Moja mudrolija za Mandrila

Moja mudrolija za Mandrila

Memoari su u tijeku, pa kako ispadnu. Na slici vidite jednu moju mudroliju koja zna prevariti lipljane slične ovom iz priče.

Mandrila jesam uhvatio, ali na waser kuglicu i to u mrklu noć. Zakucao se na Horoksovu mušicu br.10.

Bio je težak 2020 grama. Dužinu ne znam, jer u to vrijeme nismo mjerili dužinu riba, već smo samo vagali ribe. Tako je bilo. Vjerujem kako je bio oko 56-57cm.

Taj lipljan koji je, kao po navijenom satu, neumorno radio kroz podne, pa skoro do 14h je glatko odbijao sve moje mušice za koje sam držao kako na jednu od njih mora udariti. Ta što je on pametniji od ostalih klipana koji su se iz prve “nasadili” na te iste mušice vezane na udicama Mustad Viking br.16. Osim toga tu je i glanc novi Platil Special 0.14mm. Tek je izašao, taman je i nema refleksije svijetla. Koliko god bio velik i jak taj lipljan mi neće potrgati predvez. Neće sigurno. Silstarove špage na roli ima dovoljno, kompletna je. Osim toga, po zadjevu lipljana smjesta ulazim dublje u vodu i gazim za njim tako da se on može pozdraviti sa koso uzvodnim “rallyem” u brzace.

Međutim, koliko se god trudio prevariti ga – ništa. Taj lipljan, kojemu sam zbog vidno crvenih peraja dao nadimak Mandril je po dizanju za insektima radio kolobaru za kolobarom. Za živim insektima da, ali po mojoj bačenoj mušici na površinu koji metar povrh njega – ne. Po padu mušice na vodu samo bi se olijeno podigao do pola vode i smjesta se vratio na početni položaj. Vidim ga kao Mjesec u noći. Ogroman je. Dok bih ja ponovo bacio mušicu ili privezao drugu on bi se u međuvremenu digao dva-tri puta za insektima. Otužno sam gledao kako se po povratku k dnu za njegovim leđima stvaraju nove kolobare i po glatkoj površini se rasplinjuju nizvodno.

Još otužnije sam gledao kako preko mosta prolazi školski autobus koji u 13:15 vozi nas đake u srednju školu u Sinj. Svi su bili u busu osim mene, mahali su mi. Mahao sam i ja njima, ali iz vode. Lako ću se opravdati profesoru ribiču, ali na bus u 14:30h neću sigurno zakasniti. Nemam više takva prava, prekardašio sam i to dobro prekardašio. Kriv je ovaj lipljan, naravno!

Da ja, koji sam sam sebe potajno prozvao Bruce Lee za pastrve i lipljane ne mogu nasanjkati Mandrila. Ne mogu i gotovo, priznajem si, ali podsvijest odbija priznanje. Kao je to moguće, kako? Pa da tako neće ništa?!

U tako poraženim trenucima na vodi, isključivo od strane tog lipljana, sam sebe sam na slijepo počeo uvjeravati kako je već više puta bio na udici pa se pristojno opametio. Iskusan je. Osim toga, uvjeravao sam se kako su mu potrgana i usna pera što nikako nisam mogao znati jesu li ili nisu. Zatim, kako savršeno vidi i kukicu na udici, vidi tanak najlon i mene od 190cm na par metara od sebe.

Počeo sam “mrtvački” razmišljati kako ga nasaditi na udicu, upravo sa mušičarom na suhu mušicu. To mi je, po pitanju ove ribe, bio fetiš. Doduše, mogao sam ga ‘zavrnuti’ na druge načine, ali na mušičara i sve one krasno navezane male mušice me danima ponižavao. Ta što sam se onda toliko trudio vezati 16-ice i onoliko maštati o drillu sa njim. Svi lijepo uzimaju ove mušice, a Mandril se niti za jednom nije digao čak ni do površine vode. Gdje griješim, u čemu je kvaka? Tko je ovdje lud?

