Na pastrve potezankama

Nova sezona mušičarenja je pred vratima

Do početka sezone je još malo ostalo, a vjerujem, da pored mene još bezbroj zanesenjaka u toj paradnoj disciplini ribolova jedva čeka na njen početak. Već skoro tri mjeseca mi je mušičarska struna suha, a da ne govorim o tome kako sam se uželio vidjeti moje najomiljenije rijeke i terene na njima.

Za mene, svake godine ne samo ove, novi početak mušičarske sezone ne znači samo hvatanje najljepših predstavnica iz roda salmonida, nego je to dugogodišnju tradicija koja pored otvaranja znači i druženje sa mojim, preko zime malo zanemarenim, mušičarskim kolegama.

Lijepo će biti ponovo osjetiti mušičarsku palicu (štap) u ruci, zagaziti sa neoprenskim čizmama u još uvijek ledenu vodu, navezati malu nimficu na kraj predveza i ponovo osjetiti ono praiskonsko, onaj poznati, ali uvijek novi, adrenalinski naboj kad pastrva uzme muhu. Vjerojatno baš taj osjećaj, kad u većini slučajeva ne znaš ili ne vidiš kakve veličine je protivnik, koji će ti se postavit nasuprot, nas vjerojatno tjera, uvijek ponovo, na obale naših rijeka, a i onih izvan granica naše države.

Prijatni osjećaj, kada posle dugog vremena ponovo držimo novu ili onu staru mušičarsku palicu u ruci i kad nam nudi onaj poznati osjećaj moći, jer sa svakim našim zamahom nosi našu umjetnu muhu sve dalje i dalje. To je samo uvertira u to zadnje, za čime žudi onaj naš praiskonski nagon lovca, iako većina to neće priznati, uhvatiti, zamarati i možda na kraju pustiti tog našeg vodenog protivnika, nepoznatih dimenzija.

Početak po velikom minusu

Na početku jedne web stranice, naišao sam na tekst koji bi u prevodu značio: »Mušičarenje nije pojam koji znači biti ili ne biti, on je puno više od toga«, a karakterističan je za veliku većinu onih koji odu mušičariti na temperature 20⁰C ispod nule, bar takve temperature su bile prvi dan prošle sezone na Krki ili Radovni, dvema najeminentnijima rekama za mušičare u Sloveniji. Ne znam kako je bilo na ostalim vodama na Balkanu, ali puno drugačije nije moglo biti. Još sad mi je zima, kad samo pomislim na onih nekoliko sati stajanja u ledenoj Krki. Usput su mi se smrzavale ringle na mušičarskoj palici, a da o obamrlim prstima ni ne govorim, ali ribe su radile i to nenormalno dobro. A na šta su radile? Pa na sve što je malo sličilo na ličinku jednodnevke, na manjim brojevima udice #(16, 18) sa perlom ili bez nje. Interesantne su bile i kreacije manjeg Gamarusa te nezaboravni »Gloo Bugg«, za one koji to upotrebljavaju. Ali najbolje od svega su radile potezanke-strimeri na manjim brojevima udica. Zato predlažem, zašto ne bi i vi počeli vašu novu mušičarsku sezonu sa potezankama. Evo pet svijetskih favorita, koje mora imati u arsenalu svaki iole ozbiljni mušičar.

Potezanke (strimeri)

Najprije nekoliko riječi o potezankama i mušičarenju sa njima i zašto loviti baš sa njima u ovom početnom dijelu sezone. Potezanke vam mogu predstavljati skoro sve što možete zamisliti, a ujedno su to po različitim iztraživanjima, druga najproduktivnija vrsta umjetne muhe, prve su svakako nimfe. Ako bi i dalje istraživali, došli bi do zaključka, da je najviše velikih pastrva bilo uhvaćeno baš na potezanke. Razlog je očigledan, predstavljaju znatnu količinu hrane, a s time i energije u jednom zalogaju. Zato su kao takve, vrlo interesantne za ribe i u ovom, sa hranom vrlo oskudnom dijelu sezone. Potezanke su na početku oponašale uglavnom male ribice koje su interesantne kao plijen svojih većih rođaka. Ako tih manjih riba nema ili su slabo zastupljene u vodi, morate znati, da su pastrve u svojoj biti karnivora vrsta riba (to znači da su mesožderi), pa je logično da će se ponašati i kao kanibali, te pojesti i svoje mlađe predstavnike, ako ih glad natjera na to.

