Mušice za mirne vode

Skoplje, ispod Kale-a, pored Vardara. Na skučenom prostoru mnoštvo ljudi, velika živost. Kupuje se i prodaje. Sreću se stari prijatelji. Sklapaju se nova poznanstva. Tako je svaki petak, bilo leto ili zima. To je tkzv ribarski pazar. Da, dobro je zapisano, nije riblji, jer se ovde ne prodaje riba, već sve ono što je potrebno da se ona ulovi – pribor za ribolov.
I ja sam često prisutan. Pokušavam da prodam svoje mušice. Razumljivo, na mom malenom štandu dežurna tema je mušičarenje. Interesantno je da skoro nema takvog koji kupuje mušice, a da ne ispriča nešto u vezi sa njima. Za nasu temu interesantna je druga krajnost. Ribolovac, koji nije mušičar ima nešto vrlo važno da ispriča. Evo dva događaja koje povezuje isti fenomen, kako su to nazvali oni koji su ih ispričali
Prva priča ide otprilike ovako: Lokacija, Mavrovsko Jezero, juni 2006. Voda kjuča na površini. Klenovi i pastrmke u društvu. Riba neprestano uzima nešto na površini. Divan prizor za oči, ali u čuvarci ništa. Riba jednostavno, kao da se ruga onom što je na udici. Sledeći dan repriza; sve isto samo oni koji pokušavaju da nešto ulove na dozvoljen način postaju sve depresivniji. Neće, pa neće. Tek, ne zna se kako, brzo prostruji da riba uzima golu udicu. Tih nekoliko dana, završio je priču moj ondašnji poznanik, svi koji su lovili na golu udicu imali su ulovljeni ribu.
Skraćena verzija druge priče; Lokacija, Debarsko Jezero, septembar ista godina. Njih četvoro u čamcu na otvorenom, na samo njima znanom mestu. Ne znaju šta će od dosade. Gde je nestala riba? Jedan od njih koristi priliku da uživa u lepotama okoliša. Promatra, brda, planine, obalu…tek odjednom primeti da je vodena površina, nedaleko od obale nenormalna. Primaknu se i ne mogu da se iznačude: klenovi se hrane kao u ribnjaku. Početna radost zamenjena je još većim razočarenjem. Zar je potrebno da kažem, da nista nisu ulovili. Čista sreća za ribe. Ovaj tim iz čamca još nije čuo za golu udicu.
Red diptera
Evo kako entomologija objašnjava slična dešavanja na vodi: red diptera, porodica chironomidae, ili midge u engleskoj terminologiji u prirodi su zastupljeni velikim brojem vrsta. U pojedinim vodama nadmašuju sve ostale forme. Posebno su brojne na jezerima i mirniim tokovima. Razvojni ciklus je potpun: jaje – larva – lutka – gotov insekt.
Za našu temu, bez većih entomoloških pretenzija bitno je da se zadrzimo na trećem stadijumu razvoja – faza lutke.
Faza preobrazbe, faza pupe, tj. forma koja se uzdiže traje svega nekoliko dana. Rojenje je jednovremeno i zauzima veliku površinu kako po vertikali, tako i po horiozntali. Kada se ova uzdižuća masa nađe u suncem osvetljenom delu ribinog vidnog polja postaje vrlo uočljiva. Dopunsko prelamanje svetlosti nastaje kada pupa probija ravan vodene površine, a svetlost se raspe kao korona oko staklastog tela. Probijanje vodene barijere i transformacija u gotovog insekata traje relativno dugo. Ovo je trenutak kada je uočljiva ishrana ribe uz burne manifestacije: paranje vode leđnom perajom, kovitlanje prilikom okretanja, kružići prilikom sakupljanja visećih pupa ili insekta koji se upravo sprema da poleti. Na kraju teza – koja praksa potvrđuje i u naše dve priče: onog trenutka kada midž pupe počnu sa uzdizanjem prema površini vode ribe prestaju sa uzimanjem druge riblje hrane!
