Mekonoge nimfe

Mekonoge nimfe
Izgled pera za izradu mekih nogu
Izgled pera za izradu mekih nogu

Mekonoge nimfe

Pod mekonogim mušicama podrazumevamo najjednostavnije vlažne imitacije insekata koje se najčešće sastoje samo od tela i par namotaja pera. S obzirom da ne moraju da održavaju mušicu na površini, ta pera su “meka” odnosno imaju takvu strukturu da upijaju vodu.

Za tu namenu se koriste pera mnogih divljih ptica (jarebica, šljuka, fazan itd.) kao i domaće živine. Ove mušice spadaju među najstarije, a do danas su se zadržale u upotrebi iz najmanje dva razloga: veoma dobro love i lako se vezuju.

Danas postoji čitav niz veštačkih mušica koje daleko preciznije imitiraju vodene insekte kojima se ribe hrane. Neke od tih mušica su konstruisane tako vešto, da se skoro ne mogu razlikovati od pravih insekata. Međutim, u praktičnoj ribolovnoj situaciji na vodi, jednostavne mekonoge mušice (poznate i pod imenom “spajderi”) će uvek biti uspešnije od tih “realističnih” imitacija. Uopšte, “realistične” mušice su našle svoje poklonike među mušičarima početnicima koji se uzdaju više u to što je mušica “ista kao prava” nego u svoje ribolovno umeće. Iskusniji mušičari dobro znaju da su najlovnije jednostavne mušice, koje se vezuju za samo par minuta, pod uslovom se se sa njima peca na pravi način. Mekonoge mušice uklapaju se savršeno u tu priču, jer ono što im nedostaje u pogledu fizičke sličnosti sa insektima one obilato nadoknađuju svojom “akcijom”.

Svet u kome živi pastrmka značajno se razlikuje od našeg. Posebno se to odnosi na planinske reke, koje su naizgled bistre „kao suza” ali su istovremeno i brze, tako da do ribe neprekidno dolazi veliki broj manjih ili većih „objekata”. Neki od njih su hrana (insekti, račići, kičmenjaci ), a drugi nisu. Riba ponekad ima samo delić sekunde vremena da odluči da li je nešto njena hrana ili ne. Pastrmka ima odličan vid u blizini, tako da treba biti siguran da one mogu da primete čak i najmanje predmete koje voda pronosi pored njih. Međutim, u brzoj vodi čak ni dobar vid nije od velike koristi, pošto riba nema puno vremena da proučava svoju potencijalnu hranu. Stoga se ona opredeljuje da uzme u usta ono što pokazuje neki znak života. Najčešće je to pokret. Tu na scenu stupaju jednostavne, ali veoma pokretljive mekonoge mušice. Čak i kada se ribolovac ne trudi da pomera mušice kojima lovi, one su u neprekidnom pokretu pod dejstvom vodenih struja. Po tom kriterijumu i biramo pera za mekonoge nimfe. To su obično vratna i grudna pera ptica koje nisu baš perfektni letači te su isperci krući i nisu medjusobno povezani dlačicama poput malih rajsferšlusa. U korenu širi i kopljasto završeni, oni se pod udarom vodenih struja sležu i šire stvarajući iluziju titravog kretanja nimfi i emerdžera. Drugim rečima, mekonoge mušice imaju neku vrstu svog nezavisnog „života” kada se nađu u vodi, i u tome leži objašnjenje njihove efikasnosti. Objašnjenje neefikasnosti mnogih „super realističnih” mušica, za čije vezivanje je ponekad potrebno više časova. One su najčešće vrlo „krute” i beživotne u vodi, pa riba ne uspeva da ih zapazi među drugim plovećim objetima (komadići lišća, grančica itd.). Uostalom, odavno je rečeno da se neke mušice vezuju da ulove ribolovce, a druge za lov ribe. U ove potonje već više stotina godina spadaju mekonoge mušice.

naslovna-strana-knjige-soft-hackled-nymphs
naslovna-strana-knjige-soft-hackled-nymphs

