Mušičarenje smuđa na Dunavu

Taktika: Mušičarenje smuđa u Baranji na Dunavu

Živim u Baranji i unazad 10-tak godina isključivo mušičarim. Budući da Baranja nema salmonidnih voda, morao sam se zadovoljiti sa mušičarenjem onoga što tu ima.
Dakle, mušičarenje nije privilegija planinskih potoka i salmonidnih voda (naravno da posjećujem i takve vode, što po Hrvatskoj, tako i po Bosanskim revirima).

I u ravnicama se može mušičariti, dapače to može biti veoma zanimljivo. Mušičarim baline (bucov – op urednika), štuku, smuđa, crvenperke, babuške, sunčane karase, mrenu, bodorke, uklije, patuljastog somića, deveriku, jaza, plotice, klena, bandare.

Ukratko svega je par ribljih vrsta koje nalazim u Baranji, a da za sada još nisu bile moja meta mušičarskim priborom (amur, linjak, tolstolobik i manjić ).
Zadržaću se na smuđu budući da zimski period isključuje većinu od ostalih spomenutih riba. Mušičariti smuđa sam počeo sasvim slučajno. Pri kasno ljetnom popodnevnom mušičarenju balina te ostanak na vodi u prijelazu dana u noć, rezultirali su prvim slučajnim ulovima smuđa na balinske strimere. To je bila kap koja je prelila čašu, nakon toga gotovo isključivo i odlazim u predvečerja na lov „vampira“. Krenulo je to nekako jedne sezone u 8-om mjesecu, a od tada sam na strimere ulovio više desetaka smuđeva u rasponu od 500g do 2,50kg, uz klasične (… a i veći su mi dolazili i odlazili… ), jer se po staroj dobroj ribičkoj najveći uvijek otkače.

Kada sam prvi put spomenuo poznanicima da lovim smuđa – mušicama čudno su me pogledali, nasmijali se i odmahnuli. Poneki od njih je rekao pa da zašto ne kad je na strogoj površini vode može ponekad da se zaleti i na strimera. E baš to „ponekad“ me zaintrigiralo da poradim malo više na ovoj tehnici i sad je to „ponekad“ preraslo u „često“, a prijatelji koji su to do sada smatrali slučajnim ulovom počinju da cijene i ovaj način lova smuđa.

Pribor za smuđa
Ukoliko već imate mušičarski štap, čekrk i šnjuru, uistinu ne treba posebno nabavljati drugu opremu. Smuđ ne zahtjeva posebne tretmane, lovio sam ga i sa štapom AFTMA 4 i sa štapom AFTMA 7/8, nekako sam ostao na Greysovoj Strea Lite #5 od 9 stopa . U kasnom ljetnom periodu , kada sam ga počeo tražiti, koristio sam WF plivajuće šnjure, a sad WF intermedijat, jer zimi i nema toliko površinske aktivnosti. Boja šnjure takođe ne igra ulogu, nije mu smetala ni zelena, ni žuta, a za zimu sam prešao na prozirne šnjure (jer je WFI 5-ca koju sam dobio prozirna). Ova prozirna će biti jako dobra i za oprezne velike baline u ljetnom periodu, a smuđu je svejedno, jer se lovi noću, pa mislim da je fluoro karbonski predvez dužine 1,5-2m i 0,30mm debljine sasvim dovoljan. Nisam još imao tolikog smuđa da mi kida ovaj predvez, on ipak nema „testere“ kao štuka. U zimskim uvjetima ribolova preporučujem tonuće šnjure, jer se i smuđ spušta u dubinu za hranom, takođe mjesta oko zimovnika bijele ribe, tu ga je gotovo nemoguće ne naći.

Zbog često noćnih uvjeta, te veće mogućnosti zapetljavanja šnjure u kamenje i sl. u ribolovu preporučujem košaricu za skupljanje šnjure koja uvelike olakšava ribolov.

