Gorski Kotar
Mini godišnji u Gorskom Kotaru započeo je neplaniranom šetnjom uz Curak prema Zelenom viru i Vražjem prolazu. Stotinjak stepenica do visokog slapa i šetnja kroz kanjon prema mračnoj spilji dali su nam naslutiti snagu i mističnost ovoga kraja, a tek ćemo na Kupi doživjeti čaroliju života u Gorskom Kotaru.
Po dolasku na naše odredište u Kuparima, smjestili smo se u kućicu na drvetu, dvadesetak metara od rijeke i srknuli rakiju dobrodošlice. Zvonca na stadu ovaca u povratku s pašnjaka upozoravaju na zalazak sunca. Zaspali smo čim je pala noć.
Idućeg, i svakog sljedećeg jutra probudilo nas je svitanje sunca, pjev ptica i šum Kupe ispod naše kućice. Rosnom travom prošetali bismo do domaćina Josipa, na domaću crnu kavu. Nezaobilazan ribolov na Kupi Luki je donio zavidan broj riba, a ja sam ulovila svog prvog lipljana.
Mir i tišina obuzeli su i Tobija i Mašu; tek je gdjekoji ribolovac ipak izazvao lavež. Laganim hodom kroz šumu stigli smo do izvora Kupe. Ledena, duboka, prozirna, plava i tirkizna Kupa nam oduzima dah, a lipljani na površini uživaju u izobilju mušica.
Putem kojim se Kupa iz duboka bazena razlijeva u korito i postaje rijeka, sretni i opušteni se vraćamo prema kućici, a sutra ćemo odlučiti što ćemo sutra.
Četiri dana na Kupi bila su dovoljna da poželimo ovdje ostati zauvijek.
Video materijal o Gorskom Kotaru:
Tekst Vlatka
Foto i video Luka
Komentariši