Pored riba apetit naših pastrva zadovoljavaju i neke druge vrste životinja što se nalaze u vodi ili uz nju. Tu su u prvom redu pijavice, crvi, gliste, punoglavci, žabe, rakovi, a na kraju nesmijemo zaboraviti ni sve vrste malih glodavaca što tu i tamo plivaju preko vode, a velikim pastrvama idu u slast. To su miševi, puhovi, voluharice, itd… Baš zbog toga se godinama (zadnje stoljeće) asortiman potezanki počeo širiti svojim izgledom i na te različite životinjice, tako da danas imamo na hiljade potezanki za sve namjene i svako vrijeme. Ako znate ili nagađate sa čime se ribe hrane na području gdje mušičarite, neće vam biti teško izabrati potezanku iz tako velike kolekcije.

Mojih pet favorita za početak sezone ćete naći u sledećih nekoliko redaka.

Woolly Bugger

Kod te potezanke morate imati uvijek na razpolaganju tri, moglo bi se reći »obavezne« boje. To su smeđa, crna i olivna verzija, te u svijetu vrlo rasprostranjene potezanke. Meni se čini da »bageri« još najbolje rade u rano proljeće. Šta oponaša ta potezanka? Pa moglo bi se reči nekoliko različitih malih životinjica, koje su stalni stanovnici vode ili se samo tu i tamo nađu u njoj. Njena prvobitna namjena je bila oponašanju malog vodenog raka, dok bi danas mogli reći, da oponaša sve što pliva u vodi a kreće se savijanjem tijela. To su pijavice, vodeni i suvozemni crvi, čak i neke mladice manjih riba, manić, somić, a da ne zaboravimo i na punoglavce. Znači skoro sve sa čime se i rod salmonida hrani ako izuzmemo insekte. I tu bi mogli mali bageri navezani na udicama #12 i manje OPONAŠATI bilo koju plivajuću ličinku (nimfu).

Način mušičarenja sa tom potezankom je dosta jednostavan. Prezentiraš, sačekaš da potone i onda u kratkim trzajima vučeš prema sebi. Potezanka je vrlo dinamična, ako ste je pravilno napravili. Kompletna težina mora biti odmah iza oka udice, u tom slučaju radi u vodi vrlo lelujavo i atraktivno. Pored toga je vrlo važno, sada na počeku sezone, da svoga bagera vodite što bliže dna i to što sporije. Ako imate NEOTEŽANE »bagere«, možete problem dubine rješiti na dva načina. Jedan je sa dodavanjem male kuglice olova na predvez u razdaljini nekoliko cantimetara ispred muhe (tamo gdje je to dozvoljeno), a druga solucija je upotreba tonuće mušičarske špage.

Muddler Minnow

Ko od vas ne poznaje u svetu, čini mi se najpoznatiju potezanke sa tim imenom. Prvi su nešto slično uvezano iz jelenje dlake na udici, koristili sjeverno Američki indijanci, ali onu pravu potezanku je adekvatno proslavio Don Gapen, njen priznati autor, koji je pronijeo njeno ime širom sveta. Ta potezanka je u biti imitacija peša (Cottus gobio), ali ovisno o tome kako je široko i bogato svezana iz jelenje dlake, može oponašati svojim izgledom i različitim materijalom, bilo koju drugu ribicu. U posljednje vrijeme lovim na vrlo male madlere na udicama broj 10 i manje. Upozorio bih vas da je kod upotrebe manjih potezanki nepisano pravilo – što manja, treba je lakše vući kroz vodene slojeve (ili prema sebi) i obrnuto. Možda je razlog taj što te manje potezanke strašno podsećaju na podvodne insekte, a ti se kroz vodu ne gibaju baš brzo. Za mene je ova potezanka najlovnija u dubinama gdje se drže velike mame, ali i po brzacima, gdje se riba mora vrlo brzo odlučiti da li da zagrabi svoj obrok ili ga je definitivno izgubila. U dubinama lovite sa njom vrlo polako, tako da često dotaknete njome dno rijeke. Najbolje je da je predstavljate kako se gibaju mali peševi od kamena do kamena i ako vam to uspije, uspijeh ne bi smio izostati.