Zainatio sam se, roknuti ću ga sa mušičarcem i mušicama iz ove kutijice, pa makar zbog njega išao na produžnu nastavu. Jednostavno moram znati što uzima, moram znati, moram i gotovo.

Sutradan, ista meta isto odstojanje. Neće i gotovo. Dobro, već poprilično znam o entomologiji i razvojima insekata, ali nikako ne mogu ugledati što ta riba uzima sa površine ili pod površinom vode. Odlučio sam se za ono što sam jednom vidio na Televiziji.

Skinuo sam zavjesu iz sobe, prikucao ju za na brzinu sklepan okvir od tankih jelovih daščica i pravac na vodu kojih tridesetak metara uzvodno od tog lipljana. Radio je kao lud, vidim mu kolobare. Ušao sam u vodu, potopio okvir sa zavjesom i šetao lijevo-desno pažljivo namiještajući taj imorovizirani podmetač za insekte. Toliko je gust da kroz njega jedva prolazi i voda, a kamo li će proći i nasitniji insekt koji se tu zatekne. Mudro sam mislio kako ću tako detektirati insekte koje sa površine vode uzima taj lipljan. Nakon skoro pola sata takvog probiranja insekata kroz vodu promrzlih nogu sam izašao iz vode i sa neizrecivom radoznalošću pogledao ocijeđenu zavjesu.

Čovječeeeee, što je ovooo,… hahahaaa, koliko ih je. Kakvi su ovo insektići, jedva ih raspoznajem ovako polomljene i gusto sabijene jedan preko drugoga. Pa ovdje nema ni kreja ni larvi kreja, vidio bi ih. Znam kakve su. Gle ovo, od kuda ovo na vodi. Je li moguće da kupi upravo ovako minijaturne ‘baje’. Tko će meni dati ovako majušnu udicu za ovo napraviti, ako je ovo i moguće napraviti? Sve i da ima ovako mini, mini udica koliko joj mora biti mala ušica? Tko će mi dati tako tanak najlon za provući ga kroz takvu ušicu? Pa i da imam sve to i da Mandril uzme takvu mušičicu … čemu. Tko će ga na takvo što uopće i izvući na suho. Kako?

U jednom trenutku mi se svijest za malo zamračila od straha. Odjednom sam na čudan način ugledao koliko je široko mušičarenje i koliko je velik izbor insekata koje, moguće, riba uzima pa čak možda i ovaj lipljan. I to baš ove insekte u svim bojama i oblicima. Kako je moguće da ima ovoliko gusjeničica i svega ostalog na vodi? Kako su svi oni insekti dospjeli na vodu? Pitanja su se redala jedno za drugim. Čekaj malo … pa da, pa daaaa.

Od tog dana, te davne 1982 godine ništa više nije bilo isto na vodi. Kako sam ugledao širi svijet suhozemnih insekata tako sam ugledao i sebe. Zapravo, koliko ne znam ono što bih trebao znati o tim malim kukcima (insektima prim.urednika) kojih na vodi ima skoro više nego insekta čiji je život vezan za vodu. Za mrave i skakavce znam ali, ovo …

Nije da sam se prepao te širine insekata, ali teret od novog saznanja je stajao na vratu i pritiskao me. Pa kako ću ja sve ovo savladati, zašto mi nije dovoljno i ovo što znam? Lovim riba koliko želim, kako želim i sa čim želim … što će mi sve ovo u glavi. Zbog ovoga nemam mira, a ni koristi, koga uopće brigaju ili zanimaju ovako majušne gusjeničice u svim bojama? Šta ovo ima veze sa discom i curama?

Svijest o drugačijem pristupu ribolovu i mušicama mi se okrenula za ‘milijardu’ stupnjeva!

Boško Klarić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*