Rijeka Idrijica, Slovenija

10.6. – 12.6. 2021. Spodnja Idrija, rijeka Idrija, Slovenija

U ovim teškim Covid vremenima nije lako organizirati bilo kakav odmor i odlazak u ribolov van granica vlastite države. Nakon popuštanja mjera u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Njemačkoj pružila nam se prilika da se skupimo i odradimo jedan trodnevni ribolov.

Destinacija koju smo odabrali bila je Slovenija, rijeka Idrijica, trofejni dio u mjestu Spodnja Idrija. Nakon potvrde rezervacije smještaja svi smo bili jako uzbuđeni i nestrpljivi zbog toga što nam je ovo bilo prvo „okupljanje“ nakon skoro godinu dana. Došli smo iz raznih krajeva Europe. Vladan je došao iz Srbije, Toni, Aloiz i Balk iz Njemačke, a Dančo i ja iz Hrvatske. Sve smo granice uspješno prešli.

Prognoza i vodostaj su bili praktički idealni. Mjestašce pitomo, rijeka divlja, a smještaj udoban! Sve je ukazivalo da bi izlet mogao biti izrazito uspješan.

Prvi dan smo se odlučili malo upoznati s rijekom te smo otišli u revir B, spremili svu opremu, rasporedili se po rijeci i avantura je počela. Nepoznavanje rijeke je napravilo svoje! Skliska kamenja, oprezna i dobro sakrivena riba dali su nam na znanje kako će ovo biti težak ribolov! Prvi dan se nitko osim iskusnog Danče nije proslavio, on je na kraju ulovio kalifu od 62cm. Ostatak ekipe je još bio u fazi prilagodbe, gotovo svaki od nas je imao trganja i spadanja i na taj način platio danak neiskustvu i nepoznavanju vode. Ali opet, tijekom dana svi smo se upisali i pale su prve marmorate i križanci. Kako je dan odmicao riba je postajala sve aktivnija. U sumrak, oni najuporniji (Dančo i ja), mogli su uživati u kuhanju vode gdje smo gotovo svaki drugi zabačaj imali grizeve na suhu muhu. Sve to su bile ribe mahom preko 50cm! Ribolov smo završili u 22:00 i naše pitanje je bilo, pa gdje su te ribe bile tijekom dana!?

Drugi dan odluka je pala da prođemo kroz trofejni dio. Dobro je počelo, već na samom početku na viđeno sam uhvatio prekrasnu kalifu od 50ak cm. I onda, pomislim kako će dan biti fantastičan i da ću se naloviti ribe, dogodi se suprotno. Hodali smo i tamburali kroz trofejni dio bez posebnog uspjeha. Sunce je pržilo i nije bilo nimalo lako i ugodno. Opet od svih nas, jedini tko je uspio uloviti nešto hvale vrijedno bio je Dančo s lipljenom od 52cm. On je imao veliku borbu s tom mrcinom, jer je bio u brzaku i na prvu je mislio da mu je uzela veća marmorata! Ostatak ekipe bio je na par kalifa i marmorata, ali ništa pretjerano veliko!

Nakon pauze za ručak rasporedili smo se na pozicije gdje smo očekivali najbolji večernji skok i aktivnost ribe. Oko 20 sati opet je počelo! Svi smo se pitali pa gdje je sva ta riba tijekom dana. Muhe je bilo u izobilju i ribe su mogle birati što im se sviđa. Svi smo dobro prolazili sa sitnim jednodnevkama maslinaste boje ili kraljevskim kočijašima u raznim veličinama.

Treći dan smo opet odlučili kupiti kartu za oba revira. Dogovorili smo se da ćemo se kroz jutro spustiti 10ak kilometara nizvodno te tamo vidjeti kako ćemo loviti, a popodne ćemo se vratiti u trofejni dio. Taj treći dan je zapravo bio i najbolji. To je vjerojatno zbog toga što smo kroz prva dva dana našli nimfice koje „prolaze“ na ovoj rijeci, te smo se prilagodili i adaptirali na jako plašljivu i majstorski skrivenu ribu. Svi smo dobro lovili kroz jutro i do ranog poslijepodneva, a onda smo se prebacili na trofejni dio.