Mušičar se postaje na različit način. Ne dugo od trenutka kad su čuli objašnenje koje ste upravo pročitali junaci ovih priča ne odlaze više u ribolov bez mušičarskog štapa i dobrom opskrbom različitih mušica. Dominante su svakako midž pupe.
Na sreću mušičara, posebice onih koji ne vole da se previše opterećuju entomologijom, jedinke su međusobom vrlo slične, tako da se svaki stadium razvoja, može imitirati sa svega nekoliko mušica.
Urbnanove imitacije
Za ovakve prilike Andrija Urban kreirao je celu serija mušica koje je nazvao trzalice i viseće pupe na udicama od broja 24 do 10. Zajedničko za sve je lojno pero vezano na petlju.
Na manjim udicama od 18 – 24, tvrdi autor nezamenjive su za salmonidne vrste posebno lipljena, meseca augusta i septembra kad je izrazito selektivan. Sa mušičarskog stajališta posebno su interesantne mala crvena i mala crna trzalica. Dajem opis samo jedne sa napomenom da se ostale izrađuju na sličan način.
Udica: mustad 539E, vel: 18 do 16
Konac: crni deline 8/0
Rep: čuperak isperaka pera sa lojne žlezde patke
Rebra: tanka srebrena žica
Zadak: vrlo mekano upredana vlakna orlona
Krila: lojno pero patke svetlije nijanse, vezano metodom petlje
Grudi: paunovi isperci
Autor je govorio da mušica najbolje lovi ukoliko je mirno nosi vodena struja i ako je sa telom i debljim grudnim delom u vodenom filmu, koso prema dnu. Nisu isključeni ni kapitalni primerci riba.
Ono u šta sam se ja uverio je lov velikih klenova na Debarskom Jezeru koristeći njegove suspender CDC midževe, trzalice i viseće pupe na većim udicama. Jedna od najboljih, tvrdio je autor olive suspender loop CDC midge.
Olive suspender loop CDC midge (A. Urban)
Udica: kriva vel. 10 (npr: mustad 80250BR)
Konac: zlatno maslinast 120/2
Traheje: belo lojno pero vezano na petlju
Rep: isperci belog lojnog pera
Rebra: uska sedefasta lameta
Telo: mešavina antrona 2/3 zlatno maslinast, 1/3 zeleni
Grba: mešavina zečije dlake i bledo žutog antrona
Potpuno se slažem sa njim. Zadnjih desetak godina još nije omanula.
Evo kako ju je bio izradio Andrija Urban na vrlo originalan način:
1. Vezivanje počinje od okca udice, početni čvor i sedlo za belo pero. Glava je potpuno formirana kako bi odvojila lojno pero, dajući mu početnu zakrivljenost
2. Zatim, kvalitetno lojno belo pero vezujemo tako da je konveksni deo dole
3. Sledi uobičajeno vezivanje repa, materijala za porebravanje i tela mušice. Upredanje tela izrađuje se vrlo mekano
4. Za korektno pravljenje petlje koristimo valjkast predmet dijametra 5 – 6 mm. Na taj način uhvaćen je dobar mehurić vazduha koji rešava problem položaja i plovnosti mušice
5. Materijal za grbu ugrađuje se završnim čvorom. Iz tog razloga poželjno je da se dobro odmeri mešavina za upredanje. Namotaja je toliko, koliko je upredene dužine
6. Gotova mušica u položaju koji zauzima na vodi






Lovi se iz čamca uz korišćenje klasičnog pribora: štap dužine 2,70m, struna 5 ili 6 plivajuća, konusni predvez 2X, sa dodatkom najlona dužine 50cm, debljine 0,18mm, tako da je ukupna dužina predveza oko 3,30m. Posle mekanog bacanja mušica kratkotrajno miruje. Ako nema nasrtaja, uz minimalno podizanje strune mušicu pomeramo nekoliko cm. Budite uporni i bistro
Tekst, foto i izrada: Trajko Božinovski
Komentariši