Konačno smo opet na vodi!

Sezona je tu. Ponovo se vraćam vodi moćnome Tweedu (rijeka u Škotskoj, prim, urednika). Naša ljubav je bila na prvi pogled, čarobna divlja rijeka nedirnuta divlja ljepota, kao lijepa djevojka bez korekcija i silikona.

Počinju prvi odlasci, vrijeme je odlično, Škotska pokazuje svu ljepotu svoje nepredvidivosti, u trenucima sjedim gledam rijeku i puštam prve zrake sunca da me vrate u život. Nakon pola sata sam u snježnoj mećavi. Nagli pad temperature. Visibabe su u velikim kolima oko mene, naziru se i prve mace na drveću. Ponovo sam tu! Crvena krvna zrnca se umnožavaju i vesele, a na trenutak mi lice gori od sunca. Nakon toga bol u kostima od hladnoće, vjetra, ali to je sve dio igre. Ponovo čujem krikove fazana, posljednje divlje guske odlaze, čaplja je već tu, vjerno stoji na starim mjestima. Dojadila je i njoj glad. Ponovo sam živ prisutan. Voda je još uvijek velika, proljetna. Uživam, malo lovim, pijem kahvu i tako. Gledam kako se priroda budi, ali je još pospana i polako otvara oči. A budi se i divlja rijeka ljepotica. Dodirujem je, umivam se, trnu mi obrazi, ali da se poljubimo. Opet smo skupa!

Bistro!
Torbjon Jasenko Trokić