Početkom 20-tog veka koristeći osnovnu ideju klasičnih mekonogih mušica (spajdera), veliki engleski mušičar G.E.M. Skues stvorio je prve veštačke nimfe – imitacije kasnih larvenih stadijuma jednodnevki, koje su veoma važne za ishranu riba. Nimfe su do danas postale važan deo asortimana imitacija u mušičarenju, iako je u početku postojao izvestan otpor prema njima. Nešto kasnije, a pod direktnim uticajem Skuesa u Americi nastaju takozvane „mekonoge nimfe“, čiji glavni autori su James Leinsenring i Vernon (Pete) Hidy (The Art of Tying the Wet Fly, 1941.). Hidy je kasnije za njih smislio kraće ime „flymph“, želeći da istakne kako se radi o imitaciji nečega što je između mušice (fly) i nimfe (nymph). Posle njih su brojni autori nazivali ove mušice različitim imenima, ali se u praksi najviše raširio termin mekonoge mušice. I pored većeg broja imena pod kojim su se mogle sresti, ove jednostavne mušice su uvek ostale popularne. Međutim, o njihovom vezivanju i načinu lova na njih stvoreno je veoma „kruto“ mišljenje. Mušičarenje je inače prepuno toga. Postoji bezbroj pisanih i nepisanih pravila kako se neke mušice moraju vezivati, kao i o načinima kako sa njima loviti ribu. Kada se radi o mekonogim mušicama postoji čitav niz takvih „klišea“: o tome koliko dugo i od kog materijala treba da bude telo, koliko namotaja pera se sme staviti, pod kojim uglom treba da budu vezane noge i tako dalje. Jedno od najčvršćih pravila u tom pogledu je da se mekonoge mušice ne vezuju sa otežanjem. Pete Hidy je u jednom članku napisao da se akcija tih mušica gubi ako se otežaju. Vreme je pokazalo da većina „čvrstih“ pravila za vezivanje mekonogih mušica zapravo i nije tako čvrsta, kao i da postoji više načina na koji se one mogu vezati – a da pri tome zadrže svoju poznatu sposobnost da uspešno love. O ovim mušicama pisali su brojni autori tako da bi čak i kratak pregled te literature bio vrlo dug. Zato ćemo se osvrnuti na jednu od poslednjih knjiga koja se bavi ovim mušicama: „Tying and Fishing Soft-Hackled Nymphs“ (2007.) koju je izdao mladi američki autor Allen McGee. Ono što izdvaja tu knjigu u odnosu na ranije je rušenje svih tabua koji su vladali u pogledu mekonogih mušica.

Osnovna premisa od koje McGee polazi u svojoj knjizi je da su sve mekonoge mušice imitacije nimfi, u širem smislu značenja tog naziva, ne samo jednodnevki, već i larvenih stadijuma svih drugih vodenih insekata. Zbog toga on koristi stari i pomalo zaboravljeni termin koji je prvi upotrebio Pete Hidy „mekonoge nimfe“. Ali za razliku od njega, McGee u ovu kategoriju stavlja ne samo neotežane „flymph“ mušice već i čitav niz otežanih imitacija. Ono što je posebno bitno i što predstavlja novinu je što McGee navodi da postoji više težina mekonogih nimfi i da svaka od njih služi za različitu svrhu i na različitoj dubini vode. Neotežanim mekonogim nimfama se može loviti od površine do dna, što zavisi od brzine toka, ali da bi se došlo do riba u većoj dubini moraju da se koriste otežane mušice. Pri tome autor ne misli da ima išta pogrešno u akciji takvih mekonogih nimfi. Taj deo nam se posebno dopao, pošto se u potpunosti poklapa sa našim dugogodišnjim iskustvima sa voda na kojima lovimo.

Da bi se uspešno lovile pastrmke koje se hrane nimfama potrebno je da imitacija bude prezentirana na onoj dubini na kojoj se riba nalazi. Ona će ponekad da se izdigne na gore ili zaroni nešto dublje kako bi pokupila neku nimfu, ali kao tipična riba koja se hrani u „driftu“ (onim što voda nosi), pastrmka najviše lovi u nivou na kome joj se nalazi glava. To je nekad na 2 cm ispod površine, ali je još češće na 10-tak cm iznad dna. Uspešan lov zavisi od prezentacije na pravoj dubini, što nije nikakav problem kada je voda bistra, a svetlo jako pa se riba vidi, ali može da bude veoma veliki, ako se ona ne može videti. Da bi se moglo loviti na različitim dubinama potrebne su mekonoge nimfe koje su različito otežane. McGee navodi ukupno šest stepena otežanja, a mi bismo tome priključili neka naša zapažanja i preporuke.

