Pastrmske ribe

Ribe: Pastrmske ribe

Mušičarenje u novoj sezoni počinje sa pastrmkama. Na nekim područjima se nalazi samo jedna vrsta, a na drugim više vrsta. Većina se mrijesti u drugoj polovini jeseni do početka zime, ali ima i vrsta koje se mrijeste početkom proljeća (mekousne i jedna ohridska vrsta). Znamo da se mlađ i mlade ribe pretežno hrane sa raznim oblicima insekata, ikrom, larvama i mlađi riba, glistama i raznim mekušcima, a porastom traže veće zalogaje: ribice, peševa, ostale moguće vodene organizme, ali i one koji slučajno upadnu u vodu.

I velike pastrmke, u pojedim periodima uzimaju vodene i kopnene insekte i tada mogu biti selektivne. Imaju lošu karakteristiku, jer su i veliki kanibali. Izrazito su teritorijalni i dobro čuvaju svoju teritoriju od bilo kojeg uljeza, ako su nadmoćnije. Raspodjela teritorije ide preme veličini – snazi. Starije i veće ribe su u dubljim vodama sa mogućnošću dobrog skloništa iza kamena sa nekim udubljenjem ili ispod obale, a narocito ispod korijenja obalnog drveća. Manje ribe zauzimaju ostala mjesta, s tim što su one u plićini ili bliže obali.

Na otvoru sezone najbolje ih je loviti imitacijama peševa i drugih ribica (strimerima), nimfi i larvi, te nekim drugim vrstama mokrih mušica. Tada imamo manji intenzitet izlijeganja mušica, a poslije će doći top sezona izvaljivanja odraslih mušica, te rojenja i polaganje jaja. Neću pisati o tome, ali ću iskoristiti priliku da navedem sve danas priznate vrste pastrmskih riba, od koji se najveći broj nalazi na području Balkana u tri sliva: Jadranskom, Dunavskom i Egejskom.

U području bivše Jugoslavije nalazi se najveći broj vrsta pastrmskih riba. Nadam se da je sada zgodna prilika da naš cijenjeni list ”Mušičar” prezentira sve vrste pastrmki za one koji to nisu imali prilike da upoznaju.

Rod pastrmskih riba se naučno zove Salmo, a nalazi se u podfamiliji Salmoninae, jednoj od tri familije Salmonidae. Subfamilija Salmoninae ima sedam rodova – genera: Brachymystax – Lenok, Hucho – mladice, Parahucho – paramladica, Oncorhynchus – tihookeanski salmoni/laksovi i pastrmke: dužičasta (Rainbow) i Cutthroat (Lake Trout), Salmo – salmon/laks i pastrmke, Salvelinus – zlatovčice i Salvethynus – Langfinnet Charr.

U genus – rod spadaju sljedeće vrste:

1. Salmo salar Linnaeus, 1758 – Atlantski salmon, Laks
2. Salmo truta Linnaeus, 1758 – Pastrmka sa tri forme: morska, jezerska i potočna:

a)       Salmo truta truta L.,1758 – Morska pastrmka
b)       Salmo truta lacustris L., 1758 – Jezerska pastrmka
c)       Salmo truta fario L., 1758 – Potočna pastrmka

Ove dvije vrste: Salmo salar i Salmo truta su geografski najraširenije pastrmske vrste, a ostale vrste su manje – više regionalne i često endemske vrste.

Pastrmske ribe Jadranskog sliva:

3. Salmo marmoratus Cuvier, 1829 – Marmorata, Glavatica
4. Salmo obtusirosris Heckel, 1851 – Mekousna pastrma, sa priznatih 4 – 5 subspeciesa:

a)       Salmo obtusirostris oxyrhynchus Steindachner, 1882 – Neretvanska mekousna pastrmka.
b)       S. o. salonitaba Karaman, 1927 – Mekousna pastrmka iz rijeke Jadro, Split
c)       S. o. krkenzis Karaman, 1927 – Mekousna pastrmka iz rijeke Krke, Knin
d)       S. o. zetenzis Hadžisce, 1961 – Mekousna pastrma iz rijeke Zete, Crna Gora
e)       S. o. ssp. – još nevalidna podvrsta iz rijeke Vrlika, Dalmacija (na putu priznanja)

5. Salmo visovacensis Taler, 1950 – Visovačka endemska pastrmka iz jezera Visova na Krki
6. Salmo zrmanjensis Karaman, 1938 – Zrmanjska endemska pastrmka
7. Salmo dentex Heckel, 1851 – Zubatak, Strun, endem u: Neretva, Cetina, Morača,
8. Salmo farioides Karaman, 1938 – ”primorska pastrmka”, sumnjiva vrsta, možda podvrsta
9. Salmo taleri Karaman, 1932 – zbunjujući naziv kao Bosanska pastrmka

