Recirkulacioni akvakulturni sistemi – koje vrste riba i kako gajiti

Recirkulacioni akvakulturni sistemi – koje vrste riba i kako gajiti

Recirkulacioni akvakulturni sistemi – koje vrste riba i kako gajiti
Tekst preuzet sa sajta ribarstvoinfo.com uz dozvolu autora

Recirkulacioni akvakulturni sistemi (RAS) predstavljaju najnapredniju, najmoderniju tehnologiju za gajenje riba. Kao takva, dosta je mlada tehnologija, stara možda nekoliko decenija.

Nastala je kao potreba za gajenje riba sa malim količinama vode, na ograničenom prostoru, 365 dana u godini.

Ukratko, jedna te ista voda se vrti i filtrira u sistemu za gajenje riba. Dodaje se samo voda koja dnevno isparava. Sistem je vrlo efikasan i postižu se vrlo velike gustine nasada ribe po jedinici zapremine vode. To znači da se zavisno od vrste ribe, uzrasta, vrste hrane i tempa hranjenja, temperature vode i količine kiseonika (aeracija, oksigenacija) postižu gustine od 50 do čak 300kg ribe po m3 vode.

Da bi bilo jasno koliko je to ribe, uzećemo za primer šarana koji se gaji u dva sistema.
Prvi sistem je gajenje na klasičan ribnjački način. Ako obezbedimo dobre uslove (optimalna temperatura, aeracija, dovoljan broj dnevnih izmena vode, kvalitetnu hranu, dobar genetski nasad ribe) možemo se nadati, uz malo sreće, proizvodnji do 5 tona konzumne ribe (prosečne težine oko 2,5kg) po 1ha površine. Ako računamo da je jedan ha ribnjačke površine dubok oko 1,35m3, dolazimo do proračuna da 1 ha ribnjaka ima zapreminski 13500m3 vode i da je maksimalna gustina ribe 0,37kg po 1m3 vode.
U drugom primeru je šaran gajen u recirkulacionom sistemu. Ako računamo da u tom sistemu možemo držati i preko 100 kg konzumne ribe po m3, prostim računom dobijamo (na 13.500m3) 1.350 tona ribe po 1ha ili 270 puta više ribe u odnosu na klasičnu ribnjačku proizvodnju.

Zahvaljujući tako super intenzivnoj proizvodnji, širom sveta gaje se mnoge riblje vrste (tilapija, jegulja, pastrmka, halibut, severnoamerički grgeč, afrički som, itd.). Pošto je na našim prostorima ova tehnologija još u začetku i ako je u nekim susednim zemljama u regionu ona već solidno razvijena (Mađarska, Austrija, Slovenija, itd.), postavlja se prvo pitanje za potencijalne investiture – šta, koju vrstu ribe i koji uzrast ribe, kako gajiti.

Pre svega, treba gajiti vrste koje su dostupne na našim prostorima, koje se traže, odnosno koje stanovništvo ima naviku da konzumira i da su ekonomski isplative za gajenje. U svakom slučaju u tom sistemu mogu se gajiti sledeće ribe, na sledeći način.

Gajenje ribe za konzum
Uzgajivač nabavlja sa strane mlađ, u uzrastu koji njemu odgovara, odnosno ono što može da se nađe na tržištu u datom momentu. Treba napomenuti da ponuda mlađi varira od godine do godine, a time i cena. To je polusistemski način gajenja, preporučuje se početnicima. Ali mogu i iskusni proizvođači, ako postoji ugovorena obaveza sa proizvođačem mlađi i svako radi svoj deo posla najbolje što može, te svako dobija svoj deo kolača od zarade. Ako su obe strane zadovoljne ugovorenim odnosom, takva kooperacija može da traje jako dugo. Na našim prostorima u RAS-u do konzumne veličine mogu da se gaje šaran, som, kečiga, linjak, američki somić, bandar-grgeč, pastrmka.

