S Janom na Ribniku i Plivi

S Janom na Ribniku i Plivi

slika 2Reportaža: Tri dana ribolova sa Janom Jankovićem, na Plivi i Ribniku

Probaću da ukratko sažmem tri dana ribolova sa Janom Jankovićem, mojim velikim i poštovanim prijateljem. Deseti juni. Odlučih u pola noći da krenem iz Beča za Bosnu i Hercegovinu, pošto je u Austriji praznik. Uzeo sam slobodno još i petak. Ujutro me Jan čeka ispred kuće u Novom Gradu. Sjedamo u auto i pravac Ribnik.

Iako kući nije bio skoro 60 dana, odmah se odazvao na moj poziv da se nađemo i malo lovimo ribe. Da napomenem Jan je dan pre došao kući sa gajdanja (Jan radi kao vodič – guide u Zepterpasport agenciji)!

Ribnik

Po dolasku u Ribnik, svratismo do Gorana Vukovića i recepcije da uzmem dnevnu, za trofejni revir. Malo smo se odmorili, pa u akciju. Obojica naoružani četvorkama on sa T&T, a ja sa Sameo štapom. Njega smo usput pokupili u Bosanskoj Krupi, da ga isprobam. Kada smo stigli u Trofejni revir na Ribniku, Jan je uzeo da očisti svoju šnjuru, a ja sletih do vode da probam Sameo. Nakon nekoliko dalekih izbačaja pođe mi za rukom da prevarim jednu kalifornijsku pastrmku od oko 2kg težine. Štap je odradio svoje bez ikakvih problema i za oko pet minuta riba je bila u ruci. Jan je sve snimio podvodnom kamerom, koju sam ponio sa sobom. Bilo je još par manjih, dok Jan nije primjetio jednu ogromnu potočnu. Mirovala je, na drugoj strani, pokušavajući sa svojom izvarednom tehnikom Svitscha bekhend (gdje nimfa kolabrira na određenoj i željenjoj daljini). Kači je! Uspjeva samo okrenuti pastrmku, koja nije ostala dugo na predvezu.
Nakon toga odlazimo sa trofejnog sa namjerom da dođemo predveče. Ručamo u novootvorenom restoranu tvrtke LTG Company. Predivan i osmišljenog enterijera, komotan, a usluga brza. Cijene povoljne. Nakon ručka i kraćeg odmora odlučismo se da probamo prevariti kojeg lipljena.

slika 1
Tu i tamo sam imao ulova, ali ne toliko kao što sam očekivao. Ribe ima. Vide se na sve strane, ali loše uzima. Čujem i od drugih ribara, na vodi. Bilo ih je, kao i ribe, pogotovo Francuza. Kao da se cijela Francuska preselili na Ribnik. Tu je i njihov vodič Tijeri. Nakon nekog vremena Jan povika da ima jednog lijepog na štapu. Nakon drila uslijedilo je slikanje i snimanje pod vodom. Već puštenog lipljena 43+cm. Jan ponovo uzima u ruku, pod vodom. On ne biježi, kao da se poznaju veoma dugo. Nakon kraćeg odmora na Janovoj ruci, lipljen odlazi polako i dostojanstveno, bez ikakvog straha i žurbe.

3 web

2 5  333

111 web 222 web

Trofejni revir Ribnika

Oko 18.30 odlazimo ponovo u trofejni. Po dolasku primjećujemo par krupnih primjeraka. Bez volje sam. Istegao sam tetivu na lijevoj nozi, pa ne mogu da hodam. Ipak idem za Janom. Prešli smo na drugu, “ribnjačku” stranu. Prvi silazim. Jan je oko 50 metara više mene. Nakon par zabačaja osjetim jak udarac na nimfu i povlačenje ribe. Kontra. Krenula je kao torpedo. Posle samo desetak sekundi borba je bila završena. Riba mi polomila udicu. Da li je greška u materijalu ili je prilikom pravljenja muhe udica previše stegnuta i oštećena, ostaje mi da nagađam. Šteta! Velika riba, sigurno preko 5kg, jer smo je predhodno vidjeli kako krstari uz obalu.
Odustajem i penjem se na uzvišicu, dok Jan ponovo pokušava da prevari potočaru. Ugledam jednu solidnu ribu kako dolazi do dometa Janove nimfe i navodim ga, dajući mu upute sa visine. Odozgo imam bolji pregled. Desetak zabačaja i Jan je kači. Ista ona koju sam sa brda gledao. Silazim dole i uključujem kameru da snimam pod vodom. Dril je trajao desetak minuta, a toliko i moje snimanje. Ruke su mi otpale od hladnoće. Pri puštanju ribe, na desnoj strani usta nađemo strimer, koji je Jan odmah bacio u grmlje. Riba je bila ulovljena na nimfu “Manđavuška” veličine 16. Ta nimfa je Janov proizvod, kako reče u slobodnom prevodu sa ruskog “picajzla”. Toliko je dosadna da je riba na kraju mora uzeti.
To je bio prvi dan lova na Ribniku. Sutradan se spremamo na Plivu.

