Njegovo veličanstvo – lipljen

Njegovo veličanstvo – lipljen

DSC074951 webRibe: LIPLJEN – THYMALLUS THYMALLUS

Sa nestrpljenjem očekujemo početak sezone pravog mušičarenja – nadmudrivanja sa najljepšom salmonidnom ribom naših krajeva, sa njegovim veličanstvom lipljenom. Moram naglasiti ono što je već svima poznato. On je pravi izazov mušičarenja, jer se pretežno hrani sa svim razvojnim oblicima vodenih insekata i odraslim kopnenim insektima.

Pre se uvijek lovio sa čuvenim ljeskovim stapom, strunom od dlaka iz konjskog repa i sa mokrim i suhim mušicama na čuvenim udicama, zvanim ”englezarice”. Pastrmke su bile ipak uzgredna lovina. Ovdje ću pokušati opisati samo ono najbitnije o evropskom lipljenu – Thymallus thymallus. Cilj je da se našim čitaocima da kratka informacija o svim vrstama lipljena u svijetu, kojih ukupno ima petnaestak.

Familija Salmonidae ima tri subfamilije, od kojih je jedna subfamilija Thymallinae sa samo jednim rodom – genus Thymallus sa danas priznatih 15 vrsta. Najraširenija vrsta je arktički lipljen (Sibir i Sjeverna Amerika). Evropski lipljen je na drugom mjestu i živi samo u Evropi. Ostale vrste su u rijekama i jezerima Bliskog i Dalekog Istoka.

Prvo da predstavim vrste:

  1. Thymallus thymallus Linnaeus, 1758 – Evropski lipljen, Grayling (engl.), Äsche (nem.), Harius (rus.)
  2. T. arcticus Pallas, 1766 – Arktički, polarni ili sibirski lipljen
  3. T. baicalensis Dybowski, 1874 – Bajkalski crni lipljen
  4. T. brevipinnis Svetovidov, 1931 – Bajkalski bijeli lipljen
  5. T. mertensii Valenciennes, 1848 – Kamčatski lipljen, Kamcatskij harijus,
  6. T. pallasii Valenciennes, 1848 – Istočno – sibirski lipljen
  7. T. grubii Dybowski, 1869 – Amurski lipljen
  8. T. grubii flavomaculatus Knizhin, Antonov & Weiss, 2006 – Žuto – pjegavi lipljen
  9. T. brevirostris Kessler, 1879 – Mongolski lipljen
  10. T. nigrescens Dorogostaisky, 1923 – Kosogolski lipljen
  11. T. tugarinae Knizhin, Antonov, Safronov & Weiss, 2007 – Donje – Amurski lipljen
  12. T. burejensis Antonov, 2004 – Burejski lipljen
  13. T. yaluensis Mori, 1928 – Korejski lipljen
  14. T. svetovidovi Knizhin & Weiss, 2009 – Lipljen iz rijeke Konoi, Mongolija
  15. T. baicalolenensis Matveyev, Samusenok, Pronin & Teljpukhovsky – Bajkalolenski lipljen

 

Thymallus_thymallus web

 

Evropski lipljen

Evropski lipljen je rasprostranjen od Britanskih otoka na zapadu do Urala na istoku i od sjevera Skandinavije prema jugu. Ne nalazi se na Pirinejskom poluostrvu, južnoj Francuskoj i Italiji. U Jadranskom slivu se nalazi samo u Soči i Morači. Najjužnije mjesto sa lipljenom je rijeka Ljuča, pritoka Plavskog Jezera u Crnoj Gori. Nema ga u Grčkoj. U Danskoj na zapadu je autohtona riba od prije 14.000 godina, gdje je došao sa slivom rijeke Elbe, koja je imala tok uz dansko poluostrvo Jylland. Ušao je u rijeke, koje utiču u Sjeverno More. Po otapanju ledenjaka debljine i preko 1.200m povećao se nivo vode, a ušće Elbe se „povuklo“ blizu današnjeg Hamburga, a lipljen je ostao izoliran i okružen slanom vodom. Nalazio se i u Belgiji, ali je odavno izumro. On je veoma popularna riba u zemljama Dunavskog Sliva i šire. Ali u Engleskoj, pa i u Skandinaviji, nije bio tako popularan zbog većeg interesovanja ribolovaca za laksove i pastrmke, naročito morsku pastrmku. Danas se taj interes širi, te je lipljen naseljavan na više mjesta gdje nije postojao. Kod nas je naseljen u rijeku Plivu, utoku u Plivsko Jezero.

