Bosanske vode su među najboljima na svijetu

Intervju sa Nikom Sojerom

Nik Sojer (Nick Sawyer) je major u Britanskoj Vojsci. Dugo je službovao na Balkanu (BiH, Makedonija, Kosovo) i takođe u Iraku, Njemačkoj i na Kipru. Kao strastven ribolovac pokuša uvijek ponijeti bar nešto pribora za pecanje gdje god ga rasporede.

Napisao je “Pecanje na liniji fronta” (“Fishing on the Front Line”), knjigu u kojoj je prenio svoja iskustva i razmišljanja i kao vojnik i kao ribolovac.

Osvrt na ovu knjigu je objavljen u prošlom broju Mušičara, a posebno interesantnom za naše čitaoce je čini to što je dobrim dijelom posvećena pecanju u Bosni (a i ostatak je prilično interesantan).
Nik je takođe napisao knjižicu “Tajne nimfarenja Franka Sojera” (“Frank Sawyer’s Nymphing Secrets”) i tu leži druga tačka od interesa za mušičare. Nick je unuk legendarnog Franka Sojera (Frank Sawyer), tvorca ubitačne bube (Killer Bug) i Sojerovog fazanovog repa (Sawyer’s Pheasant Tail Nymph). On je jedan od trojice velikana razvoja modernog mušičarenja (ostala dvojica su F M Halford and G E M Skues). Nik još uvijek živi pored istog dijela rijeke Ejvon (Avon) koji je Frank čuvao i održavao, na kojem je pecao, koji je koristio kao svoju laboratoriju i o kojem je pisao. Govori nešto o Niku kao čovjeku to što me je, prihvaćajući da ga itervjuišem, pozvao da to obavimo pecajući na “njegovom” dijelu rijeke. Meni je to bila velika čast i, naravno, vrlo sam rado prihvatio. Međutim, ispostavilo se da je to imalo i svojih mana jer sam se toliko zadubio u pecanje da ga u kratkom vremenu koje smo imali većinu pitanja nisam upitao. Ono malo što smo pričali bilo je uglavnom tipa: “ Kakav mi pribor treba – to je fin štap – kako se ovdje peca – izgubio sam muhu, daj mi drugu molim te – evo ga još jedan lipljen – jesi li vidio tu ribu – eno tamo se digla – daj mi molim te još jednu mušicu – ne vjerujem da bih ovdje mogao zabaciti – ovo je dobro mjesto – daj mi molim te još jednu mušicu”. A kako je Nik krasan jedan gospodin, pristao je da mi pošalje odgovore na pitanja koja sam ga trebao pitati i intervju je sastavljen od našeg razgovora i odgovora koje mi je poslao.

Izvještaj sa pecanja, sa Nikom, se nalazi dalje u ovom broju.

Nikov vebsajt je www.sawyernymphs.com.

• Kad i gdje si se rodio?

21. oktobra 1971. u Oltonu (Alton) u Hampširu (Hampshire).

• Ko je kriv što voliš ribolov?

Moj otac Tim. Vodio me od kad sam prohodao.

• Da li samo mušičariš ili se baviš i drugim oblicima pecanja?

Sada samo mušičarim, ali nekad sam više grubo pecao.

• Šta misliš o pecanju u Bosni?

Bosanske vode su među najboljima na svijetu, ako ne i najbolje. Okolina je zapanjujuće lijepa, a vode su još bolje. I ljudi su vrlo gostoljubivi, što uvijek pravi pecanje prijatnijim.

• Da li ćeš nekad otići opet tamo na pecanje?

Nadam se, jednog dana. Mislim da luksuzni smještaj za ribolovce u Bosni ima svijetlu budućnost, pogotovo ako se spari sa zaštitnim šemama koje koriste rijetkim divljim populacijama i spriječavaju zagađenje. Znam mnoge ribolovce koji bi platili malo bogatstvo da pecaju na nekim od bosanskih voda na kojima sam ja imao sreću pecati!