Pastrmke u Makedoniji, Albaniji i Grčkoj :

10.  Salmo letnica Karaman, 1924 – Ohridska pastrmka
11.  Salmo aphelios Kottelat, 1997 – Belvica, Belusha
12.  Salmo balcanicus Karaman, 1927 – Pre se zvala S. letnica balcanicus – Ohridsko jez.
13.  Salmo lumi Poljakov, Filipi & Basho, 1958 – iz Ohridskog jezera
14.  Salmo macedonicus Karaman, 1924 – Pastrmka iz rijeke Treska..
15.  Salmo pelagonicus Karaman, 1938 – Pastmka iz planinskih rijeka Makedonije
16.  Salmo peristericus Karaman, 1938 – Pastrmka iz Prespanskog jezera

Pastrmke iz Sredozemlja :

17.  Salmo carpio Linnaeus, 1758 – Pastrmka iz jezera Garda – Italija
18.  Salmo cettii Rafinesque, 1810 – Sicilijanska pastrmka
19.  Salmo trutta macrostigma Dumeril, 1858 – Afrička Salmo cettii
20.  Salmo pallaryi Pellegrin, 1924 – Marokanska pastrmka
21.  Salmo fibreni Zerunian & Gandolfi, 1990 – Italijanska pastrmka iz jezera Fibreno
22.  Salmo rhodanensis Fowler, 1974 – Francuska pastrmka iz rijeke Rhone

Pastrmke od Turske do Afganistana:

23. Salmo platycephalus Behnke, 1968 – Anadolska ili Turska pastrmka
24. Salmo ischchan Kessler, 1877 – Jermenska pastrmka
25. Salmo labrax Pallas, 1814 – Crnomorska pastrmka
26. Salmo caspius Kessler, 1877 – Kaspijska pastrmka
27. Salmo ezenami Berg, 1948 – Jezerska pastrmka iz Dagestana
28. Salmo oxianus Kessler, 1877 – Pastrmka iz rijeke Amu-Daria

Atlantske pastrmke:

29. Samo ferox Jardine, 1835 – Škotska jezerska pastrmka
30. Salmo nigripinis Günter, 1866 – Sonaghen – Irska pastrmka
31. Salmo stomachicus Günter, 1866 – Gillaroo – Irska pastrmka

Ostalo :

32. Salmo schiefermuelleri Bloch, 1784 – još nepotvrđena vrsta iz jezera Austrije i …

Navikli smo se da, kada čujemo riječ pastrmka, mislimo uglavnom na potočnu pastrmku. Nije nam dalek ni naziv jezerska pastrmka, premda se pod tim nazivom kriju i druge vrste salmonidnih riba koje ne pripadaju ovom rodu, već drugim rodovima: Oncorhynchus – dužičasta i jezerska pastrmka, Salvelinus – potočna i jezerska zlatovčica, kao više drugih vrsta ovog roda.

Ovom prilikom se neće opisivati Atlantski salmon/laks, kao ni tri oblika Salmo trutta, već će se dati kraće informacije o grupama pastrmki prema grupama geografskog porijekla,

U jadranskom slivu se nalaze veoma lijepe autohtone i endemske vrste riba:

– Salmo marmoratus – Marmorata, soška postrv, neretvanska glavatica, Trota marmorata, Marble Trout, Marmorata Forelle i dr. Ova vrsta se može računati u najveću pastrmsku ribu, veću i od jezerske i morske pastrmke. Ona predstavlja veliki izazov za mnoge mušičare. Na žalost veoma je ugrožena i lako hibridizira sa potočnom pastrmkom. Nadam se da je ona dosta poznata kod naših mušičara, a posebno čitalaca ”Mušičar”-a. Ona zaslužuje da se stalno informišemo o njenom stanju, ali o njenoj biologiji i načinu ribolova. Biće riječi u posebnim napisu.

Rasprostranjena je od Italije na sjeveru do Albanije na jugu.

