Poljanska Sora

Poljanska Sora
poljanska sora karta povecano
poljanska sora karta

Poljanska Sora

Tokom Radne posete Sloveniji, gde smo bili gosti Ribišne Zveze Slovenije (RZS), moji saradnici, Saša Bencun – Rokafly, Arežina Goran i ja, Ivan Korhner – urednik lista Mušičar smo obišli nekoliko reka i lepo lovili na njima. Prva reka na koju smo se uputili je bila Poljanska Sora.

Nakon prijema u RZS i dodele nagrada Saši, za osvojena visoka mesta u natječaju za izbor veštačke mušice, ostali smo oko dva sata u konstruktivnom razgovoru. Saša je više puta učestvovao na tom prestižnom natječaju, a ove godine je u svim kategorijama imao prijavljene muhe i osvojio je u kategorijama ličinke prvo mesto, realistični uzorci, drugo mesto i suhe muhe, treće mesto. U kategoriji potezanke je bio četvri. Veliki uspeh!

Nakon razgovora, pao je dogovor sa Markom Koračinom, sekretarom RZS da se nađemo u Mednom. Tu je bila naša “baza” u Medno 5. Smestili smo se u ugodnom pansionu kod Bojana Šušterčića. Cena prenoćišta je 20 eura, što je neka prosečna cena, mada po pansionima ima i dosta viših. Nakon spremanja opreme preko Medvoda i Škofje Loke uputili smo se prema desnoj pritoci reke Sore, Poljanskoj Sori.

panorama poljanske sore
panorama poljanske sore

Poljanska je desni, a Selška levi sastavak predivne reke Sore. One se sastaju u Škofloj Loki. Tu se stapaju i čine jedinstvenu Soru. Pored salmonida koji u njoj žive (pastrmke, lipljani i mladice) pridružuju joj se i neke ciprinidne vrste, posebno škobalj. Njime je ova reka bogata.

Poljanska Sora nastaje od nekoliko potoka, koji čine reku dugu 43km. Celi tok reke je smiren sa nekoliko brana, koje presecaju reku. Time je sprečena velika erozivna moć vode reke za vreme proljećnih bujica. Reka je lepa i skoro celim tokom pristupačnih obala. Nije preduboka. Prava lipljanska voda. Potočne pastrmke ima svuda, ali dominira više ka izvoru. Mladice dostižu kapitalne vrednosti i imaju vrlo stabilnu populaciju. Reka je poribljena i kalifornijskom pastrmkom i potočnom zlatovčicom, koje su se veoma dobro prilagodile. One znaju nekada da izvuku loš dan kod mušičarenja lipljana. Glavna mušičarska riba je lipljan, kojeg ima posebno u srednjem delu vodotoka. Potočna pastmka lepo raste i svake godine se ulovi nekoliko kapitalnih od 5 – 10kg. Na reci imaju veliki problem sa kormoranima, posebno zimi. Rekom rukovode RD Žiri, Visoko, Železniki, Škofja Loka i Medvode. Svako na svom delu reke Sore.

Cena dnevne dozvole je 40 eura, a dozvoljen je ulov tri ribe, dve pastrmke (min. mera 26cm, bez obzira na vrstu pastrmke) i jednog lipljena (min. mera 35cm)

Konačno ribolov u Sloveniji

Toliko puta sam maštao o tome da na nekoj slovenačkoj reci lovim ribu na mahač. Čitao sam o rekama, o tome kako su čiste i pune riba, da sam jedva čekao da zabacim muhu. Usput nas je Saša još više „napalio“ pa smo Goran i ja bili baš nestrpljivi. Marko je o Sori pričao kao o domaćoj reci, jer mu je ona najbliža i ne treba mu puno vremena da dođe do njenih obala.

Roka ima ulov ispod brane u Visokom
Roka ima ulov ispod brane u Visokom
Kalifornijska pastrmka iz poljanske sore
Kalifornijska pastrmka iz Poljanske Sore
lepi lipljan
lepi lipljan
Goran sa redovnim lipljanom
Goran sa redovnim lipljanom

Odlazak Markovim landroverom u mesto Visoko, preko Škofje Loke na Poljansku Soru i usputni razgovor, nas je još više uverio da je odabir ove reke pravi izbor. Put skoro celo vreme prati reku. Da iskreno priznam, o toj reci sam samo čuo od prijatelja, koji žive u mestu Železniki. Oni su pričali o Selškoj Sori i predivnim pastrmkama u njoj. Nakon ručka i dobijanja dnevnih dozvola odlučili smo se, na nagovor Marka, da lovimo, pored brane. Probali smo na teške nimfe, jer je ispod brane voda bila duboka i jaka. U peni su se javljale samo kalifornijske pastrmke. Mesto se zove Visoko, Gorenja Vas. Bilo je nekoliko lepih ulova kalifornijskih pastrmki, ali nam se voda nije svidela, pa smo Marka zamolili da odemo niže, gde su lipljanski tereni, o kojima nam je pričao. Preselili smo se par kilometara niže, sišli sa puta i preko livada, stigli do reke koja teče kroz šumarak. Odlučili smo se da pređemo na lov lipljana. Saša nam je predložio da lovimo na njegove jednodnevke (mušica “pećinara” i mušica “velika potočara”) podelio nam je po par komada i tulum je krenuo.

Rasporedili smo se u dve grupe, Marko i Saša nizvodnije, a Goran i ja uzvodnije. Krenulo je ludilo, lovili smo lepo lipljane do duboko u noć. Pred sami mrak su se lipljani počeli javljati na sedževe svetlijih nijansi. Teško je bilo napustiti tako dobar lov i užitak, ali kada se već nije videla muha, lov je gubio svaki smisao. Kod džipa smo se sastali po mraku. Bili smo puni utisaka, kao klinci koji su bili prvi put na pecanju. Marko i Saša su imali ulova potočara, ali su par puta videli napade mladica, što ih je fasciniralo. Goran i ja smo se lepo nalovili lipljana. Najveći su bili do 45cm. Sve ribe smo pustili. Nakon presvlačenja i puta natrag u Medno, svi smo osetili onaj slatki umor i veliko zadovoljstvo uspešnim danom.

Taj dan se puno toga izdešavalo. Proslavili smo lep i dobar ribolov sa po nekoliko Laških i do duboko u noć prisećali se riba, muha, spadanja i drilova. Bilo je i anegdota te pokoja šala. Blagi umor i sutrašnji rani odlazak za Tolmin, na Soču i Idrijicu, je učinio svoje. Pozdrav s Markom, jer se nećemo videti nekoliko dana. Odlazak u pansion je bio pravi lek.

U sebi sam govorio, ako je ovako na Sori, koja je za mene bila nepoznanica, kako li je tek na Soči, Idrijici i drugim rekama koje su nas čekale. U tom razmišljanju san je prevladao. Sva trojica smo bili veoma zadovoljni.

 Ivan Korhner

Loading