DSC00201 web

Naučnici su utvrdili da je lipljen na našim prostorima stariji od pastrmskih riba. Potiče još iz Pleistocena, faze ledenog doba (od 1,8 miliona do prije 12.000 godina). Lipljen se kretao koridorima kojima se kretala vodena masa otopljenog leda. Utvrdili su dvije grupe Dunavskog sliva i jedna dosta različita grupa Jadranskog sliva. Lipljen se širio u interglacijalnoj i postglacijalnoj periodi, kada se proširio po najvećem dijelu Evrope: jedna divergentna grupa u slivu rijeke Loire u Francuskoj, više grupa u pritokama Dunava, grupa u pritokama Elbe. U postglacijalnom periodu su širili preko nižih rijeka Rajne i Elbe ka sjeveru Baltiku – Skandinaviji, a preko gornje Rajne i Dunava na jug. Ako se genetski porede najstarije grupe, onda se među njima ustanovljuju i najveće različitosti haplotipova (preko 5 % u odnosu na azijske grupe).

DSC00205_1 web

 

Život i ishrana

Lipljen živi do 15 godina, a poraste do 30, 45, 55, 60 i čak 72cm – ovu su razni podaci o dužini, koji svi mogu biti tačni, jer na razvoj i veličine (dužina – težina) utiču mnogi faktori okoline (uslovi ishrane, kvalitet vode, karakteristike vodotoka, zaštićenost od zagađivanja, erodiranja, manje opasnosti po opstanak i konkurencije u ishrani). Različiti su podaci i za težinu: 1 – 1,5kg, 3,35 i cak 6,7kg. Ovo ne treba da nas zbunjuje, jer ni jedna vrsta salmonida nema fiksne veličine, već se razlikuju od mjesta do mjesta. Dokazano je da su se prije sto godina lakše mogle naći veće vrste riba od današnjih. Danas dosta salmonidnih vrsta može imati i svoj patuljasti i svoj gigantski oblik, sve ovisno o načinu i uslovima života. Jedna mala potočna pastrmka do 30cm iz jednog izoliranog potoka je ravna pastrmki od preko 75cm  u velikim rijekama ili jezerima.

DSC00166_1 web

Lipljen uglavnom živi u čistim i kiseonikom bogatim vodotocima, a zna koristiti i jezerske vode. On se drži ”pastrmskih” voda nešto dalje od izvora, a ponekad i od samog izvora. Nije neki dobar plivač uz brzak kao pastrmka. Ako je planinski izvor na većoj nadmorskoj visini i ima znatniji pad vodotoka sa brzim bukovima i brzacima preko krupnih stijena, lipljen izbjegava takav ambijent. Voli umjereni tok rijeke sa kraćim brzacima, sa povremenim dubinama iza kojih se nalaze pliće vode sa šljunkom i djelovima sedimentnih stijena, naročito sedrom, koja im daje zaklon od brzaka. Najpogodnija je voda sa dijelom brzaka, pokraj koga se nalaze partije sa tihim tokom ili dublji dijelovi korita, gdje se dio vodene mase odvaja od matice i zaokreće nazad praveći neki vid kružnog toka. Više voli stara izdubljena korita sa raznolikom podlogom (pijesak, šljunak, kamenje, sedre) sa blagom vegetacijom po dnu. Lipljen je riba koja voli ne tako brze vode. Obično se čvrsto drži neke svoje odabrane pozicije, gdje se praktično nalazi na jednom mjestu i tu sačekuje nailazak insekata koji su se izlegli, te ih voda nosi ili su položili jaja pa ugibaju na površini vode. Nije rijetko da tu sačekuju kopnence, koji su nesretnim slučajem dospjeli u vodu. Lipljen im običaj da se polagano kreće uz vodu tražeći po dnu razvojne oblike insekata, kao i neke beskičmenjake dna.

Saživot s ostalim ribama i mrijest

Izvorski predio brze i plahovite rijeke naseljavaju pastrmke. Neke izvorske vode, od samog početka, zadovoljavaju zahtjeve lipljena i on se tu nalazi od samog izvora. Nizvodno se pruža dalje od pastrmki, jer lipljen bolje podnosi veću temperaturu vode do 20 0C, a pastmka do 16 0C. Lipljen je i tolerantniji na pad pH vrijednosti vode, do 5 pH. To su kiselije vode, sa više suspendiranih obojenih čestica, više taloga i manje krečnjaka. Bolje podnosi i zamućenja vode, a ikra je tolerantnija i na taloženja na mjestu mrijesta.

