Danielsson – king of reels!

Ekskluzivno za list Mušičar
Danielsson – king of reels!

Ne jednom sam na pitanje, – A koji su tebi Veso čekrci (role, rolne, mašinice ili kako ih već ko zove..) najbolji – bez prevelikog razmišljanja ispalio jedan, uvijek isti odgovor. Danielsson.

Naravno, ovakva tvrdnja je skroz subjektvna, mada se temelji na višegodišnjem iskustvu korištenja istih i žestokom poređenju sa sličnim “igračkama” većeg broja drugih svjetskih proizvođača koje su tokom godina proše kroz moje ruke. Neke skuplje, neke jeftinije, hipermoderne ili uokvirene patinom prošlih vremena, sve te role imaju i svoju vrijednost pa i svoje kupce. Najčešće čvrsto ubijeđene da je upravo to za šta su istresli novčanik naopako najbolje što se moglo dobiti za te pare. Vjerovatno i jeste! Posebno ako je taj neki čekrk – Danielsson..

Nogu pred nogu tiho, ja po vodi hodam…, svojim putem uspravno… Ne, ne, nisam u ribarenju i ne gazam po vodi, to mi onaj Aki iz Parnog Valjka popravlja raspoloženje i drži me budnim. Jedino što gazim ovog jutra je papučica gasa, a tim se bavim još od rane zore. Pravac sjever, čak i da nemam tog GPS-a, sve uokolo govori mi da sam na pravom putu. Temperatura se već spustila ozbiljno ispod nule, ovdje ondje bijeli se šuma pod tankim pokrivačem prvog snijega. Površina vode jezera kraj kojih prolazim svako malo od kako sam krenuo na put je kao staklo, nepomična. Ne dešava se ama baš ništa. To sam poodavno uočio krajičkom oka, ne mogu baš zvjernjati unaokolo dok mi je volan u rukama. Ako mi se prije sat – dva samo pričinjalo, što zbog mraka, što brzine kojom prolijećem krajolikom, sad sam više nego siguran. Tanka skrama leda se već navukla po uvalama i uz samu obalu, nije ni čudo što nema nekih ribljih aktivnosti na površini. Imaju one – ribe, pametnija posla nego da se izvrću gore i izlože riziku lupanju leda glavom samo da bi meni napravile putovanje zabavnijim.

Smedjebacken i Danielsson
Nedugo nakon što sam otpozdravio tablama sa dobrodošlicom u pokrajinu Dalarna, stižem i na odredište mojeg današnjeg putešestvija. Smedjebacken, (Kovačevo Brdo u slobodnom prevodu) gradić sa manje od deset hiljada stanovnika, najstariji centar obrade metala i metalske industrije u Švedskoj. Povelika statueta kovača izrađena u drvetu na samom ulazu u gradić nedvosmisleno govori da nisam zalutao.

Tomasa Danielssona, sina i nasljednika gotovo legendarnog Kurta Danielssona, tvorca i izumitelja “Large Arbor reels” zatičem u polumračnom uredu sa komjuterima.

Baš ove godine proslavljamo i jedan jubilej, 25 godina postojanja i rada firme Danielsson, veli on. U vrijeme kad je Original čekrk predstavljen javnosti, nismo mogli ni pomisliti da je time označena i nova era i standard u proizvodnji modernih čekrka. Osnova i koncepcija, stvoriti čekrk koji funkcioniše uvijek i u svim uslovima nam je potpuno ista i danas. Naravno, koristimo sva moderna dosignuća i tehnologiju koja nam omogućava proizvodnju čekrka prema željama i potrebama krajnjih korisnika, mušičara. Prisutni smo na svim kontinentima, a pohvale i recenzije koje dobivamo od onih zbog kojih i stvaramo, najbolja su potvrda da smo na pravom putu.

Iz svake riječi, pa i iz načina na koji Tomas okreće i pokazuje mi sve modele čekrka koji se danas proizvode, izbija neskrivena doza zadovljstva i ponosa. Razloga za to je više nego dovoljno. čak i u ovo vrijeme ekonomske krize, zatvaranja firmi i masovnih otpuštanja, Danielsson proizvodi nalaze put do kupca kao i ranije. Mi jednostavno radimo samo ono što zbilja znamo, kaže Tomas i u kratkim crtama objašnjava cjelokupan proces proizvodnje.

Solidni komadi specijanog aluminijuma su osnova – za proizvodnju jedne špulne ili kućišta upotrijebi se samo 5 – 10%, ostatak ide nazad u topionice. Mada većinu posla obavljaju CNC mašine, svaki proizvedeni dio se kontroliše i manuelno polira prije odlaganja u kupke za anodizaciju, gdje dobivaju svoj konačni izgled i svojstva.