Gajenje uvezenih (alohtonih) vrsta riba za konzum
Tehnički na našim prostorima mogu uspešno da sa gaje i uvezene vrste riba kao što su tilapija ili afrički som. Međutim, postoje prepreke. Prvi problem je kultura konzumacije takvih riba na našim prostorima, stanovništvo treba da stekne prehrambene navike. Ali pošto su ove ribe kvalitetne i ukusne, verujem da bi uz neku razumnu cenu pronašli put do krajnjeg potrošača. Drugi problem je zakon koji zabranjuje uvoz i gajenje alohtonih vrsta riba, sve u cilju zaštite autohtonih vrsta riba u otvorenim vodama. Naravno da takav zakon u cilju zaštite domaćih vrsta riba treba pozdraviti, ali postavlja se pitanje da li sve strane riblje vrste podjednako ugrožavaju domaće ribe. Npr. afrički som je riblja vrsta dosta tolerantna na uslove gajenja, podnosi velike gustine, lako se gaji, brzo raste, ekonomski je interesantna riblja vrsta, a što je najzanimljivije traži topliju vodu. Na temperaturama vode ispod 15°C uginjava, ne može uopšte da preživi. I kao takav sigurno da ne može da ugrozi riblji fond u našim otvorenim voda, čak i da uspe da pobegne iz ribogojilišta. Isti slučaj je i sa tilapijom. Kao primer navodim da se afrički som regularno gaji u Mađarskoj.

Gajenje mlađi za proizvodnju konzumne ribe
U ovom slučaju, odgajivač – farmer poseduje matične primerke riba (matice) koje mresti u datom trenutku, sprovodi inkubaciju i prodaje oplođenu ikru, izležene larve ili već stasalu mlađ u određenom uzrastu i prodajom poslednje mlađi, završava proizvodni ciklus u toj godini i nastavlja da čuva matice do sledećeg mresnog ciklusa. U drugoj varijanti, proizvođač prodaje najveću količinu na tržištu, a za sebe ostavlja manji deo (recimo oko 10%) koju tovi do konzumne veličine i prodaje. Time postiže bolje iskorišćenje proizvodnih kapaciteta i veću dobit.

Gajenje mlađi i konzumne ribe – integralni (punosistemski) ribnjak
To je krajnji cilj-faza kojoj većina proizvođača teži. U ovom slučaju farmer poseduje matice, koje mresti i gaji mlađ do konzumne ribe, koju naravno prodaje. Eventualno na tržištu prodaje višak mlađi i postiže dodatnu dobit, uz glavnu dobit koja se ostvaruje proizvodnjom konzumne ribe. Ne treba napominjati da je ovo istovremeno najkompleksniji način proizvodnje ribe, ali istovremeno i najisplativiji.

Gajenje mlađi za poribljavanje otvorenih ribolovnih voda
To bi u budućnosti mogao da bude finansijski interesantan tip proizvodnje. Proizvođač drži matice određenih, interesantnih vrsta riba za poribljavanje (linjak, šaran divljak, potočna pastrmka, lipljen, štuka, smuđ, kečiga, mrena, deverika, barski karaš, som, …), obavlja mrest i prodaje oplođenu ikru, larve ili mlađ u raznim uzrastima. Firme koje upravljaju ribarskim područjima imaju zakonsku obavezu da na osnovu obavljenih hidrobioloških analiza i urađene ribarske osnove gazdovanja otvorenim vodama na datom području, vrše poribljavanja određenim ribljim vrstama. Potencijalni investitor treba proveriti koje riblje vrste se najviše traže, odnosno koje postižu najbolju cenu i uradi biznis procenu isplativosti. Takva riba se većinom prodaje na komad, a ne na kilažu, tako da takav vid može biti interesantan možda ne kao primarna delatnost, već kao dopunska.