Raštrkani na par kilometara vode nismo znali kako je drugima, ali svi smo bili samozatajni. Nakon par sati sretnem Aloiza koji mi prepušta svoju poziciju na kojoj je vidio veliku kalifu i koju nije uspio prevariti. Rekao sam si: „Pa dobro idem ja probati.“ Aloiz je otišao 30ak metara nizvodno, a ja sam krenuo bacati sve što imam u svom „arsenalu“ muha. Nakon 10ak izmijenjenih muha dolazi do reakcije velike kalife, ali ne prema muhi nego od muhe. Sekundu nakon vidio sam na šta je reagirala. Velika mrcina od lipljana je prošao ispred nje prateći nešto što mu je bilo zanimljivo, nisam reagirao nego sam pratio njega (pretpostavljajući da prati upravo moju muhu). U jednom trenutku usta su zabijelila, a ja sam dao kontru u nadi da je upravo moju nimfu pokupio! Nisam se prevario! Borba nije dugo trajala lipljan nije imao nikakve šanse protiv Hardy Jet-a 10 ft #6 i 0,16mm najlona. Već nakon 20ak sekundi bio je u podmetaču. Slavlje i galama je počela, a Aloiz je brzo dotrčao i nije se mogao prestati čuditi koliko velik i star je taj lipljan. Nakon kratkog slikanja lipljan je vraćen nazad u svoje stanište, a ja sam pod dojmom odlučio malo odmoriti.

Do tada su nam se na poziciji pridružili i ostali te smo im prepričavali što i kako se dogodilo te sam nastavio loviti praktički na istoj poziciji. Još uvijek nisam prevario onu kalifu koju sam ciljao, a tvrdoglav i uporan kakav jesam morao sam ponovno probati. Opet je počelo „petardiranje“ razno raznim muhama da bi se odlučio griz pokušati dobiti na perdigon muhu koju sam nazvao Ljubičica. Nakon tri četri prolaza kalifa ju je pokupila, ja sam dao kontru, a ona je u sekundi završila 20ak metara nizvodno. Rekao sam sam sebi: “Ajde pokušaj ovu ribu ne izgubiti.“ i počeo sam je pratiti. Trčao sam za njom 70ak metara i uspio je zaustaviti u mirnijem dijelu rijeke. Toni joj je iskusno i tiho prišao s leđa te je elegantno završila u podmetaču. Da nije bilo Tonija, mislim da nema šanse da bi je uspio sam staviti u podmetač! Opet je počelo slavlje i galama, ovog puta svi smo bili u blizini.

Nakon slikanja i puštanja morao sam ekipu počastiti pićem jer, nije baš da se svakog dana lovi trofejni lipljan 55cm i kalifa od 65cm. U iščekivanju večernjeg skoka rasporedili smo se po pozicijama no taj zadnji dan i nismo se proslavili, riba je bila dosta oprezna i selektivna i nije toliko radila, ali mene to baš i nije smetalo. Ja sam svoje odlovio u popodnevnim satima ….

Nakon što su se slegli dojmovi zaključili smo da smo zbilja dobro prošli unatoč teškom i fizički zahtjevnom ribolovu. Svatko od nas imao je priliku uhvatiti veliku ribu. Netko je imao sreće da ju je uspio izvući i slikati, a netko nije! Sve u svemu ribolov je zbilja bio zahtjevan, ali upravo je to čar ribolova! Jer nekako, kad se zbilja jako potrudiš da bi prevario i ulovio ribu, onda te ona usreći još više!

Cijene dozvola na Idrijici su: B revir 60€; A+B revir 90€ (A revir je trofejni)

Branimir Šola, Zagreb 2021.