Istraga o francuskoj ljepotici
Istraga o francuskoj ljepotici
“Zebrasta potočara”
Ovo može da zvuči čudno ili smješno, ali teško je naći drugi nadimak za tu ljepoticu. Barem je svi ribolovci tako zovu u Francuskoj, mada je pravilno “Autohtona francuska potočara mediteranskog sliva”, iako je genetski čista potočna pastrmka – salmo trutta fario, i poput jadranske marmorate, ni jedna druga potočara na svijetu ne liči na nju, ni fizički, a ni po naravi.
Da bi bolje shvatili o čemu se radi, morate prvo saznati gdje se ona nalazi. Zebrasta potočara živi isključivo na europskim rijekama mediteranskog sliva. Ima je u Francuskoj, Italiji, …
U Francuskoj je ima najviše na slivu rijeke Rhône, prema izvornim djelovima njenih najvećih pritoka.
1/ Na šta ona liči?
Na rijekama gdje nikad nije bilo poribljavanja, prava genetski čista zebrasta potočara je riba bez crvenih točkica, sa 4 velike tamne pruge na stranama (bokovima), i plavom linijom kod oka.
Možemo smatrati «endemskom» one zebraste koje su najbliže tom opisu, skoro svaka velika rijeka mediteranskog sliva i njeni potoci imaju posebnu zebrastu, sigurno zbog nekih lokalnih potrebi i specificnosti.
2/ Po čemu je ona razlitičita od ostalih potočara?
Poznata je po svojim prugama, neobičnim, ali najveće čudno je njeno ponašanje zvano “spavajuća potočara”. Jedino zebraste potočare, u Francuskoj, se tako panašaju: često ćete preko dana videti ribu na dnu jedne rijeke kako “leži”, stoji bez ikakvog mrdanja, s neobičnom bojom, tako da se vidi kilometar daleko.
Na tamnom dnu će ona biti svijetla, a na svijetlom dnu tamna. Možemo mislit da male ribe (pijori) ili predatori nju vide iz daleka. To je ono što mi vidimo našim očima, ali pijori se nje ne boje, a predatori je uopće ne vide!? A tim ribama treba manje od 2-3 sekundi da od ribe običnih boja postanu “uspavane”. Često srećemo ribu koja će mirno kupiti nimfe u vodi, a onda odjednom će otići prema dnu i leći, i mjenjati boju tijela za tren. Nakon nekog vremena pijori ili manja potočara će kruzi oko nje, a ona će ih brutalno napasti i pojesti. To je njeno lovno ponašanje!
3/ Najpoznatije rijeke za zebrastu potočaru
Na cijelom slivu rijeke Rhône, četiri rijeke su poznate kao «izvori» najvećih i najljepših zebrastih potočara: Ain, Bienne, Doubs i Loue. Sve te četiri velike rijeke izviru na Jura Planini. Sve su kraške i bistre, poput balkanskih rijeka, ali svaka ima svoje specifičnosti, bilo hidromorfolške ili zemljopisne.
Loue:
Loue rijeka je, do 2008, bila među najboljim rijekama na svijetu. Riblji fond je bio jako sličan Ribniku u BiH, samo što je bilo tako na vise od 30km dužine. Drugi najveći francuski kraški izvor, bistra voda, sedra, virovi, njene ogromne zebraste potočare i debeli lipljani su bili poznati do Amerike. U to vrijeme bila je raj na zemlji za flyfishing. Toliko bogata da je trebalo jedna do 2 dozvole u svakom selu!
Na žalost, već 5 godina je riblji fond sve slabiji i slabiji, lipljani su skoro nestali, ali zebrasta se još uvijek dobro drži. Ona je na žalost najsensibilnija rijeka što se tiče zagađenja. Nju najviše ubija poljoprivreda (industrija svinjskog mesa i kravljeg sira).
Najpoznatija mjesta za zebraste na rijeci Loue su privatni revir “Chez Senso” i revir ribolovnog društva “Hautepierre”.
Doubs:
Doubs rijeka, poput Loue, je takođe nekad bila raj za flyfishing, a sada na žalost, i zbog istih razloga, ali i dodatnih velikih brana na gornjem toku, riblji fond je sve slabiji i slabiji, mada zbog nenormalne debljine njenih potočara i rajskih pejsaža, vrijedi otići do sela “Goumois”, na granici sa Švicarskom.
Ain:
Na gornjem toku do ulaska u veliko jezero Vouglans (brana od 100m visine, ovo je treće najveće umjetno jezero u Francuskoj) rijeka Ain ima vrhunski riblji fond. Najbolja mjesta su gradić “Champagnole” i mjesto “Syam”.