IMG_7749 web

Na jednom dijelu rijeke živi skupa sa pastrmkom i po njega opasnom mladicom. Na tom dijelu vodotoka prvo završava pastrmka, a potom lipljen. Mladica produžuje znatno dalje od izvora od ove dvije vrste.

Polnu zrelost dostiže u 3 – 4 godini, dužine 28 – 30cm, mužjaci obicno godinu prije ženki. Polaže oko 5-6.000 komada ikre (1.000-20.000) što je znatno više od pastrmke, jer su jaja promjera oko 2,5mm. Ženka obavi oko 6 mriještenja u svom životu. U pravili se mrijesti svake godine u periodu mart – maj, što ovisi o temperaturi vode. Odabira šljunkovito – pješčana mjesta na rijeci debljine najmanje 10 – tak cm, na dubini 30 – 15cm, sa slabijom brzinom toka 40 – 70 cm/sec. Najmanja širina mrijestilišta je 2 metra (za pastmke i u znatno užim potocima) sa protokom od 2 kubna metra vode. Često koristi ista mjesta za mriještenje kao i pastrmka, koja skriva svoju ikru u dubinu šljunka na najmanje 10 cm, a lipljen na samo 5cm, jer se mrijesti u proljeće, a inkubiranje traje 3 – 4 sedmice, a kod pastrmke 3 – 4 mjeseca, te su više izložene opasnosti od ispiranja iz šljunka zbog velikih voda ili gušenja zbog većih taloženja. Lipljen migrira uzvodno na mrijest, obično do onog mjesta gdje se i sam izlegao. Oplođena ikra se zatrpava sa šljunkom kalibra 8 – 32mm, najmanje 80 %, a ostalo može biti pijesak. Inkubacija – embrionalni razvoj do izlijeganja larve traje oko 180 stepen dana. Larve utroše žumančanu kesicu boraveći u prostoru među kamenčićima na dubini oko 5cm. Po izlasku iz tih prostora brzo se upucuju niz vodu tražeći pravo mjesto za sklonište i ishranu. Tada nastaju najveći gubici i do 2 % dnevno.

IMG_7738 web

Oplodjena jaja u međuprostorima šljunkovite podloge započinju embrioniranje – umnožavanje ćelija. Ikra lipljena, a naročito pastrmke, je u toj fazi veoma osjetljiva na sve vibracije, koje mogu oštetiti razvoj. Zato je važno da na tim mjestima nema nikakvog gazanja u vodi. Preporučuje se da se sva mrijestilišta i plodišta stave pod zabranu bilo kakve aktivnosti u cilju zaštite embrioniranja ikre, razvoja larvi sa žumančanom kesicom i daljeg odrastanja mlađi na rastilistima.

Veoma je važno da ispod mrjestilišta ima povoljan teren za skrivanje i ishranu mlađi, zaštićen od jakih sunčanih zraka i predatora iz zraka i vode. To su obično pliće obalne vode sa nešto vodenog bilja, ali ne previše, gdje se nalazi dovoljno sitnog zooplanktona za početak samostalne prehrane, poslije utroška žumančane kesice. Važno je da uz obalu ima dovoljno drveća čije grane štite male ribe od opasnih sunčanih zraka i od predatora iz zraka. Mlađ lipljena su loši plivači, jer imaju slabije razvijene peraje. Zato brzina strujanja vode na mjestima uzrastanje ne treba biti veća od 10 cm/sec. Mlađ se počinje hraniti sa sitnim zooplanktonom, koji se nalazi na dnu i među biljkama na plićem obalnom dijelu. Plankton se hrani sa algama – jednoćelijske biljke i organskim česticama. Sa porastanjem mlađ počinje uzimati i veći zooplankton, larve vodenih insekata, pa poslije i manje insekte. Za prvu godinu poraste na 10 – 15cm dužine. Jednu godinu doživi samo oko 2 % izvaljenih ličinki, a zna se desiti da se izgubi cijela generacija zbog nepovoljnih klimatski uslova (poplave i zagađenja).

