Prelci
Entomologija: Prelci (Imago)
Pošto polože jaja ženke jednodnevki umiru i tada predstavljaju veoma lak plen. Rečni tok ih nepokretne nosi na površini vode ili neposredno ispod nje. Pastrmke mogu da se masovno hrane ovom zadnjom fazom života jednodnevki, jer ih rečni tok često grupiše u velikom broju na nekim delovima reke. Pri tome, ove mušice ne mogu da pobegnu, pa ih ribe uzimaju veoma sistematično.
Životni ciklus
Prelci (spinners) predstavljaju završnu fazu u životu jednodnevki koji se naziva imago. Taj završni stadijum se razlikuje od prethodnog (subimago ili dun) po tome što krila postaju prozirna i staklasta, njihova tela dobijaju upadljivije boje, a repići postaju još duži (kod nekih vrsta više puta duži od dužine tela). Kod nekih vrsta do promene dolazi u vazduhu, iako se kod većine dešava dok miruju na nekoj podlozi. Te, polno zrele jedinke, formiraju jata koja se grupišu, najčešće, u blizini vode. ženke i mužjaci ispoljavaju karakteristične vrste leta (na primer, stalno letenje gore – dole) pomoću kojih se pripadnici iste vrste prepoznaju. To im pomaže u odabiru partnera za reprodukciju, tako da se muške i ženske jedinke sparuju u vazduhu. Mužjaci su tamnijih boja i manji od ženki, a uz to imaju i izraženije oči.
Obično se mužjaci grupišu negde u blizini vode gde neprekidno lete gore – dole čekajući da im se ženke pridruže. Kada se jedinke spare obično se spuštaju do zemlje, gde posle mužjaci ostaju, a ženke sa oplođenim jajašcima kreću prema vodi. Pre polaganja jaja, većina ženki leti uzvodno i traži pogodno mesto za polaganje jaja. Različite vrste se različito ponašaju u ovoj fazi. Ženke nekih vrsta više puta sleću na površinu vode, dodiruju je vrhom abdomena i ispuštaju jaja u vodu. Druge odmah ispuštaju sva jaja u vidu loptice. Treće zaranjaju u vodu i polažu jaja na dnu reke. U svim tim karakterističnim situacijama pastrmke mogu da se hrane ovim insektima, jer predstavljaju lak plen.
Pošto polože jaja ženke umiru i tada predstavljaju još lakši plen. Rečni tok ih nepokretne nosi na površini vode ili neposredno ispod nje. Pastrmke mogu da se masovno hrane ovom fazom jednodnevki, jer ih rečni tok često grupiše u velikom broju na nekim delovima reke. Pri tome, ove mušice ne mogu da pobegnu, pa ih ribe uzimaju veoma sistematično. U nekim trenucima pastrmke mogu da se selektivno hrane ovom fazom u razvoju jednodnevki tako da je za uspeh u ribolovu neophodno imati odgovarajuću imitaciju. Na rekama ili delovima reka koje nastanjuju lipljeni ova pojava je takođe značajnija, najpre zbog konfiguracije terena i preglednijeg toka, masovnih rojenja manjih vrsta jednodnevki tokom ranog leta, kao i zbog karakterističnog grupisanja lipljena u jata i mogućnosti da na užem prostoru doletanje spinera izazove pojavu aktivnosti većeg broja riba.
Spent BWO
Potrebno je napomenuti da i pored toga što jedinke pojedinih vrsta jednodnevki u najvećoj meri liče jedne na druge, kako izgledom tako i ponašanjem – postoji značajno variranje unutar svake vrste. Jedinke iste vrste mogu da se razlikuju kako u pogledu boje, tako i u pogledu veličine. Takođe, i njihovo ponašanje u toku raznih faza života može da bude drugačije. Zbog toga ove karakteristike, iako mogu da pomognu lakšu identifikaciju vrsta, ne moraju da budu sasvim sigurna indikacija za to.
Imitacije
Od samih početaka mušičarenja prelci su bili uzor za vezivanje veštačkih mušica. Ribe se rado hrane tim insektima, koji često masovno padaju na vodu i na njoj ostaju. Sa stanovišta imitacije, razlikuje se nekoliko bitnih momenata. Za imitaciju su bitnije ženke koje polažu jaja, pošto mužjaci retko u većem broju dospevaju do vode.
Kao što je već rečeno, prelci nekih vrsta jednodnevki ulaze u vodu, hodajući po dnu, i polažu jaja obično sa donje strane krupnijeg kamenja. U tu grupu spadaju vrste iz roda Baetis, kojih je kod nas do sada otkriveno 11, a verovatno ih ima nešto više. Posle polaganja jaja neke ženke odmah uginjavaju i voda ih odnosi, dok se neke vraćaju nazad na površinu. Tada ih voda obično nosi neposredno ispod same površine. Ove prelce imitiramo vlažnim mušicama.
