nismo ni primetili da vetar pojačava, da počinje kiša.
– Nevreme, oluja, govori Franc. Gromovi i munje. Užas. U tim krajevima, u planini, vreme se vrlo brzo menja. Jedva smo stigli do nastrešnice. Sve na nama mokro, a vani oluja, kiša, vetar sve lomi, a do pre pola sata je sve bilo mirno. Presvlačimo se! Okrepljenje, razgovor, Marko nas požuruje, još moramo u Mozirje, ljudi čekaju. Pozdravljanje i u džip – pravac Mozirje.

Mozirje na Savinji

Goran, Sasa, Marko, Borut, Milan i Dusan u Mozirju
Goran, Saša, Marko, Borut, Milan i Dušan u Mozirju
Ribarski dom u Mozirju
Ribarski dom u Mozirju
Zategnute strune
Zategnute strune na Savinji

Marko vozi po jakom pljusku, vani se ništa ne vidi. Gde idemo? Nakon pola sata stižemo. Veliki parking i neki restoran. Kaže, čekaju nas na radnom ručku u restoranu. Koliko pada kiša ne može se iz auta izaći. Nekako uspevamo, uz pomoć domaćina. Pozdravljanja, upoznavanje. Dočekao nas je predsednik RD Mozirje Milan Kojc. Pored njega je tu i bivši evropski prvak, a sada trener reprezentacije Slovenije Dušan Žunter. Borut Jerše (Predsednik RZS) je već stigao iz Ljubljane. Čašica dobrodošlice i kava, malo razgovora o ribolovačkom društvu, ribama, ljudima, prvenstvima i rekama toga kraja, Savinji i Dreti i drugim mušičarskim temama. Dogovor o saradnji. Kasnije ručak, sve domaći specijaliteti kraja u kome smo. Uživamo.
Dušan nam poklanja, njegov proizvod, već otežane udice s glavama i nalivenim olovom za pravljenje nimfi i strimera od #18 do #2. Zahvaljujemo i spremamo se u obilazak. Delimo se u grupe. Vani je kiša prestala, sve je mokro, ali je vazduh pun ozona i sve je nekako čisto. Milina! Vode nas do jezera u predivnom parku punom cveća, sa divnim objektom pored vode. Tu je restoran i prostorije društva. Jezero je nekada bilo smetlište! Radom članova je isto uklonjeno i u nastalu rupu puštena voda. Poribljena je ciprinidima, amurima i štukom, smuđem, somom, bandarom,… Samo od izdavanja dnevnih, vikend i godišnjih dozvola za to jezero društvo može da živi. Voda puna kapitalnih riba. Režim je C&R.

Imaju još i ribnjak, uzgajalište, te neposredno uz kompleks i reke Savinju i Dretu. Već je oko 20 sati. Domaćini nam nude da malo pecamo na Savinji. Prihvatamo! Brzo presvlačenje i pravac voda. Savinja je na tom delu plića, sa nekoliko virova, prava lipljanska. I krećemo, na manje jednodnevke bele boje i sitnije kedise, riba za ribom. Rokina pećinara je ubitačna. Lipljani kao na traci i poneka pastrmka. I Goran i Saša imaju akcije.

Goran u akciji
Goran u akciji

Kod mene svaki zabačaj, riba, puštanje, pa opet. Saša prestaje da lovi i sve akcije snima kamerom. Goran i ja imamo istovremeno ribe. Nakon ulova Goran ribu pušta, ja i dalje zamaram, ponovo zabacuje, opet riba … Dok se iole videlo lovili smo. Prvi izlazim iz vode. Više se ništa ne vidim, a Goran i Saša će još malo, onako po osećaju. Domaćini presrećni, jer vide da smo baš uživali u ribolovu. Oko 45 minuta pecanja. Sva trojica smo imali po 10 – 15 tak riba. Da čovek ne poveruje, usred grada se love lipljani do 45 cm i pastrmke do 50cm. Poklanjamo domaćinima muhe, na koje smo lovili. Zahvaljuju!

Savinja 2
Savinja

Presvlačenje i odlazak u restoran, na večeru. Dajem domaćinima list Mušičar. Zahvaljuju se! Dušan se pretplatio. Oduševljeni su idejom o samo mušičarskom časopisu. Ostajemo u prijatnom razgovoru do kasno. Marko opominje da do Ljubljane i Mednog ima dosta. Pozdravljanje i dogovor o novom susretu u Sloveniji, Srbiji ili na nekom drugom mestu.

Epilog

Svi ljudi koje smo za ovih pet – šest dana sretali su prema nama bili korektni. Pravi domaćini, Marko na Poljanskoj Sori i u prostorijama RZS, pa na Idrijici, Lucijan i Karlo, te Zoran i Aljoša, a ovde na Savinji Franc i kasnije Milan i Dušan su se stvarno potrudili da nam boravak u Sloveniji ostane u nezaboravu. Zahvaljujemo se RZS i predsedniku Borutu Jeršeu, što nas je pozvao da budemo njihovi gosti.

Sutradan put u stvarnost. Sve je prošlo lepo. Sada i auto više ne pravi probleme. Krećemo rano. Dan kao izmišljen, za odlazak na vodu. Vize traju još samo danas, moramo izaći iz Slovenije do ponoći. Da li da negde svratimo opet na pecanje? Ne! Idemo za Srbiju, nećemo da kvarimo užitak i uspomene. Kroz Sloveniju, preko Hrvatske. Obradovali smo se tabli “Dobro došli u Srbiju” na Bajakovu. Uz put prepričavamo događaje, pominjemo ljude i ulove i sređujemo utiske.

Želimo da se i vama desi ovakva čarolija, koju smo nas trojica doživeli. Bistro!

tekst i foto: Arežina Goran & IK

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*