ado-slike lipljen web
Lipljen – foto Ado Jeginović, BiH

Odrasliji primjerci se uglavnom hrane razvojnim oblicima vodenih insekata i bentičkim beskičmenjacima, a sezonski sa odraslim vodenim i kopnenim insektima. Godišnji prosjek je 80 % : 20%. Lipljen je i piscivorous, jer rado uzima male peševe, mlađ i jaja riba. Kad je u pitanju ishrana, lipljen stalno „radi“, a mi to možemo primjetiti samo kada se „javlja“ na površini prilikom uzimanja odraslih insekata ili oblika koji se upravo izliježu. Za razliku od pastrmke lipljen je dnevni „radiša“, a noću se krije zauzimajući pozicije prema svojoj veličini. Najmanji primjerci se smještaju uz obalu na najpliće dijelove, a veliki primjerci su sigurni u dubljim vodama, ako nema mladice.

Povećanjem temperature vode, povečava se i metabolizam, tako da lipljen uzima više hrane i brže raste. U hladnijoj vodi je obratno, tako da lipljen ispod 4 0C ima minimalan metabolizam i uzima dosta manje hrane, uglavnom za održavanje životnih funkcija. U tom periodu se i lovi teško.

Svaka grupa lipljenskih riba se hiljadama godina privikavala uslovima svoga ambijenta, tako da su se snašli u uslovima brzih planinskih rijeka sa oskudnom vegetacijom ili u tihim, nizijskim rijekama, koje meandriraju, sa više biljaka u vodi i obalama od zemljano – šljunkovitog taloga. Neki su postali korisnici jezerskih voda. U Finskoj je bila jedna grupa koja se adptirala na boćatu vodu u Botničkom zaljevu Baltičkog mora. Svaka grupa se dobro privikla izvoru hrane, klimatskim ritmom promjena tokom godine, postali otporniji ili imuni na određene parazitarne i zarazne bolesti. Zato se za poribljavanje savjetuje korištenje samo domaćeg soja, a nikako naseljavanje raznih grupa koje ne potiču iz tog sliva.

Evropski lipljen – Thymallus thymallus ima više opštih – narodnih naziva kao: Lipan – (Bugarska, Česka, Rumunija), Lipen- (Slovačka), Lipien- (Poljska), Grayling- (V. Britanija), Harius-(Rusija), Kharius- (Rusija, Ukrajina, Belorusija, Latvija), Harjus- (Finska), Harr- (Švedska, Norveška), Äsche i još 24 naziva (Njemačka, Austrija Švajcarska), Freskori- (Albanija), Penzes Per- (Mađarska), Temalo-(Italija), Timalo- (Španija), Ombre- (Francuska),…Postoji i 20 latinskih naziva, što predstavlja izraz njegove raširenosti i tretiranja pojedinih adaptiranih grupa kao podvrsta, a i neke druge vrste su nazivane po lipljenu (sigovi – Whitefish).

DSC00720 web

 

Arktički ili sibirski lipljen

Arktički ili sibirski lipljen – Thymallus arcticus Pallas, 1776 je najrasprostranjenija vrsta lipljena, koja se nalazi na sjaveru Azije i Sjeverne Amerike, adaptirana na surove uslove leda i hladnoće. On ima samo jedan kraći period za izlijeganje i porastanje, a duži hladni period sa manje hrane. U onom toplijem periodu godine je jako proždrljiv da bi uvećao svoju masu i stvorio rezerve za prezimljavanje. Njegova mjesta boravka su bila zabačena i u surovim uslovima, te on nije bio dovoljno poznat sportskim ribolovcima, jedino kao ekonomska riba. Danas se taj odnos mijenja. Pri otapanju ledenih masa, ova grupa Thymallina sa kretala vodotokom prema ledenim granicama sjevera Sibira i Sjeverne Amerike. Adaptirao se na te uslove. Zimi, kada se voda pokrije ledom, povlači se u dubine gdje je temperatura vode oko 2 0C. Najkarakterističnija oznaka lipljena je njihova prelijepa leđna peraja, sa svojim šarolikom bojama i crtezima, narocito kod mužjaka u doba parenja. Po veličini, obliku i bojama leđna peraja služi i za identifikaciju vrsta. Inače ona služi kao stabilizator u vodi i kao ”jedro” za lakše održavanje u struji vode, a možda za strašenje protivnika u konkurenciji za hranu i odvraćanje nekih predatora.