Kod lova u brzaku, prezentirajte svoju potezanku prema suprotnoj obali malo iznad vašeg mjesta, sačekajte da potone, a onda samo sa CIMANJEM vrha vašeg štapa dodajete život potezanki.

Marabou leech

Ova vrsta potezanke je nastala u težnji za što boljim izgledom pijavice, stalne pastrvske hrane, posebno u jezerima. Poseduje puno živosti i vibracije zbog marabu perja iz kojeg je izrađena. Zbog toga je postala omiljena potezanka u lovu pastrve na čistim, dubokim i polako tekućim vodama. Ta potezanka se najbolje ponaša ako je neotežana.

Kod lova sa tom vrstom potezanke možete upotrebljavati najsporiji način vođenja koje možete zamisliti. Možete je pustiti i da polako propada kroz sve slojeve vode, ona će loviti u svim situacijama i onda kad je ne vučete, jedino morate paziti na to da budete u stalnom kontaktu sa njom. Najradije lovim na takav način, da je prezentiram prema suprotnoj obali i na kraju sporo tonuće mušičarske strune; a onda pratim tok vode sa vrhom štapa i ujedno malo cimam gore-dole. Na taj način potezanki dajem potreban život i postižem uvijanje. To je izrazito dobra potezanka za istraživanja vode na dubokim predjelima, gdje još nikad prije niste lovili. U svijetu je to No.1 potezanka za ribolov na jezerima.

Zonker

Mogao bi reći da je ova potezanka načinjena za lov velikih riba. Sa svojim izgledom podseća na male ribice koje izrazito vole velike pastrve. Najbolja metoda lova sa njom je prezentacija prema mogućem ležištu takve ribe, a onda brzo povlačenje natrag. Sa time oponašate panični bijeg ribice pred predatorom.

Kod ove potezanke neće biti na odmet, ako koristite malo deblji najlon za predvez. Najbolji zonkeri su se pokazali oni na udicama br. 6. Olivna boja Zonkera se pokazala super u polako tekućim predjelima, a crna u brzaku.

Black Nose Dace

Kad je pogledate, odmah će vas podsjetiti na malu dvoprugastu ukliju, a te su ribice vrlo često na jelovniku pastrve. Malo preinačena u izradi, sa dodavanjem nekog drugog perja ili dlake, može ta potezanka adekvatno dobro predstavljati i bilo koju drugu malu ribicu iz porodice bijelica.

U ovo vrijeme ćete najbolje loviti na nju na dubokim prejelima, gdje voda još uvijek teče, ali nije prebrza. Vodite je od suprotne obale prema sebi u kratkim, laganim trzajima (približno do 10cm) i obavezno što dublje, ako se da, tamo oko kamenja na dnu, jer ribe su u ovo vrijeme tamo i nigdje drugdje. Ako lovite sa tonućom špagom koristite malo duže fluorokarbonske predveze, jer rijeke su još uvijek čiste i bistre.

Tehnika

Ako još niste lovili sa potezankama do sad, moram vam naznačiti da taj način mušičarenja zahtjeva isto toliko prakse, kao onaj sa suhim ili mokrim muhama, a sam lov sa potezankama u ovom djelu godine i malo strpljivosti. Zašto? Pa ribe su mrzlokrvna bića i njihova aktivnost i reakcije su vezane na temperaturu vode. Što je toplija voda to su brže ribe i obrnuto. Zato strpljenje i još jedanput strpljenje. Sve potezanke vucite polako i blizu dna. Ako ste mislili da je lov na pastrve u ovom dijelu sezone lak moram vam reći da se jako varate.
Osnovno pravilo u prirodi, ne samo kod pastrve je, da svaki organizam mora unijeti sa hranom više energije u tijelo nego što je potroši za pridobivanje od tog obroka – te energije. To PRAVILO morate imati stalno na umu kod mušičarenja na pastrvu, jer je ona vrlo racionalna u ishrani, posebno u ovom djelu godine.

Bistro vam bilo i držite se onog C&P&R za budućnost. (uhvati, fotografiraj i pusti)

Vladimir Mikec Miki