MMG seđ ili Merkašev seđ (MMG Caddis)

Uz mušicu Baba roga najpoznatija Goranska mušica koja je nastala daleke 1965 godine. Prvobitna verzija vezana je vrlo jednostavno, bolje reći primitivno, u stvari kako su vam u to vrijeme dozvoljavali materijali.

Najveći problem u to vrijeme bila je nabavka finih udica. Na našem tržištu u to vrijeme bila je jedina udica Mustad 540, koja je bila kratkog tijela i izrađena od debele žice. Na njoj su rađene mušice koje su bile prilagođene lovu sa vodenom kuglom (vaser kugla) ili poznatije kao ribolov na plovak. Za mušičare to je bio problem, jer bi te mušice tonule i bilo ih je teško održati na površini vode, posebno u brzacima. Tu nije pomagala ni otopljena svijeća u benzinu kao mazivo za muhe. Pokojni brat izrađivao je za svoje potrebe mušice, a od stranaca koji su kampirali uz rijeku Kupu vidio je kako se rade umjetne mušice. Došao je na ideju da tijelo mušice napravi od kore bora. Izrezavši trakice 3×3 milimetra i dužine 1,5 centimetra dobio je plivajuće tijelo koje je zatim koncem vezao na udicu, lakirao sa nitro lakom, ljepilom od celuloida ili gušćom otopinom politure (koju je imao svaki stolar), i napravio nekoliko namotaja smeđeg pera iz vrata domaćeg pijetla. Vezao je nožice polegnuto i mušica je bila ubojita na brzacima. No plovnost još uvijek nije bila zadovoljavajuća. Kasnije je zamijenio koru bora plutom, ali je problem bio što pluto nije bilo boje rđe ili čokolade, pa je morao farbati pluto što je iziskivalo dosta truda.

1969 godine dobio sam prvu knjigu o vezanju muha, (autor William F. Blades) iz Amerike, vidio muhe sa dlakom od jelena i tako sam modificirao seđa* što sam pero pijetla zamijenio sa nekoliko dlaka jelena. U isto vrijeme teta iz Njemačke šalje udice Mustad 539 i 94833 (super fine) i to je bila ubojita kombinacija i strogo čuvana tajna. Ovu muhu sam upotrebljavao godinama krijući je od znatiželjnih pogleda. Primitivno izrađena mušica koja je izuzetno lovna. Kao takva verzija održala se do početka osamdesetih godina.

Originalna verzija vezana je na sljedeći način:

Tijelo: narančasti (narandžasti) konac i komadić kore od bora

Krila: desetak dlaka jelena ili 2-3 namotaja vratnog pera pijetla

Glava: narančasti konac

Osamdesetih godina počinjem odlaziti na sajmove ribolova i turizma specijaliziranih samo za mušičarenje i prvi puta se susrećem sa umjetnom pjenom „Ethafoam ili Moosgummi“ u nekoliko boja među kojima je i boja čokolade. To je novo poglavlje i revolucija u vezanju muha. Sada pravim verziju sa umjetnom pjenom dodajem par dlaka jelena i mušica postaje savršena za brzu vodu. Mislio sam da je to konačna i finalna verzija dok nisam dobio knjigu „Repertoire Des Mouches Artificielles Francaises“, autor Jean-Paul Pequegnot u prijevodu Francuske ribolovne mušice izdane 1975 godine i u njoj vidio mušicu Cul de Canard. Dalje je sve povijest ove mušice.

Sa par trikova u vezanju možete dobiti verziju pupe, gotovog insekta ili verziju uginule mušice.

Originalna verzija koja je aktualna danas veže se:

Udica: Mustad 539E ili 94833, najbolja veličina 14-16. Za brzu vodu 10-12.

Glava: narančasti konac Pearsall’s Gossamer Thread #6A Gold (sve ostale boje zaboravite).

Tijelo: „Ethafoam“ boje čokolade (2×2 mm. ovisi o veličini udice).

Krila: 1-2 lojna pera „CDC“ i iznad desetak dlaka srndaća.

Može se raditi u svim nijansama boja, ali najbolji je u opisanoj varijanti. Ovaj narančasti konac naprosto je nezamjenjiv na Kupi, Kupici i Curku. Na većim veličinama tijekom 5 i 6 mjeseca odlično imitira kamenjarku (Perla maxima). Uz malo truda lako je mogu napraviti i početnici.

Ako malo proletite internetom vidjeti ćete da mnogi rade i kopiraju ovu muhu. Neki uspješnije, neki manje uspješnije, ali sigurno da je za mnoge koji love na Goranskim vodama uz Baba rogu jedna od najboljih mušica.

Mladen Merkaš Goranin

*Seđ ili sedž (engl. sedge) – kedis, tular, …
Komentar urednika: U nekim krajevima bivše nam Jugoslavije ova se muha i insekt zove seđ.