Mrijeste se u paru od aprila – juna. Polno su zreli sa 26 – 28 cm. ili 2 – 3 godine starosti. Ikra je velika 2,5 – 3,5 mm, a inkubacija traje 2 – 3 sedmice. Smatra se da dostiže veću dužinu od evropskog lipljena do 76 cm i 3.830 g. težine. Živi do 18 godina, a van vode može ostati živ maksimalno 2 – 3 minuta.

Na mrijest odlaze iz velikih rijeka i jezera u male brze vodotoke, gdje ne kopaju gnijezda, već ženke i mužjaci ispuštaju istovremeno ikru i mliječ iznad šljunkovitih podloga. Tom prilikom masu repnim perajama da bi stvorili što veću turbulenciju radi kontakta ikre i mliječi.

Životna taktika preživljavanja arktičkog lipljena se odražava na račun rasta i plodnosti.

Ima dosta stručnih naziva, jer su se današnje azijske vrste lipljena smatrale kao podvrste arktičkog lipljena. Analize tri sjevernoameričke grupe ukazuje na njihovo porijeklo od istočno sibirskog arktičkog lipljena.

 

Ostale vrste

Ostalih 10-tak danas validnih vrsta su najčešće bile izolovane grupe, koje su se adaptirale morfološki i genetski na uslove života i danas predstavljaju posebne vrste, više ili manje srodne međusobno. U Bajkalskom jezeru se nalaze dvije vrste lipljena: Bajkalski crni (T. baicalensis) i bijeli (T: brevipinnis) lipljen. Ovo je endemska vrsta, a bijeli je teži od crnog. Inače su 50 – 60 cm dugi i 1,5 – 2 kg teški. Nalaze se na odvojenim mjestima, a i mrijeste se u različita vremena i na različitim mjestima.

Kamčatski lipljen (T. martensii) je bio sinonim za sibirskog lipljena, a nalazi se na velikom prostoru sjeveroistoka Azije. Ima najveću leđnu peraju, veliku glavu i više je pogrbljen. Nalazi se u nižim djelovima rijeke, obično gdje brzak prelazi u tišak. Ako imaju priliku zimuju u jezeru. Veličine su 52 cm i 1,5 kg, a žive do 17 godina. Mrijesti se u maju – junu.

Istočno-sibirski lipljen se nalazi na području poluostrva Tajmir i skupa sa arktičkim lipljenom u slivu Jeniseja. Obrazuje tri forme: riječnu, jezersko – riječnu i jezersku. Veličine su: 51 cm, 1,67 kg i živi 10 – 13 godina. Ima crne, crvene i ljubičaste pjege po glavi, leđima i leđnoj peraji. Mrijesti se u periodu juni – juli. Predmet je ”ljubiteljskog” ribolova za potrebe ishrane domaćinstava.

U rijeci Amur se nalaze čak tri vrste lipljena: Amurski (T. grubii), žuto – pjegavi amurski (T. grubii flavomaculatus) i donje – amurski (T. tugarinae) lipljen. Oni su opstali kao posebna vrsta zbog reprodukcione izoliranosti, mrijeste se u različito vrijeme.

Tu su i dvije vrste sa područja Mongolije: Mongolski (T. brevirostris) i Kosogolski (T. nigrescens) lipljen, kao dva endema, a tu se nalaze još dvije vrste: arkitički i amurski lipljen. Mongolski lipljen može biti ogroman: do 70 cm dužine i 4.0 kg težine, a starosti do 17 godina. Važna je ekonomska riba. Ova vrsta je svežder i veoma je agresivna riba. Kosogoljski lipljen je znatno manji.

Korejski lipljen (T. yaluensis), najmanja vrsta lipljena. Naraste do 20 cm iz rijeke Yalu, smatran je za arktičkog lipljena. I na kraju su dve skoro proglašene vrste: T. Burejensis – Burejski lipljen – endem iz rijeke Bureja i Thymallus svetovidovi Knizhin & Weiss, 2009 iz gornjeg sliva Jeniseja u Mongoliji, što bi moglo biti kao peta lipljenska vrsta u Mongoliji. T. baicalolenensis je validan naziv za novu vrstu u rijeci Leni.

ado-slike (12) lipljen web
Foto – Ado Jeginović, BiH

DSC00736 web

 Autor: Alija Kahrimanović

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*