– Mekousne pastrmke su jedinstveni biser endemskih riba i prirodna vrijednost neprocjenjive važnosti u biološkom smislu. One su skupa sa marmoratom dospjele u rijeke jadranaskog sliva po otapanju ledenjaka na kraju zadnjeg ledenog doba od prije 12.000 godina i ostale izolirane na tima prostorima i morfološki i genetski se razvile u današnji oblik sa dosta zajedničkih osobina, ali dovoljno razlika da svaka predstavlja vrstu u svojem vodotoku. Interesantne su što oblikom više liče lipljenu nego pastrmci, a još se i mrijeste u proljeće kada i lipljen. Genetski su ipak bliže pastrmskim ribama nego lipljenskim. Na žalost i ova vrsta je veoma ugrožena, čak do nestanka. Problem je što se apsolutno ništa ne čini od strane državnih organa da se donesu programi zaštite i revitalizacije ovih endemskih vrsta. Napori ribolovaca nisu dovoljni da urode pozitivnim rezultatima. Potreban je širi i veći pritisak da se sve ugrožene vrste stave na crvenu listu ugroženih vrsta.

Za neke to može biti već sada prekasno! O tome u posebnom članku:

Šta ugrožava opstanak salmonidnih riba u rijekama (a u jezerima poseban napis)?

– Visovačka pastmka, kao endem iz jezera Visovac na rijeci Krki, veoma je ugrožena vrsta i skoro pred nestajanjem, a inače je lijepa pastrmka od 2kg (navode se i težine od 14kg). Pastrmka iz rijeke Zrmanje je endem na malom prostoru sa brojnijim crvenim pjegama. Neki je smatraju za formu S, trutta, te se to daljim ispitivanjem treba razjasniti.

– Najviše se polemike vodi o Zubatku, kako se naziva S. dentex u Hercegovini za pastrmsku ribu iz Hutova Blata, koja migrira u Neretvu na mrijest i ponovo se vraća. U Crnoj Gori je nazivaju Strun iz rijeke Morače, a može se naći u Cetini i navodno u Grčkoj u rijeci Aoos. Mnogi je smatraju hibridom. Ima sličnosti sa tri vrste: potočarom, mekousnom i marmoratom. Žive su diskusije o njegovom statusu.

– S. farioides zadaje glavobolju sa njenim priznanjem kao posebne vrste, što je podržao Kottelat i obrazložio kao posebnu vrstu 1997. Navodi se da se nalazi u Resavskom bazenu u Srbiji, a u Hrvatskoj je tretiraju kao morsku pastrmku S. trutta trutta. Potrebna su dalja ispitivanja. U listu je već bilo napisa na ovu temu.

– Najveću glavobolju zadaje S. taleri kao najmanja pastrmska vrsta pod nazivom Bosanska pastrmka. Ja sam kao mušičar mislio da se radi o našim patuljastim formama pastrmke u malim potocima, koja se veličinom prilagodila uslovima života svoje sredine. Ovdje je izgleda došlo do stare zabune pri opisu neke pastrmke od putujućih naučnika po našim krajevima. Navodno je bila u Buni, te u rijekama Crne Gore. Kako će se ovo razrješiti, treba sačekati, pa ko doživi.

– Interesantne su 4 vrste pastrmki iz Ohridskog jezera u Makedoniji i Albaniji. Ohridsko jezero je najstarije jezero u Evropi, staro oko 4 miliona godina, a koliko su stare ribe nije mi poznato. Zasigurno su salmonide u jezeru među najstarijim vrstama salmonida na ovom prostoru, pa i šire. Ohridska pastrmka je bila dugo izolirana i grupe riba su živjele u međusobnoj toleranciji, a snalazile su se za preživljavanje dijeleći dijelove jezera, dubine obitavanja, iznalazile svoja mjesta mrijesta i usvojile su različito vrijeme mrijesta: jesensko – zimsko i proljetno (maj – juli). Ranije se govorilo o belvici i letnici, a danas su tu 4 važeći priznate vrste, ali taksonomski kompleksicitet je stalno prisutan. Prije je smatrano da je to poseban rod Salvethymus, ali je danas dosta dokaza da pripada pastrmskim vrstama, mada ima dosta sličnosti i sa mekousnom pastrmkom. Detaljnije o tome u posebnom članku o Ohridskim pastrmkama.

Ostale tri vrste makedonskih pastrmki su dve iz planinskih vodotoka i jedna jezerska vrsta koje se odlikuju nekim posebnostima.

