Mušičarenje je moj život

Intervju, Peter Cockwill
Piter Kokvil (Peter Cockwill) je jedan od najpoznatijih britanskih mušičara. Bio je u televizijskim programima kao što su “Tight Lines” na Sky Sportu i “Just Fishing” sa Krisom Sandfordom (Chris Sandford), čije reprize se mogu vidjeti na Discoveryju.
Izdao je pet knjiga o mušičarenju i izumitelj je mnogih mušica u asortimanu Fulling Milla. Prvi zvanični britanski rekord za kalifornijsku pastrmku preko 20 libri (9,8kg) je postavio 1986., a dvije godine prije toga uhvatio je rekordnu gepard pastrmku (kalifornijska&zlatovčica) od 4,5kg. Rekord za geparda (doduše nezvanični, jer se hibridi ne uvrštavaju u zvanične) još stoji, a nekada rekordnu kalifornijsku možete vidjeti svježe ulovljenu na slici sa mlađim Piterom i prepariranu u pozadini na slici sa vašim izvještačem.

Trenutno se čeka na odluku o svjetskom rekordu za lipljena od 2,3kg kojeg je Piter ulovio na Aljasci i prijavio ove godine. Tokom osamdestih Piter se vrlo uspješno takmičio – pobjedio je na dva britanska šampionata na malim vodama, na otvorenom evropskom je bio pet puta, jedom treći, dva puta drugi i dva puta prvi, bio je u pobjedničkom Benson & Hedges timu Boba Čurča (Bob Church) na rezervoarima i pecao je za Englesku na novozeladndskom komonvelt susretu, pobjede na sitnijim takmičenjima da ne spominjemo. Redovni je saradnik mušičarskim magazinima, a živi od svoje prodavnice mušičarske opreme i od vođenja malog i prilično ekskluzivnog revira – koristi ga isljučivo sindikat od 24 člana među kojima se nađe i pokoja vrlo poznata osoba. Piterovi vebsajti su www.petercockwill.com i www.alburygameangling.co.uk.

 Razgovor

S Piterom sam se našao u njegovoj trgovini u pospanom selu Alburi (Albury) koje se ugnijezdilo među idilična brda Sarija (Surrey) i njegov nastup me je u trenu opustio. Pokazao sam mu svoje banjalučko kolo kojim je izgledao iskreno fasciniran, toliko da mi je predlozio da napisem članak o banjalučkim kolima za engleske magazine. (Ako bi mi neko od čitalaca mogao u ovome pomoći neka se javi redakciji). Moje kolo ga je ponukalo da mi pokaže svoj Trudex, sa kojim je nekad lovio i losose. Takođe je bio fasciniran narandžastom nijansom u boji peraja lipljena na nekim od fotografija u primjercima Mušičara koje sam mu pokazao.

Piter rado priznaje da je opsjednut lipljenima i da kod njih nikad nije vidio takvu boju peraja. Engleski lipljen ima repno i donja peraja sivoljubičaste boje i roza fleka na bokovima mu je ili odsutna ili je ljubičasta i mnogo manje upadljiva. Iako ih nije vidio naradžaste, po svojim ribolovačkim putovanjima po Sjevernoj Americi vidio ih je u raznim bojama, čak i plave! Osjećam se vrlo počastvovanim što sam upoznao Pitera i njegovu kćerku Fionu. Fiona, koja je uslikala Pitera i mene zajedno, je takođe mušičar i možete ju vidjeti na slici sa plavom pastrmkom iz Krednih Izvora. Na ostalim slikama su neke od mušica koje je izumio Piter, njegovih pet knjiga, Piter sa arktičkim lipljenom koji je prijavljen za svjetski rekord, te Piter i Džim Tini (Jim Teeny) u Oregonu sa kraljevskim lososom.

• Kada ste i gdje rođeni?

12.07.1947 u Kornvolu (Cornwall).

• Da li isključivo mušičarite?

