Mušičarska alergija na mobilni telefon

Mušičarska alergija na mobilni telefon

Ranko-jokicMušičarska alergija na mobilni telefon

Uvažene kolege, po štapu i kanapu, vraćajući sjećanja unazad, od mojih početaka, kroz dugogodišnji mušičarski staž, po Kosovu i Metohiji, i okolini Peći, gde sam i rođen, ne mogu, a da se ne sjetim lijepih trenutaka, kojih je puno bilo. Okolnosti su me navele, da sam nakon odlaska sa Kosova i Metohije, živio u Beranama i Podgorici.

Po cijeloj Crnoj Gori sam mušičario i prešao je uzduž i poprijeko. Na svakoj vodi sam mušičario pastrmku, a gdje i lipljana. To vrijeme upoređujem sa ovim današnjim.

Govorim lično, iz svog iskustva. Vremena, pre mobilnih telefona, su bila jako lijepa i primitivnija, na radost, nego ova danas. Imala su neku posebnu draž. Pentrao sam se svuda, po planinskim gudurama, kanjonima i klisurama, dolazio u sela i seoske katune. Pričao sa čobanima. Obilazio šume i proplanke, retko sretao ljude. Bez razlike, da li riba radi ili ne radi. Išlo se! Putovalo se tada autobusom ili vozom, ujutro rano, a vraćalo kasno uveče, po mrklom mraku. Pa šta bog da! Često sam dolazio mokar „do gole kože“, ali zadovoljan. Moja korpa, je često bila puna poređane ribe. Složena u koprivu ili novine, da bi se bolje sačuvala. Ako bi i sutra poželeli pecati valjalo bi opet poraniti. A kod kuće, šta god da se desi, bilo lijepo ili ružno, nije se znalo, dok se ne dođe kasno i ne popriča sa ukućanima. Sa kolegama, mušičarima, bi tek tada ispričao, šta se taj dan desilo na vodi. Gde sam bio, na kom terenu sam mušičario, koju je muvu riba uzimala toga dana i u koje vrijeme, na kom mjestu se riba otkačila,… Danas su vremena drugačija.

Ranko-jokic1Mobilni telefoni! Poremetili su sve.

Supruge, naše drage, vole da znaju gde smo. Dijeca takođe. Po nekoliko puta na dan pitaju gde smo, zašto se ne javljamo, da se nije šta desilo. Brinu se za nas. A nas tada interesuje, samo pecanje. A kolege, mišičari, zivkaju li zivkaju. Na kom si potezu? I ja bih došao. Da li riba radi? Na koju muvu loviš? Šta loviš? Koga ima i slične stvari. Kada mi mobilni zazvoni, sve poremeti. I mir i tišinu, a naruši i trenutak uživanja. Posebno je gadno, kada se zamara riba. Da li se javiti ili ne? Motivacija za ribolov, koju sam do tada imao, naglo splasne i treba mi opet vremena da se koncentrišem, samo na ribu i muvu.

Probao sam da primenim taktiku, da ga ne ponesem! Da ga ostavim kod kuće, kao zaboravio sam ga. Verovali ili ne, tada uvijek ulovim više ribe. Mozak mi je odmorniji. Nema zivkanja i mogu se maksimalno skoncentrisati na ribolov, kao nekada, kada nije bilo mobilnih telefona. A žena, ko žena, provalila me. Pre odlaska me pita: – Je si li poneo mobilni? Nosim ga, ali ga i isključim. Ponovo ga uključim kada se odmaram ili završim sa pecanjem. Vadim se da nije bilo mreže, da sam bio nedostupan! Ima mobilni i dobrih stvari, ali ovo je moj stav o njima.

Činjenica je, ja sam planinac, čovjek gorštak, koji živi za najljepšu stvar na svijetu, mušičarenje. Pozdrav i bistro od Ranka Jokića (Peć), a sada na silu iz Beograda.

 Ranko Jokić

Loading