– Grupa sredozemnih pastrmki iz juga Evrope i sjevera Afrike je interesantna grupa, takođe endemskih vrsta, jer su bile izolirane u svojim područjima obitavanja i odlično se prilagodile uslovima života. U jezeru Garda imaju grupe koje se na sjeveru mrijeste ranije, a na jugu znatno kasnije, a kohabitiraju sa unesenim vrstama, a vjerovatno i hibridiziraju. Inače, u Italiji se nalaze teritorijalno razdjeljene tri vrste: potočna pastrmke u području Alpa, marmorata u Lombardiji i Sicilijanska pastrmka na jugu talijanske čizme. Ova Salmo cettii je jedinstveni primjerak adaptacije pastrmki na smanjenje koncentracije kiseonika i povećanje temperature vode tokom ljeta, kada se ova pastrmka povlači u neke rupe i živi kao u nekom ljetnom snu i preživljava. Niti jedna druga vrsta pastrmki ne bi mogla preživjeti u sličnim uslovima. I u sjevernoj Africi se nalaze dvije vrste: u Maroku S. pallaryi i u području Atlas-gorja (Maroko, Alžir, Tunis) se nalazi kao i u Italiji S. cettii, koja se i dalje naziva S. trutta macrostigma da bi se naglasilo da je to afrički oblik.

– Grupa od šest vrsta se proteže preko azijskog kontinenta ka istoku preko Anadolije, rijeke Ural, Aral – jezera i rijeke Amu – Darya, zapadni Pakistan i Kašmir. Anadolska pastrmka je arhaična (veoma stara) vrsta iz rijeke Seyhan, genetski puno bliža S. trutta, a dalje od mekousne i još dalje od laksa. Fina i teška je jermenska pastrmka iz planinskog i velikog jezera Sevan na Kavkazu. Kod nje ima čak pet formi, koje se razlikuju prema mjestu i vremenu mrijesta. Crnomorska pastrmka je karakteristična što je to anadroma vrsta koja toleriše slanu vodu i raširena je na više mjesta duž obala Crnog Mora. Kaspijska pastrmka je slična crnomorskoj, ali živi izolirano u južnim i zapadnim dijelovima Kaspijskog Jezera/Mora vezana za rijeke Kura, Samur, Yalama, Terek, Sefid – Rud i nekim manjim rijekama. I ovo je anadroma i endemska vrsta Kazahstana, Tukmenistana. Ona ima više morfoloških oblika, koji se mrijeste u različito vrijeme i imaju svoje specifične karakteristike. U jezeru Kezenoi – am (ranije Ezenam) u Dagestanu, koja se ranije smatrala za subspecies S. trutta. Ovo je impozantno lijepa i velika pastrmka: 113cm i 17kg. Jedna tipična pastrmka se nalazi u gornjem toku sliva rijeke Amu Darija (Afganistan), nekim akumulaciama i Aralskom jezeru (Uzbekstan i Kirgistan).

– Na Atlantiku u Irskoj i UK nalaze se tri lijepe i poznate pastrmke: Dvije poznate irske vrste iz jezera Melvin, Sonaghen i Gillaroo, a u jezeru živi i škotska jezerska pastrma S. ferox. One su preraspodjelile način ishrane: feroks se hrani ribama, Sonahhen zooplanktonim (najmanja vrsta do 0,5kg.) i Gillaroo sa pužićima dna – bentos, koja je prilagodila svoj želudac za mlevenje pužića, kao mlinac kod kokošiju. Škotska jezerska pastmka je izraziti ribojed-piscivorous, ali nije kanibal, kako ga neki nazivaju što jede ribu, ali ona ne jede svoju vrstu, već najčešće jezerske zlatovčice.

Ovaj vrlo kratki opis nema za cilj da korektno informiše o svakoj pojedinačnoj vrsti, već ima za cilj da omogući pregled važećih registriranih Salmo vrsta. Mnoge vrste su slučajno ili namjerno preseljavane, neke su lako i rado hibridizirale (kao marmorata i potočara npr.), što veoma ugrožava opstanak vrste.

Generalno možemo uzeti da su sve vrste ugrožene zbog sve težih ili nikakvih pristupa mjestima mrijesta, zagađivanjem voda, naročito jezera, prevelikim komercijalnim izlovima, čemu doprinose i ”sportski” ribolovci. Nerazumna sječa drveća oko vodotoka, čime ribe gube mjesta zaštite, a naročito mlađ, od opasnosti od predatora iz vana i iz vode. Eksploataciji šuma – gola sječa i izgradnja šumskih puteva, naročito vađenje šljunka iz rijeke i potoka, doprinose eroziji tla i povećanju zagađenosti vode, naročito u periodima embrioniranje ikre i početnog rasta mlađi. Mlađ ima velikih poteškoća u preživljavanju i zbog unosa neautonomnih vrsta riba.

Bistro i lijepo vrijeme za početak sezone mušičarenja.

Autor: Alija Kahrimanović
Foto: Ado, arhiva Mušičara i internet