16ghiy0

Pliva

Na Plivi, kao i na Ribniku, puno stranaca. Idući prema željenom dijelu rijeke nismo mogli loviti, jer je bio pun, pa smo lovili poviše velikog vira, oko 200 metara. Lovio sam 15 minuta bez ikakvog udarca na nimfu. Osjetim nešto kao dodir. Ponovim zabačaj i jedan lipljen oko 30-tak cm, ako ne i manji, se kači za moju nimfu. Puštam ga. Krećem da tražim Jana. On 50 metara nizvodno “češlja”, ali bezuspješno. Tu se zaustavljamo i probamo, iz vode. Zaglibio sam se u mulj, ne mogu da maknem! Jan drila jednog od 35cm. Imao je još par udaraca, ali slabo. Ostavljam ga i spuštam se dalje. Prema mostu nailazim na nekog italijana. Vjerovatno je upao u Plivu, jer mu se roba suši razastrta po travi. On leži i uživa. Pored njega ulazim ponovo u vodu i lovim dalje, do mosta. Imao sam tri manja lipljena i dvije pastrmke.

memo na Plivi
Imali smo ugovoren ručak kod teta Ruže, “Big Mama”, kako je Englezi nazvaše, u Pljevi. Čekajući Jana, odmarao sam u hladovini. On dolazi tačno u 2 sata, popodne. Ruža se izvinjava i donosi ručak sa malim zakašnjenjem govoreći da smo se naručili u 3 sata. To je bio termin za Milana Kuprešanina i još dva Francuza.

Bild 090
Nakon ručka idemo prema Lekića mostu, gdje smo se, po dogovoru, trebali sresti sa ekipom iz Beograda. Njih trojica, predivni ljudi i mušičari u pravom smislu. Pokazali smo im vodene izbačaje i gdje su najčešće greške kod DH. Ostali smo sa njima dobar sat vremena.

Trofejni revir Plive

Odlazimo u trofejni dio Plive. On počinje od Lekića mosta, nizvodno. Penjemo se preko brda, uz sami most, da bi došli na drugu stranu, preko puta ceste. Vidim nekoliko kolobara i vežem veliku Stone Fly muhu (kamenjarku). Prvi zabačaj i potočna od oko 400g je na štapu. Poslije nje još jedna, ista. Visoka trava iza leđa smeta. Teško je mahati za daleki izbačaj. Par puta kačim travu i mrzovoljno gunđam.

slika 4
Vežem nimfu. Desetak bezuspješnih zabačaja kačim jednu kilašicu, potočaru. Slikam je i puštam. Dolazi Jan. Žalim mu se kako bi neko trebao pokositi travu. On se slaže i govori da je pokošeno samo jedan metar, mogli bi izvoditi switcheve, bez problema. Kažem mu da sam ulovio jednu na nimfu. Pokazujem gdje. On me prolazi i razvlači šnjuru. Veže dosta tešku nimfu. Čini mi se da je bila 16-ka ili 14-ka tamnijeg tijela. Par zabačaja i uzima je solidna potočara. Uslijedilo je druga, treća, četvrta i jedan divni, plivski, lipljen. Sve na jednom mjestu, da se nije ni metra pomjerio. Zapanjujuće! Kaže kako su sve ribe na tamnijoj podlozi i ne vide se. Nije dovoljno samo pustiti nimfu na dno, treba je “oživiti”. Znamo šta je. Uslijedio je razgovor o vođenju nimfe, kako on radi i kako ja radim. Slažemo se!

Janov veoma lovan sedge memo na ovu smo lovili

Ponovo se vraćamo preko brda i cestom idemo prema, kako on reče, najboljem dijelu trofejnog revira. U to sam se ubrzo uvjerio. Jan ide ispred, a ja malo zastajkujem. Problem na lijevoj nozi, sa petom. Ulazim u prostor između vrba i zabacujem Stone Fly. Potočna kilašica je na štapu. Slikam je i puštam. Poslije nje imam jos četiri potočne i dvije izgubljene na istom mjestu. Sve se dešava u 20 metara. Idem dalje.

Ukazala se divna livada, oko 200 metara dužine, pored rijeke, ne pokošena. Pokazuju se kolobari, poprilično daleko, sigurno 25 + metara. Zabacim i kačim jednu oko 1kg, vadim je brzo. Objašnjavam Janu da je jedna velika ispod ove, i da nisam htio da je uplašim, svojim ulaskom u vodu. Bacam ponovo i velika je na štapu. Skidam torbu sa sebe i pitam Jana da li se može gaziti po dnu. Čini mi se duboko i još muljevito. Odobrava i kaže da je pjeskvito i tvrdo. Ulazim u vodu i drilam. Nakon 10 tak minuta riba se našla u ruci. Jan slika prvo svojim aparatom, pa mojim. Puštam je. Samo što sam izišao iz vode opet zabačaj i druga, malo mršavija, ali isto velika riba. Jan je opet tu sa kamerama. Poslije toga sam imao još nekoliko. Zadovoljan sam! Stadoh da se odmorim. Jan me prolazi i zabacuje nimfu. Nakon nekog vremena ima jednu veliku, na nimfu, drila. Prilazim da budem spreman slikati, kad riba otkida nimfu i odlazi. Jan tada vezuje Stone Fly. Govorim mu gdje sam vidio kolobar. Ima na štapu jednu malo manju od moje, ali doista predivnu pastrmku. Slikam njegovim aparatom.

Bild 089-1
Već je sumrak. Vraćamo se zadovoljni iz ribolova i sa divnim fotografijama. Susrećemo se na Lekića mostu sa Beograđanima i sa njima produžavamo na jedno piće kod Ruže. U finom društvu priči, šalama i anegdotama nikad kraja. Ispostavilo se da smo uz hladan zrak, kraj vode, ostali do pola jedan, poslije ponoći. Još vožnja do Ribnika.

Sve u svemu jedan predivan vikend u ribolovu sa Janom Jankovićem. On je za mene jedan, ako ne i najbolji nimfaroš kojeg sam upoznao do sada, a bio sam u lovu sa mnogim dobrim ribarima.

Pripovedao: Mensur Jahjefendić – Memo
Foto: Mensur i Jan

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*