CDC, magija ili stvarnost?
Poštovani čitaoci, pošto sam obožavatelj CDC pera odlučio sam se napisti serijal o CDC peru, njegovim karakteristika, te načinu i primjeni pri izradi mušica. Ko prati trend vezanja mušica nije mu moglo promaći, da je, CDC na toj ljestvici trenda, sasvim gore.
Sa CDC perom se rade sve vrste mušica, počev od nimfi i mokrih mušica, pa do emerger-a i suhih mušica.
Kad bi vas neko pitao što znači CDC, dali biste znali?
CDC je kratica od francuskih Cul de Canard, a značilo bi nešto kao “pačja guza”. Znači naše drago pero je pero “pačje guze”! Pa ne baš, do te konfuzije je došlo kad su amerikanci pokušali prevesti CDC na engleski. CDC je u stvarnosti pero koje okružuje lojnu žlijezdu patke ili je na njoj samoj, a žlijezda se nalazi na gornjoj strani pačjeg tijela otprilike tamo gdje se vrhovi krila dodiruju kada se sklope na leđima patke. Ta žlijezda luči ulje kojom patke mažu perje da bi bilo rezistentno na vodu. Sve vodene ptice imaju to perje, ali mušičari su iz nekog razloga izabrali baš to, pačje perje. Za neke svoje mušice poznati francuski vezač Marc Petitjean koristi guščje CDC pero.
Sad bi neki rekli, dobro što ima to perje? Zašto je ono nama, mušičarima, interesantno?
Upravo iz toga razloga što je impregnirano uljem, te odbija vodu, ono ima idealnu strukturu koja mu omogućava da zadrži mjehuriće zraka između minijaturnih grančica.
Samim tim dobijamo pero koje veoma dobro pliva, a karakteristika zadržavanja zraka u strukturi je i dodatna draž koja ribu animira da napadne takve muhe.
Pero je veoma mekano, te grančice tog pera igraju u vodi i na vodi. To je isto jedna od važnijih karakteristika, toga pera, zbog kojeg ga mi koristimo u vezivanju mušica.
Prilikom lova CDC muhama moramo ih uvijek dobro posušiti, ako ih koristimo kao suhe muhe i očistiti, poslije ulova ribe. Na njegove grančice zalijepi se riblja sluz i onemogućuje plivanje i „igranje“. Upravo iz toga razloga se to perje ničim ne maže, nego se samo muha dobro opere i posuši. Neko to radi tako da muhu opere u vodi, pa uzme amadou (gljiva u koži) da je posuši. Ja koristim papirnu maramicu za sušenje.
Osim gore navedenoga CDC pero je veoma lagano i mušice napravljene od CDC pera jednostavno klize zrakom. Zatim pruža veoma mali otpor u zraku prilikom serviranja mušice. Možda je njegova providnost, upravo, ta što ribu najviše potakne da uzme tu mušicu, no to bi morali pitati ribe.
U naslovu teksta spominjem magiju oko CDC pera. Dali tu stvarno ima nešto magično? Zapravo ne. CDC pero ne može pobiti zakone fizike. I ono tone kad se natopi vodom i ne posuši, ili kad se stavi, malo CDC pera, na tešku udicu.
Povijest CDC mušica
Povijest CDC mušica vuče još iz ranog 20 – tog stoljeća. Prema nekim pisanjima prve CDC mušice su potekle iz Švicarske negdje oko 1920. Marc Petitjean je istraživao, ko bi mogao biti prvi koji je počeo vezivati CDC mušice i došao je do dva imena Charles Bickel i Maximilien Joset. Oba švicarca, ali koji od njih dvojice je stvarno bio prvi to će ostati tajna. Jedna od tih prvih mušica se nazivala “Moustiques”, a kako je izgledala vidi se na slijedećoj slici sa kratkim receptom za pravljenje – StepByStep (SBS)
Kvaliteta CDC pera
Svaka patka ima malo različita pera kako po veličini tako i po finoći. Kod divlje patke veličina se kreće od 3 do 4 cm i pera su finija, dok su kod pitomih pataka pera veća i gušća. Pojam kvalitete je relativan i ovisi o tome što želim sa perom raditi. Neka pera su dobra za tijelo tako da se pero ufrče i namota oko udice, neka za krila, tako da grančice pera iskidamo i skupimo u svežnjić, druga, za dubbing tehniku, dok su treća, za izradu nogu. Ja inače koristim finija pera za noge, a duža za tijelo. Ako mislite da pera ne mogu koristiti ničemu, stavite ih u električni mlin za kavu i izmiksajte pa ćete tako dobiti super fini dubbing za izradu tijela.
Za loop tehnike takođe koristim pera sa dužim grančicama. Param konac, umećem u konac CDC i ufrčem. Tom tehnikom mogu se praviti noge, a i tijelo. Te slične tehnike ću prikazati u jednom od slijedećih brojeva.
Boje i farbanje CDC-a
Prirodne boje CDC pera su braon, siva, bijela i crna. U principu ove boje su dovoljne za izradu imatacija bilo kojeg insekta. Ako neko ipak želi, pera se mogu farbati, ali pri tome treba paziti da se peru ne uništi struktura i da se ne odstrani ulje s kojim je pero prirodno impregnirano.
Jedna mogućnost je da se Veniard boje otope u hladnoj vodi i pera puste u toj otopini otprilike 15 – tak dana. Naposljetku se dodaju dvije žlice vinskog octa. Proces se može ubrzati ako se otopina malo zagrije, ali se pri tome mora paziti da se otopina ne pregrije. Na kraju pera dobro isprati hladnom vodom i pustiti da se suše na papiru. Može se uzeti papirna maramica i s njom se lagano pritiskati pera da se pokupi dio vode, ali to se radi veoma nježno. Najbolji rezultati se postižu bojenjem bijelih pera, dok kod pera drugih boja, rezultat će biti često mimo očekivanog.
Dragi čitaoci na ovome mjestu bi, što ono kažu, stavio točku na i ostavio nešto za sljedeći broj. U sljedećem broju želim vam pokazati kako se rade pojedine vrste tijela za imitaciju određenih insekata. Nadam se, da vam se ovaj članak svidio i da ćete čitati nastavak u sljedećem broju. Bistro!
Tomislav Rebac