Napuštamo proizvodne pogone i penjemo se na gornji sprat, u odjeljenje montaže i pakovanja gotovih čekra, što me, iskreno rečeno, najviše i zanima! Svi modeli su tu, na policama i stolovima za montažu. Original serija, minijaturni Midge, (samo 78 grama..) Nymph Wide, DryFly… Pet modela iz Original serije, F3W, L5W, H5D, Control… Ukupno 15 modela čekrka, namijenjenih ribolovu svega što vam padne na pamet – od lipljena do tarpuna!
   

Mi ne radimo ništa što ne daje punu satisfakciju našim kupcima, podvlači Tomas. Zanimljivo je, dodaje on, da velika većina mušičara ima ne jedan, nego više naših čekrka. Vrlo rijetko se mogu naći na tržištu polovne mušičarske opreme, a i kad se prodaju onda im je cijena vrlo visoka. Svakodnevno dobijamo pisma zadovoljnih kupaca sa svih kontinenata, koji koriste nase čekrke i u najekstremnijim uslovima. I to je potvrda da smo na pravom putu, kada korisnici sami dođu do zaključka da naši proizvodi vrijede uloženih sredstava. Jednostavno rečeno, mi u proizvodnom procesu ništa ne prepuštamo slučaju, a testiranje gotovoh proizvoda uveliko prevazilazi realne situacije u ribolovu. Čekrke “peremo” i u mašini za suđe na 90 stepeni Celzijusa, ili u cilindru za pritisak izlažemo opterećenju od deset atmosfera što odgovara pritisku na 100 metara dubine – kočioni sistem je potpuno suh i funkcija besprijekorna. Mogao bih te još “daviti” sa tehničkim karakteristikama, smije se Tomas Danielsson, ali i tebi, a i mnogim drugima je kvalitet i pouzdanost naših čekrka dobro poznat.
Možda da za kraj dodam još i da svi naši proizvodi imaju petogodišnju garanciju i što je možda još značajnije, naš stav i politika je da i poslije tog perioda učinimo sve da vlasnik našeg čekrka bude zadovoljan, ističe Tomas.

Ne manje važno je da su svi ovi moderni čekrci “maintenance free ..” što će reći, ne treba im nikakvo održavanje, podmazivanje i slično. Već nekoliko godina i sam imam neke od njih i nikad ranije mi nije palo na pamet da ih rastavljam, ponajviše iz razloga – da ne bude viška dijelova. A baš me zanimalo i kako to sve skupa izgleda iznutra, kako se mijenja pravac namotavanja ili ekstra podešavanje kočnice. Uvijek ljubazni Gunnar Persson je rado uslišio moju molbu da mi pokaže kako se to radi. Straha od viška dijelova nije bilo, sve nešto mislim, ako šta zapne ili ako šta zabrljam, samo gurnem hrpu dijelova na njegovu polovinu stola – pa neka se on sa tim bakće.. Začudo, vođen njegovim strpljivim uputstvima, postao sam pravi “stručnjak” za rastavljanje, sastavljanje i kojekakve izmjene i podešavanja sistema kočnice. Valjda. Nešto ne vjerujem da će mi ta novo stečena znanja ikad zatrebati, ali ne sekira me ako i zaboravim. Ako šta zapne, dijelove čekrka na sto, telefon u ruke i – Gunnar, kako ono bijaše..

Povratak

Prepun utisaka, ubacujem prvo torbu sa kamerom, a onda za njom ulijećem i ja u promrzli auto. Mada je još rano popodne, tek su tri sata, mrak se već nečujno valja sa okolnih brda. Valja mi opet oplesti po gasu, dugačak je put preda mnom. Imam više nego dovoljno vremena da natenane prežvakam ono što sam vidio, čuo, snimio..

Parni valjak, molim! Opet.. četvri put zaredom! I onaj Aki što po vodi hoda.

