Moje viđenje mušičarenja
Reportaža: Moje viđenje mušičarenja
Kada sam na TV-u, prije skoro dvadeset godina vidio reportažu o mušičarenju, kao tada još uvijek zakleti varaličar, odlučio sam da na sve moguće načine dođem do pribora i oprobam se u ovoj vještini. Nije bilo tako lako kako sam mislio, jer je pribor u to vrijeme bio teško dostupan i veoma skup za mene, pa sam sačekao još koju godinu.
Konačno je krajem devedesetih, odnosno početkom ovog vijeka u radnjama, u mom gradu, stigao prvi ff komplet i naravno odmah sam ga kupio. Kao i svaki početak i ovaj je bio težak i zamalo mi nije ogadio fly fishing.
Pokušavao sam uloviti ribu na mjestima gdje su ribolovci lovili vaser kuglama i tirolcima. Nijesam umio zabaciti ni deset metara, kidao sam mušice … Katastrofa, ali sam bio uporan!
Vrijeme je učinilo, a moram naglasiti i upornost, da za godinu dana naučim osnove ove vještine, jer sam sve morao proći sam. Nije bilo nikog da me nauči castingu, vezivanju mušica, tehnikama lova i slično. Danas je sve mnogo lakše i brže se napreduje, zahvaljujući internetu, časopisima, i sve većem broju mušičara, od kojih možete uvijek dobiti informacije koje vas interesuju.
Omiljene rijeke
Morača je rijeka mog života, jer takoreći protiče kroz njega. Živim na njenoj obali, uživam u svakom izlasku na nju, odmaram slušajući šum njenih brzaka, tražim hlad u nadvijenim krošnjama vrba, koje nadklonjene nad vodu pružaju zaklon i potočnim pastrmkama. Na ovoj rijeci sam i ostvario najveći ulov do sada, a to je pastrmka od 45cm i 1,100 kg. Kako sam taj događaj već opisao u jednom časopisu, ne bih ga ponavljao, ali ću zato drage kolege mušičari, pokušati da vam približim moje izlaske na Moraču i Taru.
Morača
Brza i divlja planinska rijeka, koja me uvijek dočeka neporedvidiva, na kojoj ni jedan izlazak nije isti, ne može nikog ostaviti ravnodušnim. Mnogi Moraču posmatraju kroz njen tok u Podgoričkoj opštini, ali njena prava ljepota se krije u susjednoj, odnosno Kolašinskoj opštini. Kanjon Platije, mjesta oko manastira Morača, Medjuriječje, Vochje, Ljuta, … samo su neka od nevjerovatno lijepih terena kojima je ova planinska ljepotica bogata.
Tokom proljeća, voda je još uvijek sijera, brza, plahovita i tada do izražaja dolazi lov nimfom, koji je moram priznati, sa moje strane, potisnut u drugi plan. Kako dolazi ljeto, vode koje su se izbistrile, pružaju nevjerovatno zadovoljstvo u lovu suvom mušicom. Kanjon Morače je jedan od naljepših u CG i treba mu se posvetiti potpuno prilikom lova u njemu, ne pretrčavati izgledne pozicije, posmatrati i fotografisati sve zanimljive pejsaže i detalje, jer jedino tako se može uživati u njemu.
Mnogo puta, tehnika nizvodnog lova mokrom mušicom, na ovoj rijeci mi je donijela uspjeh u lovu pastrmke. Pognut položaj prilikom mušičarenja je preporuka, jer ovo ipak nije revir već divlja voda. U njoj je pastrmka veoma oprezna i da se u bijeg i na najmani pokret, buku ili naklanjanje nad vodom. Precizno zabacivanje iz prve donosi uživanje u lovu ove divlje ribe. Predlažem svima koji su u mogućnosti da posjete ovu rijeku, u njenom gornjem toku i uvjere se u njenu ljepotu.
Tara
Tara je rijeka o kojoj je puno pisano, na raznim forumima, časopisima, snimljene su TV reportaže, ipak imam potrebu da je i ja opišem, onakvu kakvu je vidim.
Od njenog nastanka, odnosno od prvih njenih metara (za neupućene Tara nastaje u Podgoričkoj opštini) kada se sastave rječice Verusha i Opasanica, ova rijeka plijeni ljepotom i mami mušičara na ponovnu posjetu. Njen kanjon u početku, nije surov, naprotiv obale su pitome, malo obrasle, sa veoma lijepim mjestima za mušičarenje. Tara je takva i kada uđe u Kolašin, te putujući do Mojkovca ostavlja utisak pitome planinske rijeke, sa ne velikom dubinom i sa mnogo brzaka i preliva, te modrih virova, koji su u Kolašinskom dijelu bogati lipljenom. Dalje od Mojkovca, Tara ulazi u svima poznat kanjon nacionalnog parka Durmitor i pokazuje svu svoju moć, ljepotu, tok zaslužan poštovanja i divljenja.
Najljepše mušičarske trenutke sam imao upravo na ovoj rijeci i to na reviru u Kolašinu. Sam dolazak na revir je za mene mala ceremonija, koju uvijek rado i sa nestrpljenjem ponavljam. Uživam u lovu lipljena nježnim i laganim priborom, #3 ili #4 i u trenucima kada on pokupi moju kreaciju na površini vode. Lipljen u Tari ima posebnu boju, srebrno – plavu. Odličan je borac, veoma zdrava riba, koja poput potočne pastrmke, iskače iz vode boreći se za život, koji mu treba poštovati i vratiti ga nazad u vodu, nakon oslobađanja od mušice.
Svaki pedalj revira i toka ove rijeke uzvodno od njega je zanimljiv mušičarima i potrebno je mnogo izlazaka da bi se upoznao. Ćud ribe na Tari nije toliko promjenljiva, te se u par godina može upoznati. Zapažanjem situacije na vodi u različitim dobima godine, može se veoma uspješno mušičariti. Caddisi su jedne od najzahvalnijih imitacija za ovu rijeku. Vođeni brzinom toka rijeke, znaju isprovocirati lipljene da ih pokupe, čak i kada imaju mnoštvo prirodne hrane, bilo jednodnevki ili drugih akvatičnih insekata. Slike mušica pred vama su samo moje sugestije, mušica koje su mi se pokazale uspješnim.
Uživam u mušičarenju na brzim planinskim rijekama loveći radi uživanja isključivo suvom mušicom, jer sam ulov mi nije toliko bitan, koliko trenutak kada riba na površini rijeke pokupi moju imitaciju.
Dragi prijatelji, pokušao sam ovim prilogom da vam približim neke svoje poglede na čarobni svijet mušičarenja, jednostavnim žargonom – bez stručnih izraza i nadam se da će vam se redovi koje ste pročitali dopasti. Ukoliko to bude tako, u sledećim brojevima ćete moći pročitati više o mojim kreacijama, načinu vezivanja, tehnikama lova koje praktikujem, mjestima kojima posvećujem posebnu pažnju i slično.
Do sledećeg čitanja ili viđenja na rijeci, želim vam uspjeh u najljepšoj priči ili kako moj prijatelj Cicko jednom reče “priči svih priča”.
Mihajlo Miki Maraš
Komentariši