Klasičan Crveni Prelac (Red Spinner) je nastao kao vlažna imitacija vrste Baetis rhodani, mada je kasnije dobio i plivajuću verziju, pošto dobro lovi i kada se javljaju prelci drugih vrsta. U novije vreme nastalo je više imitacija ovakvih prelaca: Sunk Spinner, Scuba Spinner i dr. Ove imitacije treba imati otežane i neotežane, kako bi njima moglo da se lovi u dubini ili pri površini, u zavisnosti od toga gde se primeti grupisanje i ishrana riba. Obično se ribe ovim insektima hrane vrlo neupadljivo, postavljene nizvodno od krupnijeg kamenja sa koga im voda nanosi prelce. Većina rečnih vrsta jednodnevki za polaganje jaja traže bržu vodu, pa to može biti putokaz gde se mogu očekivati takve ribe. Mekonoge imitacije u boji i veličini jednodnevki roda Baetis mogu takođe u tim trenucima biti imitacije kojima se lovi vrlo uspešno.
Sve ostale vrste jednodnevki polažu jaja na površini vode i ti prelci se imitiraju plivajućim mušicama. Tih imitacija ima puno, u više stilova. Kao prvo tu su klasične imitacije prelaca sa uspravnim krilima, kojima se imitira momenat kada prelac tek sleti na vodu. Zatim, postoji puno imitacija prelaca sa horizontalno postavljenim krilima (spent). Neke od njih datiraju još od početka 20-tog veka i vezane su sa nožicama i krilima od petlovih pera (Lunn’s Particular, Houghton Ruby).
Klasična imitacija većeg broja prelaca je Fazanov Rep (Pheasant’s Tail), koji se ne vezuje sa krilima, već namotaji vratnog pera petla riđe boje imitiraju istovremeno noge i krila. Ova mušica, iako je stara više od 100 godina do danas je ostala jedna od najlovnijih imitacija prelaca. U novije vreme, iza 1970-te su se pojavili no-hackle spineri, sa krilima od vrha kokošijeg pera (Hen Spinner), polipropilena (Poly Spinner), antrona (Sparkle Spinner), a nešto kasnije i CDC pera (CDC Spinner). Novije mušice su Para-Spinner (vezan u parašut stilu) i Paraloop Spinner (ovaj način vezivanja krila se u SAD naziva „hackle stacker“). Krila nekih imitacija vezivana su od raznih folija, pa čak i od poliuretanske pene (foam).
Najčešće potrebne boje pri vezivanju imitacija prelaca su sledeće:
1. crvena/narandžasta (Red/Orange, #20-12),
2. smeđa (Brown, #20-8),
3. krem/žuta (Cream/Yellow, #18-12) i
4. slonovača/braon (Ivory and Brown, #24-18).
U ovom spisku nema prelca naše najveće jednodnevke (Ephemera danica), pošto nismo primetili da ih ribe kod nas ozbiljnije jedu. Njihovo rojenje i pokušaji poletanja subimaga, mnogo su masovniji i primamljiviji trenuci u razvoju od prilično usamljenih doletanja oplođenih ženki nazad na površinu vode. U mnogim evropskim zemljama, gde je značaj ovog prelca veći postoje brojne imitacije ove vrste (Grey Drake, Spent Danica).
Criplle Spinners
U novije vreme izvesna pažnja je posvećena prelcima koji su fizički oštećeni u toku završnih faza života (cripple spinners). Neki insekti imaju problem sa presvlačenjem iz subimago u imago fazu, ali se to najčešće dešava na obali i nije od značaja za ribolov. Drugi bivaju obogaljeni u procesu sletanja na vodu i polaganja jaja, što se posebno često dešava u nekim vremenskim uslovima (kiša, jak vetar i sl.). Tada se na vodi mogu primetiti prelci koji imaju iskrivljen oblik tela i naležu samo jednim krilom. Ovoj pojavi posebno pažnju je poklonio Kelly Galloup u knjizi i video DVD-u naslovljenim Cripples and Spinners (2001.). Kelly je inače mnogo poznatiji po specijalnim velikim strimerima i lovu krupnih pastrmki na njih, ali je ovoj temi posvetio posebnu pažnju, pošto je uočio njen značaj. Njegova mušica Galloup’s Cripple Spinner, nije komplikovana i vezana u nekoliko osnovnih boja može doneti dobar ulov.
Gotovo svako veče u toplijem delu godine može se desiti da na vodu padne jato prelaca i navede ribe na ishranu. Karakteristično je da su znakovi takvog hranjenja na vodi vrlo neupadljivi i mali. Ribe znaju da insekti ne mogu pobeći i jedu ih uz minimalan utrošak energije. Takav vid ishrane, može da bude selektivan, što znači da je za uspeh u lovu potrebna korektna imitacija prelca.
Vezivanje adekvatnih imitacija nije previše komplikovano, pa zahvaljujući tome postaje moguće da i oni koji tek počinju sa mušičarenjem love ribe na mušice koje su sami vezali. Kao i do sada, prikazujemo vam imitacije koje u sebi objedinjavaju trajnost, jednostavnost vezivanja i najbitnije karakteristike vezane za izgled, veličinu i ponašanje zdravih ili oštećenih prelaca na i u vodi.
Goran Grubić i Aleksandar Panić, januar 2011.
Komentariši