Tekst i foto: Veselin Anić

Sve ostale slike u galeriji https://www.musicar.rs/gallery/danielsson-king-of-reels/

Poseban Okvir: Razgovor s povodom…  Kurt Danielsson

Posjeta fabrici Danielsson bila bi mi više nego polovična da nisam sreo i njega, Kurta Danielssona, tvorca i izumitelja prvog Large Arbor čekrka u svijetu. To jednostavno nisam ni smio, ni mogao promašiti. I evo, sjedim preko puta čovjeka koji je svojim pronalaskom izazvao drastičan preokret u proizvodnji čekrka od ranih 80-ih godina, pa na ovamo.
Tada mi nije na na kraj pameti bilo šta slijedi, smije se Kurt. U prvom redu htio sam olakšati ribolov samom sebi! Moj dobri prijatelj i istinski mušičar, Kåge Lindqkvist, prosto me natjerao da mu se pridružim na jednom od njegovih ribolovnih putovanja. Mušičario sam je i ranije, više sporadično, ali ovo je bila prilika koja se ne propušta. A danas, gotovo 35 godina kasnije, mogu slobodno reći – i ne zaboravlja! Posjetili smo neka od njegovih “tajnih” mjesta, on mi je čak i pokazao koju ribu trebam pokušati uloviti i odabrao muhu za tu priliku. Da, Red Tag na veličini udice 16 mi je podario lipljena teškog gotovo kilogram! Šta da ti kažem, tog momenta me je mušičarenje zarazilo za sav život! Već i za tu priliku i putovanje zbavio sam kompletnu opremu, sve je funkcionisalo kako treba – ali ne i čekrk! Struna mi se petljala oko nogu kao telefonski kabel, bilo je gotovo nemoguće koristiti bez prethodnog razvlačenja i istezanja. Drugi, ne manji problem bio je povećano opterećenje i neujednačen rad kočnice, a sve zbog malog dijametra špulne. Izvlačenje strune, pogotova ako je veća riba u pitanju, naglo je smanjivalo količinu strune na špulni što je za posljedicu imalo brže okretanje iste što je za posljedicu imalo povećano opterećenje kočnice i nerijetko pucanje leadera. Ili, špulna se i dalje okretala mada riba i ne mrda, što je opet uzrokovalo petljanje strune oko štapa i čekrka..

Large arbor čekrk

Budući da sam konstruktor po zanimanju, sve to mi je bilo više nego dovoljan izazov da pokušam naći neko rješenje za sve te probleme, naglašava Kurt.
Tada nije bilo nekog većeg izbora i adekvatnih rješenja – pokupovao sam sve čekrke do kojih sam mogao doći i koji su se eventualno mogli prepraviti, nastavlja Kurt. U to vrijeme bavio sam se i streličarstvom i sjećam se posebno Ryobi čekrka, imao je baš zgodne otvore u špulni u koje sam mogao pohraniti svoje strijele. Onako poredane ukrug tvorile su daleko veći dijametar – što mi je i dalo ideju da pokušam konstruisati nešto u tom stilu. Ne, nije tada bilo kao danas, kompjuteri i CAD programi, nego pravi prototip od čega stigneš. Koristio sam čak i prazne kalemove konca, sve za šta sam mislio da mi može koristiti. Nije prošlo dugo, koncepcija potpuno drugačijeg rješenja je bila gotova. Naravno, uslijedilo je dalje prepravljanje, testiranje, podešavanje. Godinu dana kasnije, prvi “large arbor” čekrk je konstruisan, zaštićen patentom u cijelom svijetu. U prvo vrijeme proizvodnja se odvijala u garaži! Vrlo brzo se taj koncept pročuo u svijetu, naruždbe su uveliko premašile kapacitete mog minijaturnog “proizvodnog pogona”. Vrlo brzo smo se preselili u novoopremljenu proizvodnu halu. Eto, tako je to krenulo! Ostatak je vjerovatno poznat širem krugu mušičara. Naši čekrci su se sve do 2005 godine prodavali pod imenom Loop – od tada brigu oko plasmana naših proivoda na tržištu vodimo sami. Ja sam sad već penzioner, ali brige za produžetak tradicije i proizvodnje Danielsson čekrka nema. Moj sin Tomas uz pomoć Gunnara Perssona i svih zaposlenih je odavno preuzeo sve konce u svoje ruke. Ja im samo ponekad pripomognem, ako i kad me šta upitaju.
Ali, ne sjedim baš skrštenih ruku, smije se Kurt i pokazuje mi prototipove novih “igrački” o kojima ne smijem ni da zucnem, a i kamera je odavno u torbi. Ja “ovo” pravim i smišljam da sebi olakšam ribolov, najdražu sporednu stvar na svijetu, veli on! Nije nikako isključeno da nešto od ovoga uđe u serijsku proizvodnju, mada o tome za sada ne razmišljam. Bude li šta od toga, doćićeš opet, pa slikaj i piši šta ti volja.

Nego, gledaj da nekao otputujemo u tu tvoju Bosnu da ribarimo skupa, ha? Na Soči i Gackoj sam već bio ranije, znam da imaju fantastične pastrmke. A tek ta smaragdna boja vode…

Razgovor vodio Veselin Anić