Strimeri za smuđa
Strimeri za smuđa treba da budu duguljasti i tanki. U „mokrom“ stanju treba da imitiraju male ribe kao npr. Clouser Minnow, crease fly, wolly bugger, …

Strimeri koje radim su uglavnom oblikom, bojom i očima veoma nalik uklijama, babuškicama i ploticama kojima se smuđ na Dunavu uglavnom i hrani. Sitne su ili gotovo bez vibracije. Presudno je u svakom slučaju vođenje samog strimera, imitacijom brzog pokreta-bijega ribice koje postižem naglim cimanjem, zaustavljanjem povlačenja postižem pokret propadanja strimera ka dnu, laganim cimanjem imitiram nervozno kretanje ribice koja je uplašena ili bolesna i kao takva lagan plijen za smuđa. Ovakvo vođenje raspamećuje smuđa koji često ni ne pokušava njegov klasični prvi kontakt obrazom, nego se punom snagom zalijeće i guta strimer. Kod 80% ulovljenih riba strimera sam vadio duboko iz grla ribe, što govori o žestini udarca na strimere. U zimskom periodu otežavam strimera sa par namotaja olovne žice ili čak strimerima rađenim na malim jig udicama radi bržeg tonjenja na veće dubine. Boje strimera u ljetnom periodu i u uvjetima zamućene vode su fluorescentno žuto-zelena, a zimi i u jako bistroj vodi boje sličnije živim ribicama sivo bijele nijanse, bijeli – stomak sa crnim leđima … Kasno noću kombinacije sa flashabu trakicama…

Gdje tražiti smuđa?
Smuđa tražim na ustaljenim mjestima gdje ga se inače lovi i woblerima, uz kamene nasipe sa malom razlikom da stajem i po 10-tak metara ispred ili iza „hot-spot“ varaličarskog mjesta. Razlog tome je iskustvo da mi smuđ prati i udara na strimera malo drugačije no na woblera, a i rina bi ga odnijela dalje no što mi treba.
Kada bi ga našao na unutrašnjem dijelu kamenih sprudova – u mrtvoj vodi, još je i lakše, ne moram izbacivati sa „propračunom“ nošenja struje, nego klasično pravolinijski.
Dakako da je osnova uspješnog ribolova „čitanje vode“, osluškivanje i promatranje. Ukoliko ga zapazim, čujem cmoktanje, na mjestu koje potpuno nije tipično za njega obavezno ostajem na poziciji i po 15-20 min provedem prateći dešavanja, možda je tu bio samo u prolazu, a možda i nije smuđ. Mušičarenje uz kamene nasipe (špornjeve) je veoma zanimljivo jer se smuđ često pomjera i nikada ga nisam dobio na istom mjestu u isto vrijeme, potrebno ga je naći. Stoga često pretražujem cijelu dužinu kamena, a vrlo rijetko odlazim na „hot spot“ pozicije da bi tu ostao par sati. Ovakvim načinom pokrivam veći dio terena, interesantnije je, no postoji mogućnost i da se zaobiđe mjesto tj. vrijeme hranjenja.

Doba dana
Doba dana kada ga lovim je prijelaz dana u noć, a potom kasniji termini iza 21,00 h.
Ovisno o mjestu i navikama, koje se po meni mijenjaju, neophodno je često biti na vodi, upasti mu u „šemu hranjenja“ te je to već pola posla. Često sam ga lovio i u kasnim noćnim satima od 23,00 – 01,00 h.

Ovi opisi mušičarenja smuđa vezani su za lov na Dunavu i rijekama, uspješno ga se može loviti i na jezerima, uglavnom istim načinom uz veću dozu šuljanja i plasiranja strimera u propadanju na rubovima jata sitne ribe, smuđ će ga lakše uočiti i primiti.

Mušičarenje smuđa nije samo interesantno jer je (količinski) efekat ulova velik – naravno ako ste mu ušli u trag, već i zbog noćnih uvjeta, kada je potrebno primijeniti gotovo veći dio naših čula, slušati, gledati, šuljati se po kamenju u tišini. Onaj tko jednom proba, uz malo sreće i ulovi smuđa, siguran sam da će nakon toga mnoge noći provesti mašući mušičarskim priborom, omiljenom nam “vampiru”.
Za dodatne informacije na raspolaganju sam u Baranjskom ribičkom blogu:
http://gogoribolov.bloger.hr/ kao i na našim web stranicama http://www.gogoribolov.hr/
Zahvaljujem svim forumašima sa musicarenje.org koji su mi, svako na svoj na svoj način, pomogli da usavršim mušičarenje riba u ravničarskim uvjetima na nesalmonidnim vodama.

Čisti i bistro!

Goran Mamuzić