Ne, uživam u svim oblicima ribolova, čak i sad. Prije mušičarenja bavio sam se grubim ribolovom dosta dugo.

• Ko je “krivac” za vašu ljubav prema ribolovu, kako je sve počelo i ko vas je učio pecati?

Moj otac. Bio je vodič za ribolov na lososa na jednoj kornvolskoj rijeci i mada nije nikada pecao, učio me grubom pecanju od moje šeste godine. Vrlo često me je vodio pecati. Kad mi je bilo jedanaest, jedan naš komšija, koji je vidio da lovim dosta pasrtmke na varalicu, je odlučio da je bilo dosta toga i odveo me na mušičarenje. Rekao mi je: “Sad si dovoljno veliki. Odvešću te na mušičarenje i jednom kad to okusiš nikad se više nećeš vratiti varaličarenju na pastrmku.”

• Jeste li se vratili varalici na pastrmku?

Ne

• Koju mušičarsku kvalifikaciju imate?

STANIC.

• U kontinentalnoj Evropi EFFA kvalifikacija se uzima veoma ozbiljno. Praktični ispit je tako težak da vrlo mali procenat kandidata, koji se znaju skupiti iz čitave Evrope, položi.

Ovdje nije ni nalik tome – platiš za kurs, pohađas ga preko vikenda i kvalifikovan si. Nema veze ako ne znaš zabaciti. (ovo je bio slučaj nekada, danas su stvari mnogo drugačije – opaska izvještača)

• Da li ste aktivni u obrazovanju mladih o mušičarenju?

Ja držim predavanja o mušičarenju, ali ne specifično za mlade. Problem koji imaju mladi sa mušičarenjem, na jugu Engleske, je što je toliko skupo i zaista im nije pristupačno. Gdje je smisao u trošenju novca na mušice i pribor ako onda ne možeš priuštiti da ih koristiš? Mislim da je za mladež bolje da grubo peca pa da se uspne do mušičarenja kad si ga mogu priuštiti.

• Da li predstavljate neke firme ili organizacije u svijetu mušičarenja?

Niko me ne sponzoriše, ako si na to mislio. Podržavam Društvo Lipljen, Udruženje Losos i Pastrmka i Udrugu menadžera lovačkih stajačica kad god mogu.

• Koliko često možete pecati?

Imam sreće da sam organizator ribolovačkih putovanja po svijetu pa kroz to pecam nekih 8 do 10 sedmica godišnje. Organizovao sam ih do sad na Aljasku, u Kanadu, na Bahame, u Južnu Ameriku… Mimo toga dva posla i mnoge obaveze ostavljaju mi jako malo vremena za ribolov – možda jednom mjesečno.

• Koji vam je omiljeni dio godine ili dana da budete na vodi?

Rana jutra u rano proljeće i večeri u kasnu jesen. Volim ono tiho vrijeme kad je svježe, sa izmaglicom, misteriozno.

• Omiljena voda?

Ima jedno specijalno i tajno mjesto na Aljasci. I vjerovatno mu se nikad neću vratiti.

• Zašto?

Zadnji put kad sam bio tamo bilo je savršeno i ne vjerujem da bi ikad moglo biti bolje. Vjerovatno je najbolje da ostane na tome.

• Koje tehnike i taktike koristite?

Koristim ih sve, mada mi neke baš i ne pašu. Volim ih sve probati i znati da to mogu. Omiljena mi je, svakako, suva muha.

• Oprema koju koristite i savjet mladima.

Pod prvo, za mlade ljude koji se tek počinju baviti našim sportom, današnja oprema je toliko dobra da nema potrebe trošiti na nju velike novce. Čak i poslije, kad više nisu početnici, mogu proći bez trošenja gomile novca na pribor. S druge strane, lijepo je posjedovati fine stvari i ako se može priuštiti – što da ne? Ja sam lud za lijepim čekrcima i jednostavno obožavam šarene Ejbelove (Abel). (Na ovom mjestu u intervjuu Piter je donio da mi pokaže krasan mali čekrk u bojama leđnog peraja lipljena. Vrlo je specijalan i možete ga vidjeti na vebsajtu Piterove trgovine)

• Vežete li sami svoje muhe?