Na tom gornjem dijelu poznati ribiči poput Anthonya Pedrona – poznati proizvođač ručnih meredova je ulovio nekoliko ogromnih riba preko 70cm
Nakon 70km utopljenih kanjona u 5 velikih brana, rijeka Ain ponovo slobodno teče prema ušću u rijeku Rhône na više od 50km. Zbog tih 5 brana, riblji fond je slab, ali su ribe ogromne. Nisu rijetke ribe od 60 do 70cm, pa i koja preko 85cm se ulovi svake godine.
Bienne:
Rijeka Bienne je dobila naziv «Biser Jura planine» po svojoj vodi, najbistrijoj od svih, s tipičnom zelenkastom bojom. Od grada “Saint Claude” do ušća u Ain rijeku u selu “Dortan”, ima 23km državnog no-kill revira.
Dozvolom od 7 eura/dan ili 40 eura/godišnje možete lovite najborbenije i najaktivnije francuske zebraste u preljepoj bistroj vodi, i to već od 4-og mjeseca, ako imate sreće sa marchbrownom ili ibericom, možete očekivati dan sa 10 do 20 riba preko kile, prosječno oko 4-5 riba… Mada ako ne kupe insekte na površini, poznate su kao najteže za uloviti – što se ulova tiče, a tako je na svim no-kill revirima s divljim ribama.
Ako nemate mnogo vremena za posjetiti Francusku i želite imati maksimalni broj šansi za ulov prave divlje zebraste potočare, idite na Bienne rijeku, od polovine aprila do kraja juna.
4/ Kojom tehnikom na zebrastu?
Ko je ikad sreo francuze s tog područja (okolica Lyona i Jura planina) na Ribniku preko ljeta zna da je nama najdraža tehnika mušičarenja – “nimfa na viđeno”. Znači pratimo ribu, vodimo laganu nimfu do nje i kad mislimo da je uzela nimfu damo kontru. Nju je lako upisati ovako, ali je bez vrijeđanja prema drugim tehnikama, najteža za naučiti od svih. Ako je niski vodostaj i bistra voda, ona je kraljica svih tehnika na zebrastu pastrmku.
Dvije najpoznatije nimfe za zebrastu potočaru:
Ako su ribe aktivne na površini, onda je suha zakon, kao svuda na svijetu.
Po mutnoj vodi, streamer će uvijek bit na prvom mjestu.
5/ Tko su poznati majstori za lov zebrastih ljepotica?
I francuska ima svoje legende u mušičarenju, pogotovo u lovu zebraste potočare, a najpoznatiji je bio pokojni Norbet Morillas, koji i dan danas ima važeći rekord zebraste potočare ulovljena na nimfu na viđeno, na Loue rijeci, (1997 godine, riba od 86cm, ulovljena na fazanov rep #14 i najlon 0.14mm)
Bio je i poznati hidrobiolog i radio za ribolovni federalni savez Jura županije. Njegovi članci u ribolovnim časopisima su promjenili mentalitet cijele jedne generacije. Prvi je ribolovce obavestio o ekologiji i opasnosti od poljoprivrede, industrije drveta i elektrobrana, pa i ribogojilištima koji uništavaju rijeka izmetom i virozima. Prije njega u časopisima, osim priča o nimfama i predvezima, nigdje takvih “eko” članaka nije bilo.
On i njegov najbolji prijatelji, Philippe Boisson, redaktor (urednik) časopisa “Peche sportive”(sportski ribolov), su pisali nekoliko članaka o poznatoj tehnici “nimfa na viđeno”, u kojoj su oni bili tada najbolji.
Današnji poznati ribiči su Nicolas Germain, koji drži najpoznati mušičarski francuski blog, pa i internetski flyshop, gdje prodaje najjednostavnije i efikasne nimfe i suhe muhe za rijeke sa Jura planine, poput koperske faisan tail i Gamarus JFD. On je i predsjednik jednog društva na Ain rijeci, i jedan od najvećih branitelja i aktivista za očuvanje rijeka sa Jura planine.
Poslije njih, ima hrpa anonimnih ribiča koji su ulovili ili najteže ili najveće zebraste na svim mogućim rijekama u Francuskoj.
Za kraj, zebrasta potočara i njene rijeke u kojima živi vrijede da se posjete samo zbog pejsaža, francuske hrane i neobično bistrih rijeka.
Hvala svima na fotografijama:
http://www.nicolas39-peche-mouche.com
http://lajurassienne.wix.com/la-jurassienne
Nikola Mandić – Francuz
Komentariši