Ljuča živi!

Ljuča živi!
Ljuča

ljuca1„Grban sa Ljuče: mit ili stvarnost“

San svakog ribolovca je da prevari ljučkog srebrnog stegonošu ili kako ga mi Plavljani zovemo „ljučkog grbana“, ali ne bi on toliki narastao da nije „lipljen“. Kad je neki čovjek oprezan, probirljiv i prevrtljiv, ovdje kod nas za njega se kaže: PA TAJ TI JE KO LIPLJEN!

Godinama se pričalo i prepričavalo o lipljenima sa ovih prostora, čak su te priče imale i prizvuk naučne-fantastike, ali sve je istina.

Možete li zamisliti jedno mjesto gdje sem lipljena možete mušičariti i po jezeru, očekujući udarce krupnih mladica, endemične jezerske pastrmke „blatnjače“, pa čak i štuke. E takve su vam ove naše vode.

Vode oko Plava

Istina je, da se o ovim krajevima u poslednje vrijeme nije pisalo ni znalo (zbog dešavanja u okruženju), ali Bogu hvala, sve se smirilo i pojavili su se ljudi, koji na svoj način, pokušavaju da ožive stara ribolovačka druženja.

Na nagovor mog prijatelja Radojice Popovića iz Raške, pristao sam i ja da napišem nekoliko riječi o vodama koje krase Plav. Plavske rijeke karakteristične su po svojoj bistrini, brzini i hladnoći, od kojih bi izdvojio Ljuču i Lim. U njima živi veliki broj salmonida, koji su interesantni za nas mušičare. Veoma teško ih je prevariti, ali kada uspijete, nagrada velika.

ljuca2

Slikati se sa „ljučkim grbonjom“ je san svakog mušičara. Jeste da živim u Plavu i da zbog toga imam prednost da se nadmudrujem i prevarim grbana skoro svakog dana. Bilo bi mi drago da to zadovoljstvo podijelim sa svima vama koji imate želju, volju i mogućnost da dođete na ove vode i uživate kao i ja. Dobro došli, odakle god bili.

Prije neki dan, tačnije 20. februara ove godine, ubila me dosada kući, čak me ni motanje mušica nije moglo smiriti. Nešto me toga dana vuklo ka vodi. Virnem kroz prozor, gledam jezero mirno kao ogledalo, nebo se spustilo, tiho je. Svrbi me sve, od dosade. Kažem sebi: – Na vodu! Ljuča mala, roji se sitna crna muva, gledam u svoju kutiju sa muvama i pitam se šta montirati.

Jezerski lipljan

Pastrmka se podigla na površinu i kupi li kupi. Jedno bockanje, drugo, treće… sve potočara od 25cm… Odjednom, pažnju mi je privuklo tupo blobotanje vode, čučnem i osmotrim… Krenuo jezerski lipljan ka Ljuči, biće veselo, pomislih! Pa to je bio pravi rock&roll, ali moju muvu ni da pogleda.

Ispostavilo se da je moj ujak Stevan Račić, strastveni mušičar, bio u prvu kad je rekao: – Prevariti lipljena, na ove naše muve, je isto kao i kad bi natjerali čovjeka da pojede TANJIR, a meso koje je bilo u njemu ostavi na stolu.

Počela je sitna kišica, aktivnost na vodi sve veća, napetost raste, 14 je sati. Ja mašem kao lud, već me i ruka počela boljeti… Tup udarac, kratka kontra i … ostalo je intima, drugari moji. Završio je grbonja na obali, meni srce puno. Cijelih 45cm dužine sa 980grama, pa i nije loše za februar. Znam, pitaćete, da li je pušten? Nije nažalost, jer smo ga morali slikati, a dok sam čekao drugare iz kluba da dođu, on je uginuo. Znam, žao je i meni, ali vam ovom prilikom obećavam da ću nabaviti foto aparat, tako da neću više gubiti vrijeme čekajući, već će grbonja odmah biti pušten.

JEZERO2

Od mene toliko za sada, čekam Vas pored ovih rijeka i jezera, divlje ljepote, da sa vama podijelim i doživim neko novo iskustvo.

Pozdrav iz Plava!

 Milovan Mićo Vujošević