Muhe vežem i izumio sam neke. Ali u današnje doba rijetko imam vremena, a neke kupovne muhe, npr. Fulling Mill, su jako dobre pa ih koristim.

• Imate li omiljenu muhu?

Ne, ali me još uvijek fascinira sama olovna žica namotana pri oku udice. To je tako jednostavna muha, a opet lovi ribu za ribom i to krupne primjerke. A, naravno, nije sve ni do muhe. Zar nije nevjerovatno kako neki ribolovci kao da šalju šnjurom signale ribi i navode ju da grize? Mislim, možeš imati dva mušičara jednog do drugog sa istim priborom i istom mušicom i jedan će da lovi ribu za ribom, a drugi nijendu.

• Sa obale, gaženjem ili iz plovila?

Sve mi je isto.

• Pored vaših rekorda, možete li izdvojiti neku nezaboravnu ribu kao najspecijalniju za vas?

Bila je jedna čeličnoglava (steelhead) u Americi. Bila je velika, mada ne nešto posebno, ali bila je tako savršena i pecanje je bilo tako savršeno da sam prestao pecati za taj dan. Bio sam tako sretan i zadovoljan da sam ostatak dana jednostavno pravio duštvo prijatelju koji je i dalje pecao.

• O mušičarenju se često govori kao o umjetnosti. Da li se ponekad osjećate umjetnikom?

Mislim da postoji elemenat umjetnosti u dobrom zabacivanju. Može imati mnogo ljepote. Uz to pokušavaš prevariti divlje stvorenje nečim vještačkim. Da, mislim da jeste umjetnost.

• Bavite li se fotografijom i da li ste izlagali?

Fotografišem ali nisam fotograf, nemam dovoljno tehničkog znanja. Nisam izlagao fotografije, ali sam imao mnogo objavljenih.

• Ne znam, a volio bih da znam?

Volio bih znati bolje spej zabacivati. Probao sam malo ali ne mislim da sam baš dobar. Vrlo je fascinantno i sa modernim šnjurama može se jako puno postići.

• Kratak savjet početnicima.

Uzmite čas instrukcije.

• Šta mislite o uhvati i pusti?

Za divlje rođenu ribu to je jedini način. Što se tiče uzgojene, nisam baš siguran.

• Mora li biti 100% uhvati i pusti za divlju ribu?

Ne, pod uslovom da resurs to može podnijeti, nema ništa loše u tome da povremeno uzmeš ribu ili dvije, za sto. Takođe me intersuje i ideja da se uvedu i gornje granice za ribu u mjeri, tamo gdje je dozvoljeno uzeti divlju ribu. Problem sa uzimanjem svake velike ribe je što se izgubi ta genetska linija veće ribe na lokalitetu i riba postaje manja. To je razlog što kod nekih vrsta više nema orijaša koji su bili normalna pojava u prošlosti.

• Imate li neku posebnu brigu vezanu za ekologiju?

Da, jako me brine crpljenje vode iz rijeka i izvorišnih rezervi. Danas ima rijeka koje zbog toga više ne liče na ono što su nekad bile – sad su potočići.

• Da li vam je mušičarenje stil života i koliko na vas utiče?

Mušičarenje JESTE moj život. Imam trgovinu mušičarske opreme, vodim mušičarski revir, pišem knjige o mušičarenju i za mušičarske magazine, učim druge mušičarenju i organizujem mušičarska putovanja!

• Opišite vaš idealan dan na vodi.

Ha, koliko imaš vremena! Naravno riba i lokacija su bitni, ali rekao bih da je dobro društvo takođe vrlo značajno.

• Piter, hvala vam velika u moje ime i u ime redakcije Mušičara.

