Reportaža sa Ugra, april 2020.

Stigao je april. Zima je bila blaga, ali duga, za mušičare preduga. Cijelu zimu sanjamo, razmišljamo, smišljamo taktiku. Kada ponovo na moćni Ugar. Uvukao se pod kožu. Miris vode, ribe ostaje na prstima, u nosu, dugo.

Obzirom da je vrijeme odlično, sunčano, toplo, već duže vrijeme. Za razliku od prošle godine kada je u istom periodu bilo kišovito, hladno. Međutim, sreću kvari novonastala situacija. Zla vremena, korona virus je paralizovala sve zemlje, kako u okruženju, tako i u Evropi. Vanredno stanje, policijski čas, zabrana kretanja u vrijeme vikenda kvari nam sve planove. Nevjerica se uvukla u naše glave. Dozivamo se, šaljemo poruke, osluškujemo šta štab za vanredne situacije kaže. Rješenje za dane vikenda se ne nazire.

Odluka pada da uzmemo slobodne dane u vrijeme radne sedmice, jer ne prihvatamo da nam propadne idealno vrijeme u aprilu, a da ne posjetimo Ugar. Prva prava prilika je bila 20. april. Vaskršnji ponedjeljak, neradni dan, idealno! Ernest Tatar, Simo Đurić i ja smo već oko 7h na dobro nam poznatoj lokaciji. Obučeni, spremni, kao zapete puške. Laganim korakom oko 2km šetnje od mjesta gdje smo ostavili auto, do vode. Došavši na vodu vidimo da su stari dobro poznati tereni, vodostaj i boja vode idealni. Rasporedili smo se na nekoliko mijesta i počeli da pecamo. Ubrzo su pali i prvi ulovi. Plotica je u Ugru, polako krenula na svadbeni put. Sreći našoj nema kraja. Padaju prve fotografije, video zapisi, poljupci ribama i vraćanje u vodu uz želju da još veće porastu i da se družimo i idućih godina. Pješačili smo nekih 4km uzvodno. Nalovili se ribe, uživali.

Četiri dana kasnije (24.04.2020.) ista meta isto odstojanje. Samo druga ekipa. Vladimir Kukrika, Filip Mirković i ja ponovo u akciji. Njih dvojica prvi put na tom dijelu Ugra. Ovog puta riba je otišla nešto više uzvodno. Preskočili smo mnoga dobra mjesta do tada u potrazi za prvim jatima ribe. Uživanje naravno nije izostalo. Obzirom da su njih dvojica reprezentativci BiH u mušičarenju i da su obišli mnoge vode i vidjeli mnogo toga, ovo je za njih ipak bilo novo i nezaboravno iskustvo. Kako zbog prirodnih ljepota i strahopoštovanja kojim odiše kanjon Ugra, tako i zbog samoga lova plotice, načina na koji uzima nimfu i borbe koju pruža.

Usput smo vidjeli vidru, divokozu, srndaća i smuka. Kompletan doživljaj prirode, a pala je i jedna pjegava ljepotica. Naravno sve je uredno vraćeno nazad da pliva i dalje. Ovaj put je bio maratonski ribolov obzirom da smo prepješačili 17km.

Prilično iscrpljeni ali veoma zadovoljni, napunjenih baterija napustili smo moćni Ugar, do neke nove prilike.

Damir Tatar