Čuvanje radi prodaje žive konzumne ribe u najpovoljnijem momentu
Potencijalni investitor posle pravljenja RAS farme može ako ima višak novčanih sredstava da nabavlja gotovu živu konzumnu ribu u najpovoljnijem momentu za njega, čuva tu ribu i prodaje sukcesivno okolnim restoranima, ribarnicama ili otvori sopstvenu maloprodaju u naselju ili na farmi. U principu može da bude unosno, ali može da bude i rizično poslovanje. Sve zavisi od sposobnosti investitora i potražnje za ribom na tržištu. Ono što je povoljno, to je što se takva riba ne mora hraniti ili se minimalno dohranjuje da ne kalira, a time se filtracioni sistemi opterećuju manje, znači lakše se održavaju. Problemi se mogu javiti prilikom transporta ribe do farme (pojave manjkova, uginuća) ili ako je riba slabe kondicije prilikom izlova, do pojave bolesti na farmi zbog stresa nastalog usled izlova i transporta.

Gajenje i čuvanje riba za riblje mamce
Određene riblje vrste zakonom je dozvoljeno koristiti kao živ mamac za lov riba grabljivica. Takve ribe u zimskim mesecima u većini gradova dostižu određenu, ekonomski isplativu cenu. Prodaju se na komad. Odgajivač može da formira matično jato, mresti u proleće, gaji mlađ do jeseni na veličinu od 8-10 cm i prodaje bilo na farmi ili prodaje lokalnim ribolovačkim radnjama. Ribe koje su interesantne, a zakonom dozvoljene za lov riba grabljivica su crvenperka i bodorka (žutooka). Babuška (srebrni karaš) takođe lako podnosi čuvanje u velikim gustinama, otporna je, ali zakonom je zabranjena.

Gajenje na veliko akvarijumskih i ukrasnih vrsta riba
RAS sistem predstavlja u stvari jedan veliki, moćan akvarijum. Zbog toga postoji mogućnost da se gaje neke ukrasne, akvarijumske riblje vrste, koje nisu mnogo zahtevne. Verovatno bi jedan takav tip proizvodnje pre bio dopunska delatnost potencijalnom investitoru nego glavna delatnost. Ribe se u tom slučaju prodaju na komad i što su veće, uglavnom postižu veću cenu. Ipak, pre upuštanja u takav posao, treba dobro proveriti tržište. Možda je rešenje ugovoriti proizvodnju za kupca u inostranstvu, ali prvo treba dobro proveriti zakonsku regulativu i u našoj zemlji i u zemlji u koju se uvozi.

Danko Ćuk

dipl.ing spec.za ribarstvo

Preneto sa: http://www.ribarstvoinfo.com/recirkulacioni-akvakulturni-sistemi-koje-vrste-riba-i-kako-gajiti/

Priredio Ivan Korhner za OnlineMušičar

Loading

3 Comments on “Recirkulacioni akvakulturni sistemi – koje vrste riba i kako gajiti

  1. Poštovanje,

    Hteo sam da se informišem kod Vas u vezi proizvodnje u RAS sistemu, šta mi je sve potrebno, koliko uloga za početak itd.

    Ozbiljno sam zainteresovan za tu delatnosi i proizvodnju.
    Moj kontakt telefon 0612876604

    Hvala unapred.

  2. Posedujem sistem farmu za ras uzgoj saranske ribe bazen 12x6x2.2m sto iznosi 158m3 vode, posedujem vodu odlicnog kvaliteta, bistru i zdravu koja je meka i sluzi za pice, posedujem kucu i okucnicu sa dodatnim prostorijama za cuvanje opreme, hrane za proizvodnju sopstvrene hrane itd, trazim investitora jer nemam osnovni kapital za kupovinu riblje mladji, kompresora za vazduh, pumpe za preciscavanje vode u bazenu 10m3 za 1 sat rada i kupovinu kvalitetne hrane za uzgoj sarana, zainteresovani mogu da se jave na 061 26 16 485 Aleksandar VRSAC

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*