Intervju vodio: Ćisek
Foto Ćisek i Arhiva Kokvil

U okviru (objašnjenje pojmova)

Tight Lines – engleski ribolovački pozdrav, kao naše “Bistro”, bukvalno znači zategnute strune

Pet knjiga Pitera Kokvila su “Lov velikih pastrmki” (Big Trout Fishing), “Uvod u vezanje mušica” (Introduction to fly tying), “Svjetska tražilica mušica: sve mušice koje vam trebaju da pecate na svim vodama svijeta” (World Fly Finder: All the Flies You Need to Fish All Waters of the World) te dva različita izdanja “Pastrmka iz malih stajačica” (Trout from Small Stillwaters)

Fulling Mill – kompanija koja dominira englesko trzište mušicama. Bazirana je u Keniji. Fulling mill inače znači mlin (vodenica ili vjetrenjača) u kojoj se snaga vode koristi u čišćenju i češljanju vune

Komonvelt (commonwealth) – zajednica Velike Britanije i njenih sadašnjih i bivših kolonija i protektorata (ali ne i SAD-a), praktično pola svijeta; riječ je kovanica od common i wealth – zajedničko dobro

Trudex – poznati model ribolovačkog kola fime J W Young

Vodič za ribolov na lososa, (gili) (ghillie ili gillie) – ovi vodiči koji takođe postoje i za pastrmke su britanska institucija. Ljudi sa poznavanjem lokalnih voda, mušica i varalica koji se unajme na dan ili više. Ujedno služe i kao posluga za nošenje pribora i za prihvat i nošenje ulovljene ribe, tako da se džentlmen ribolovac može, uz gilijeve savjete, potpuno prepustiti ribolovu

Grubi ribolov – u engleskoj se slatkovodni sportski ribolov dijeli na lovački (game) i grubi (coarse). U lovački spada mušičarenje i varaličarenje na salmonide, a u grubi sav ostali ribolov

STANIC (Salmon & Trout Association National Instructor Certificate) – Potvrda za državnog instuktora Udruženja Losos i Pastrmka. Prva kavalifikacija na ljestvici, više se ne izdaje

Društvo Lipljen (Grayling Society) – Međunarodna organizacija koja se bavi zaštitom lipljena, unapređivanjem lipljenovih životnih sredina i promovisanjem etičkog ribolova na lipljena

Udruženje Losos i Pastrmka (Salmon & Trout Association) – U prethodnom objašnjenju zamijeni lipljen sa losos i pastrmka i međunarodno sa britansko.

Udruga menadžera lovačkih stajačica (Association of Stillwater Game Fishery Managers) – profesionalna udruga kojoj je svrha da promoviše interese menadžera ribolovnih revira stajačica u kojima se love salmonidi

Čeličnoglava pastrmka (steelhead) – oblik kalifornijske pastmke ekvivalentan morskom obliku potočne. Ove genetske linije, koje ne formiraju zasebne vrste, nakon izlijeganja provode jedan dio života u svojoj matičnoj rijeci ili potoku, a potom se sele u more ili okean gdje brzo rastu. Na mrijest se vraćaju u svoje matične vode i mada se na tom putu ne hrane, uspješno se love i varalicom i mušicom i živim macima, kao i lososi. Karakteristično je kod obje vrste da morski oblici poprime srebrnu boju i po tome kao i po mnogostruko većoj borbenosti uz često iskanje, se lako razlikuju od normalnog oblika

Spej zabačaj (spey casting) – da je kojim slučajem Bosna bila britanska kolonija sad bi se mladica u Bosni lovila na mušicu uz korištenje teških struna (AFTMA 11 nadalje) i dugačkih, barem petmetarskih štapova koji se vitlaju sa dvije ruke. Tako se po svijetu love lososi, a zabacivanje tim priborom zahtjeva posebnu spej tehniku. Dobila je ime po rijeci Spej u Škotskoj.