Drina i zelena johara: kad se lipljan zaključa na lutku
Poslije dugog iščekivanja konačno je došao 31. maj – dan otvaranja sezone lova na lipljana. Na vodu stižem oko osam časova ujutro. Sunčan je dan, vodostaj Drine još uvijek je blago povišen, ali je ona kristalno bistra – za poželjeti!
Već po samom dolasku bilo je jasno da se na rijeci nešto dešava. Na sve strane primjećivala su se dizanja lipljana, okretanja na površini i njegovi karakteristični usisi.
Iznad vode lebdjeli su veliki rojevi insekata, a ribe su bile aktivne duž čitavog toka. Prava je sreća i poseban doživljaj zadesiti se na vodi u takvom trenutku. To su oni dani zbog kojih mušičari iznova čekaju proljeće i prve ozbiljne izlaske na rijeku.
Kod nas na Drini (gornji tok, okolina Foče) već od sredine maja jedna mušica zauzima glavno mjesto u gotovo svakoj kutiji mušičara. Bez mnogo razmišljanja na predvez vezujem imitaciju takozvane johare u pupa stadijumu. Zavisno od kraja, ribolovci je različito nazivaju – Green Caddis, Green Sedge, zeleni tular, kvasiguz ili zeleni padavac. U mom kraju od davnina je poznata pod imenom johara. Taj naziv vjerovatno potiče od činjenice da se odrasli insekti nakon izlijeganja okupljaju u velikim rojevima na granama johe uz samu obalu rijeke. Kako god je zvali, jedno je sigurno – ova mušica je legenda među drinskim mušičarima.
Ubjedljivo je najefikasnija upravo u stadijumu lutke (pupe). To je onaj ključni trenutak u životnom ciklusu tulara kada se insekt odvaja od dna i kreće prema površini kroz vodeni stub. Tada postaje laka meta, a ribe to veoma dobro znaju.
Upravo u tim sporijim dijelovima toka i rubovima matice, lipljani su patrolirali i pažljivo skupljali hranu. Međutim, površinski krugovi i usisi znaju prevariti ribolovca. Najveći dio hranjenja nije bio vezan za odraslog insekta na površini, već upravo za lutku koja se tek izdiže kroz vodeni stub. U takvim trenucima lipljani često postaju izrazito selektivni i doslovno se “zaključavaju” na jednu vrstu hrane, ignorišući sve ostalo.
Kasniji pregled sadržaja želuca jednog ulovljenog lipljana samo je potvrdio ono što smo već naslućivali. (slika u prilogu)
Oko osamdeset procenata pronađene hrane činile su upravo zelene johare u stadijumu pupe! Stomak je bio doslovno dupke pun ovih insekata. Riba nam je sama otvorila karte i pokazala šta je ključ uspjeha tog jutra.
Mnogo je verzija izrade ove mušice, i sam sam isprobao dosta varijanti i sve su približne lovnosti, tako da je samo stvar ukusa kakvu ćete verziju ponuditi ribi. Ključ njihove zajedničke efikasnosti leži u entomologiji: lutka tulara pri izronjavanju oslobađa sitne mjehuriće gasa pod svojom košuljicom. Taj specifični, svjetlucavi odsjaj (holo efekat) pod vodom jeste glavni okidač koji pokreće ribu na napad, pa dokle god vaša imitacija ima tu teksturu i sjaj, riba će je bez dvoumljenja pokupiti.
Za mušičara su ovakvi trenuci mnogo više od običnog ribolova. Kada johara krene prema površini, a lipljani počnu da je sakupljaju jedan za drugim, svaki zabačaj postaje dio jednog mnogo većeg prirodnog procesa.
Upravo zbog takvih dana Drina ostaje jedna od najljepših mušičarskih rijeka Balkana, a za mušičara su ovakvi trenuci razlog zašto se iznova vraća rijeci.
Hvala uredniku lista “Mušičar” na prilici da ovo iskustvo podijelim sa zajednicom i kao uvijek – Bistro na vodi!
Tekst i foto: Miljan Mališ
Instagram: @Lisma_ft
(Ručna izrada i prodaja mušica za ribolov)
