Dva tjedna u planinama Laplanda u Švedskoj

Provesti dva tjedna u planinama Švedske i ne upecati ribu, moguće, no to je neka druga avantura.

Boraviti u planinama Švedske i ne pokušati ih malo bolje upoznati bilo bi bez veze tako da ovo (meni) nije bila isključivo ribolovna avantura. Odakle ideja? Poziv dva austrijska ribiča Markusa i Waltera, da im se pridružim u ovogodišnjoj avanturi potrage za Arctic charom (aka. zlatovčica), slatkovodna salmonidna vrsta koja se može pronaći jedino u jezerima krajnjeg sjevera na nadmorskim visinama preko 500m. Poziv naravno prihvaćen, slijedi 8 mjeseci planiranja i priprema Arctic Heli nam pronalazi lokaciju za kamp i idemo! Iako se na prvi pogled kraj čini surovo i škrto, močvarni teren je ispresjecan stjenovitim izvišenjima na kojima sve vrvi o života, a ovo su ujedno i jedini prohodni prolazi irvasima koji ovdje dolaze na ispašu. Neke od bobica koje sam pronašao slove za najjukusnije koje postoje, no ovo je rani početak vegetacije i nekako sporije sazrijevaju. Na susjednom obronku je u trenutku dolaska bilo i snijega. Osim par sniježnih koka, nekoliko pataka i galebova, nismo se susretali sa krupnijim životinjama (nema mede).

Komarci, o da, toga ima! No ako bih povukao paralelu s osječkim, ovi su mi nekako metiljavi, veliki i usporeni. U dva tjedna možda sam se 2-3 puta našpricao junglom, a i thermacell (odlična naprava!) ih je držao na udaljenosti od kampa, a mrežicu na lavvu (kućici – šatoru) smo uvijek držali spuštenom.
Kamp smo napravili na rijeci Leavašjohka nekih 50km od Kirune. Rijeka Leavašjohka je zapravo mala i manje zanimljiva za ribolov no dio toka gdje smo boravili je okružen jezerima za koja smo dobili dozvole loviti Arctic chara. To nam je bila i želja. Iako smo do prvog jezera imali manje od kilometra zračne linije, hodanje preko močvarnog terena nam nisu preporučili, a okolni putovi, preko granitnih uzvisina su znali staviti i desetak km u noge te biti cjelodnovna akcija.

U kamp smo došli relativno kasno, iako umorni nakon 20+ sati puta, bilo je prioritetno složiti Lavvo i osigurati stvari, jer se spremala kiša, i počela je 5 min nakon što su sve stvari bile na sigurnom i padala je do jutra. Nije nam preostalo drugo nego isprobati ljubi li se Švedski Kung sa Badelovom šljivom i Baranjskom slaninom. Prvi dan smo se muvali oko kampa i tu je Walty učačkao 53cm potočaru. Manjih lipljana i pastrva je bilo poprilično. One priče “samo velike muhe na udicama 8-10-12” očigledno ne vrijede za sve rijeke Arktičkog kruga, jer se ovdje riba hranila ličinkama komaraca, a ima i smisla obzirom smo bili prilično visoko (750m nmv). Priroda je tek počela zeleniti, a i nije baš bilo nešto previše toplo.

Char jezero broj 2, iz daljine su se nazirali “neki kolutovi” na površini, kako smo se približavali vidjeli smo i par žešćih raubova, ovo je jezero davalo nadu za ulovom Chara! Prve male koji su peglali po površini ulovio na suhu, al’ gdje su veći? Sjetim se nekog malog strimera kojeg mi dao Ante Matic u Kiruni, inače rad umjetnika Mario Markanovic iz Švedske. Volim ja loviti muhama koje sam svežem, ali ovakvih nisam još vezao niti ih u ribolovu koristio, a kažu to ti tu valja, kada ono stvarno valja.
Walter i Markus su također promijenili taktiku, bacali malog strimera no nisu bili ni približno uspješni.

Dronom smo snimili, pa zatim krenuli i na ostala jezera, no bila su teško pristupačna, čini se kao lijepi mekani sloj mahovine, a propadali smo do struka pa smo se ipak odlučili držati lovnih i lakše prohodnih terena. Vrijeme nam nije išlo previše na ruku, lagana kišica ne smeta no uletjeli smo u niz kišnih dana i jake vjetrove. Tada smo se držali bliže kampa, do sat vremena udaljenosti. Po jakom vjetru se jedino težom šnjurom i strimerima moglo raditi. Tražeći tako točkaste, 6cm crnog zeca mi spakiralo par krupnih lipljana.

Ribolov na Laplandu nije lagan, onaj tko misli da se tamo love samo pastrve 80cm i lipljani 60cm, taj griješi! Teren je surov, nepristupačan, za uloviti prvog Chara, pola sata sam nepomično stajao na kamenu u vodi do struka pazeći da ne pokrenem sediment sa dna i uzmutim vodu.

Zaključio bih kako je ovo bila jedna prekrasna avantura u divljini Švedskih planina, ulovio sam i pripremao ribu koja se nalazi na jelovnicima samo nekih restorana, jednostavno vrijedi!

Lapland 2025. u pripremi

Denis Jelčić

Dodatak: Denis nam je poslao video materijal o ovoj avanturi kao nastavak na reportažu ali mi je trebalo vremena pregledati desetak sati materijala i zapise sa 6 uređaja. Nekome tko se odvaži uputiti u Švedsku može biti od pomoći da zna u što se upušta.