Podvodne mušice nastale iz dugogodišnje prakse

Tungsten glavice sa dodatnim olovom na udicama kao prilično teške mušice za lov kotrljanjem po dnu. Upravo takvim načinom lova ćemo zakucati i najizbirljivije kapitalne primjerke pastrva i to lovom nizvodno k’sebi ili “kljukanjem” po virovima ili povratima vode za kamen i sl.

Na prvi pogled bi se reklo kako je to ipak samo jedna mušica u više boja u čemu i ima istine.

Međutim, boje ovih mušica nisu tek tako izabrane i navezane na udicu. O’ ne … ne, nikako. Boje mušica na slici su ciljano izabrane i navezane. Zaleđe takvog izbora su deseci i deseci ribiča sa kojima kontaktiram i zajednički donosimo zaključke u vezi odabira boje ili mixa boje sa drugim vezačkim potrepštinama. Takvo traženje boja mušica ne traje od jučer, od lani ili od prije 10-ak godina. To traje od kada počinjemo vezati i kontaktirati ljude koji se ozbiljno bave mušičarenjem. Drugačije ne možemo doći do rezultata. Vrijedni ribiči traže, kopaju, trude se i kontaktriraju prenoseći informacije među sobom kako bi isfiltrirali sve ono što ne daje zadovoljavajuće rezultate. Tako nastaju naši radovi koji pokrivaju više voda zapravo, najveći dio voda.

To nije lagan posao, jer treba proteći dosta vremena kako bih sa sigurnošću mogli reći kako pojedina od navezenih mušica dobro funkcionira i da se sa tim složi svi koji bacaju mušice pred pastrvske oči.

Neki od vezača vjeruju kako su bogomdani za vezanje mušica, ali ne uzimaju u obzir kako konačni sud donosi riba koja je na štapu majstora odnosno, onoga koji točno zna što radi na vodi, kako se to radi i zašto se to upravo tako radi. Najbolji vezači su, gotovo uvijek, upravo praktičari mušičarenja. Njihovo je vezenje nastalo isključivo za potrebe ribolova.

To je istinsko vezanje koje je, po meni, vrh vezanja, ali ne i kraj.

Ne možete dakle tražiti da pišete za kakav časopis ili upriličiti radionicu, a da za svojim radom na udici i praksi na vodi ne znate ni “obrisati nos” a kamoli razložiti složenu materiju. Štoviše, rastaviti ju na proste faktore i još ju zgnječiti čizmom i iza toga javno stati imenom i obrazom.

Na Google nije ribolov!

Ne može biti, ali dobar je putokaz u smjeru koji nema ni kraja ni cilja.

To je doživotno učenje zajedno sa onima koji se strasno bave istim sportom.

Na slici su ciljane boje, što ne znači da su apsolutne. Naravno da ne, boje koje vidite su filter filtera boja ili bolje rečeno, teški standard koji će nas najmanje izdati na vodi.

Svi znamo kako i na golu udicu možemo uloviti ribu, a kamo li ne na mušicu bilo koje boje.

Uvijek se uzdajte u dno vode jer na dnu kroz cijelu godinu žive insekti. Dno vode je davno pročitana knjiga koju svakodnevno listamo, ali uvijek učimo i to sa istih stranica.

I tako stalno, listamo dok nam oči svijetle.

Učimo, ali teško naučimo, a i to što znamo sutra je zastarjelo, zar ne!

Svima pozdrav

Boško Klarić