Prva grupa koju McGee spominje su neotežane mekonoge nimfe sa telom od pera ili svile. To su klasične spajder (spider) mušice kakve se vekovima vezuju u Engleskoj. Primera ima mnogo: Orange Partridge, Yellow Partridge, Pheasant’s Tail Spider, Snipe and Purple, Waterhen Bloa itd. U svojoj seriji video programa „Essential Skills – Original Series“ izuzetni engleski mušičar Oliver Edwards obradio je ovu temu pod naslovom „Upstream Nymphing and North Country Spiders“. Teško da se može naći bolji učitelj za ovu oblast od gospodina Edwards-a, pošto on upravo potiče iz dela Engleske u kome su te mušice izmišljene. U svakom slučaju, ove neotežane mušice ne mogu da tonu duboko, tako da love blizu površine vode i predstavljaju imitacije insekata koji samo što nisu izleteli iz vode (emerdžere). G-din Edwards u svom serijalu na pitak i jednostavan način uspostavlja ravnotežu između svoje namere da kroz umereni realizam iskaže svoje nesumnjive vezačke i kreatorske kvalitete, ali istovremeno sa punim pijetetom obrazloži i upotrebu jednostavnih i efikasnih imitacija za čije vezivanje je potrebno manje od jednog minuta.

 

Copper&Partridge web
Copper&Partridge
Partridge&Yellow - ponasanje pera pod vodom web
Partridge&Yellow – ponasanje pera pod vodom
CDC Spider web
CDC Spider
Mekonogi Fazanov rep web
Mekonogi Fazanov rep
Olive Dun web
Olive Dun
Mekonogo Zecje uvo sa sjajem cilibara web
Mekonogo Zecje uvo sa sjajem cilibara
Birds Nest za rojenje velikih Ephemera web
Birds Nest za rojenje velikih Ephemera
Zlatoglavo Zecje uvo web
Zlatoglavo Zecje uvo
Zlatoglava Zelena lutka web
Zlatoglava Zelena lutka
Mekonogi Fazanov rep sa tungsten otezanjem web
Mekonogi Fazanov rep sa tungsten otezanjem

Drugu grupu čine neotežane mekonoge nimfe sa telom od dlake (dabinga). Zahvaljujući osobini dlake da upija vodu, ove mušice mogu da potonu dublje od prethodnih, i da samim tim love u nešto dubljim slojevima vode. Tu spadaju mnoge klasične mekonoge mušice, kao što su March Brown, Blue Dun, Iron Blue Dun, Olive Dun, Woodcock and Hare Lug i veliki broj drugih. Takođe, tu spadaju i sve mušice koje pod imenom „flymph“ pominju Leinsenring i Hidy.Treća grupa je novijeg datuma: mekonoge nimfe sa grudima od plastične perle. McGee ih je uvrstio jer dobro popunjavaju prazninu prema zaista teškim nimfama. Veliki broj mekonogih mušica se može vezati sa plastičnim perlama na mestu toraksa. Obično se koriste zlatna boja (ćilibar) ili sedefasta, ali i mnoge druge. Prostor za eksperimentisanje je skoro neograničen.

Četvrta grupa su mekonoge nimfe sa otežanjem od olovne žice ispod tela. To su mušice koje mogu da potonu do znatnije dubine, u zavisnosti koliko namotaja žice se koristi, kao i od njene debljine. Obično se, da bi mušica zadržala prirodne proporcije, koristi žica koja nije mnogo deblja od udice. Postoji veliki broj ovakvih mušica, počev od Zečjeg Uha, pa do Princ nimfe i drugih izvanrednih i lovnih kreacija. Mi moramo da napomenemo da je u ovoj kategoriji i naš favorit Bird’s Nest, mekonoga nimfa koja se može vezati od raznih dabinga koja nam je donela mnoge lepe ulove.

Petu grupu čine mekonoge nimfe sa mesinganom perlom na grudima (ili kao glava). To su mušice koje su postigle izvanrednu popularnost u poslednjih 15 – tak godina. Prvi ih je popularisao austrijski mušičar Roman Mozer, dok danas mogu da se nađu u svakoj prodavnici mušičarskog pribora na svetu. Gotovo sve mušice, mekonoge, ali i ostale, koje su ranije postojale dobile su u novije vreme i svoje „zlatoglave“ verzije, koje su neretko bolje od originala.

Šestu grupa, koju opisuje McGee, sačinjavaju mekonoge nimfe sa tungsten perlom na grudima (ili kao glava). Ove nimfe su još teže od prethodnih zbog korišćenja tungstena, legure volframa, koja ima gotovo dvostruko veću specifičnu težinu (gustinu) od olova. U suštini te nimfe izgledaju isto kao prethodne, ali su teže. Da ne bi bilo zabune, vezači obično označavaju na neki način ovakve mušice, na primer, bojom osnovnog konca ili nekim drugim detaljem, kako bi na vodi lako mogli da ih prepoznaju.

Gore su opisane grupe mekonogih nimfi koje su opisane u knjizi „Tying and Fishing Soft-Hackled Nymphs“. Da stvari ne bi ostale ovako jednostavne dodaćemo još nekoliko prelaznih oblika mekonogih nimfi, koje smo koristili u praksi i možemo da preporučimo, a McGee ih direktno ne pominje.

U prvu dopunsku grupu mekonogih nimfi ubrojili bismo CDC Spider mušice, sa kojima se lovi u samom vodenom filmu ili neposredno ispod njega. To su sjajne imitacije emerdžera koje su se odlično pokazale na našim vodama. Po svemu one spadaju u kategoriju mekonogih mušica, s tim da je pero sa lojne žlezde patke (CDC) koje ima prirodnu osobinu da dobro pliva.

Druga dopunska grupa su mekonoge nimfe sa otežanjem od bakarne žice. One su lakše od mušica otežanih olovnom žicom, a ipak dovoljno teške da dobro tonu. Prva takva mušica, koja doduše nije imala nožice, bio je Pheasant’s Tail Nymph čiji je autor Frank Sawyer. Dodavanjem par namotaja kokošijeg vratnog pera u odgovarajućoj boji, ova nimfa se lako može prevesti u mekonogu, što su mnogi mušičari odavno uradili. Drugi su vezali ovakve mušice samo sa telom od žice (Copper and Partridge Spider), i takođe dobili solidnu imitaciju koja može nešto dublje da potone od običnih spajdera.

Treću dopunsku grupu čine nimfe sa mesinganom perlom i otežanjem od namotaja olovne žice ispod tela. Time se dobijaju znatno teže nimfe nego ako se stave samo jedan ili drugi vid otežanja. Ovo je način na koji vezujemo mušice kojima želimo da lovimo pri dnu. Upravo tako vezujemo verziju Zečjeg Uha sa kojom obično najviše lovimo u proleće kada su reke duboke i donekle zamućene.

Konačno, četvrtu dopunsku grupu sačinjavaju mekonoge nimfe sa tungsten perlom i otežanjem od tungsten žice. Kao što je već rečeno, one se spolja malo razlikuju od prethodnih s tim da su od njih još teže. Prema našem iskustvu, nimfe prethodne grupe su dovoljno teške na vodama u Srbiji, i nema posebne potrebe da se nabavlja tungsten. Međutim, taj materijal može biti od koristi pri vezivanju malih nimfi, za koje je olovo previše „kabasto“. Ne treba smetnuti sa uma i činjenicu da je olovo toksično i da je u mnogim zemljama zabranjeno za korišćenje u ribolovu, zbog opasnosti od zagađenja okoline. U tim zemljama se kao adekvatna alternativa prodaje tungsten. Nadajmo se da će i kod nas ekološka svest uskoro da dođe do takvog nivoa.

Ovom prilikom smo vam prikazali paletu praktičnih mušica sa kojima se može loviti od dna pa do površine. One se lako vezuju, materijali za njih nisu skupi, i sa njima se vrlo lako lovi. Međutim, o samom lovu sa mekonogim nimfama ne bismo pisali ovom prilikom. Umesto toga vam preporučujemo da pogledate (ako do sada niste) gore pomenuti video program gospodina Edwards-a, u kome je sve objašnjeno na zaista izvanredan način.

 © Goran Grubić i Aleksandar Panić, novembar 2008
www.flyandtrout.com

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*