• Kako ti je djedova zaostavština utjecala na život?

Trudim se da mi ime Sojer ne utiče na ribolovni život, ali ogroman broj ljudi širom svijeta još uvijek ima jak interes za Frankov život, posebno za njegove metode održavanja rijeka.

• Gdje je bila njegova koliba?

Ona što je izgorjela? O, mjesto se nalazi odmah tu uzvodno, Kort Farm u Nederejvonu (Court Farm, Netheravon), ali nema se ništa za vidjeti. Tu je izdrađeno malo naselje.

• Učestvuješ li u obrazovanju mladih o mušičarenju?

Samo svoje djece.

• Predstavljaš li neku firmu ili organizaciju iz svijeta mušičarenja?

Ne firme, ali volim pomoći Povjereništvu Divlja Pastrmka kad mogu. Poklonim nekoliko stvari za njihovu godišnju aukciju. Nisam nikad bio stvarno zainteresovan za komercijalnu stranu mušičarenja (osim prodaje pokoje nimfe i knjige da bih platio za ribolovačke izlete i putovanja!). Volio bih se uključiti u eko-inženjering da popravim i restauriram riječne habitate – pogotovo ako bi se koristili tradicionalni metodi održavanja rijeka Franka Sojera.

• Koliko često možeš pecati?

Vrlo, vrlo rijetko, jednostavno nemam dovoljno vremena. Ovo mi je tek četvrti put ove sezone [septembar- op. izv.] i zbog prekomande iduće godine neću pecati nikako.

• Koje ti je omiljeno doba godine ili dana za ribolov?

Avgust i septembar su mi najdraži. Ima nešto u suncu kasnog ljeta. Voda je obično bistrija i niža, a trava počinje da odumire i ostavlja lijepe tišake. Pastrmke su vrlo, vrlo oprezne, a lipljen se bori žestoko.

• Koja ti je omiljena voda?

Vjerovatno rijeka Storan u Švedskoj. Bio sam tri puta i pecanje i društvo su bili vrhunski. Pastrmke su tu teška divlja riba. Uhvatiti više od jedne na dan je priličan uspjeh na tim vodama i bore se jače od bilo kojih drugih riba na koje sam naišao.

• Koje tehnike i taktike koristiš, kakav pribor i šta bi preporučio mladima?

Volim se prikradati i loviti ribu u bistroj plitkoj vodi. Nisam rad pecati na slijepo – treba mi da ih vidim. Ne mislim da bi se iko trebao posebno opterećivati oko pribora – pogotovo mladi. A jeftin pribor u vičnim rukama će uloviti daleko više od skupog u pogrešnim.

• Vezeš li svoje muhe?

Ne više! Nemam ni vremena ni strpljenja, a otkako sam slomio zglob prije nekoliko godina, nemam više ni spretnosti za sitnije muhe.

• Imaš li omiljenu muhu?

Sojerova ubitačna buba – perfektno odgovara mom stilu pecanja.

• S obale, gaženjem ili plutajući?

S obale. Za mene se u pecanju ne radi u stvari o ribama i volim da se uključim u čitavu prirodu. Gaženje i plutanje zahtijevaju previše koncentrisanja na vodu da bi mi se svidjeli, mada ću gaziti da ulovim ribu kojoj sam se prišunjao.

• Ima li neka riba koju bi mogao izdvojiti kao najdraži ulov?

Moja prva velika pastrmka iz Storan sistema u Švedskoj. Trebalo mi je četiri sata da je nađem i pratim dok se nije skrasila na zgodnom mjestu i onda sam je uzeo na prvi zabac. Zamarao sam je 20 minuta.

• Mušičarenje se često opisuje kao umjetnost. Da li se nekad osjećaš umjetnikom?

Za mene se u mušičarenju radi o vraćanju prirodi. Da prevariš ribu moraš misliti kao ona. Mušičarenje je skoro religija. Ne kažem da religiozno obožavam prirodu, ali je zasigurno poštujem i osjećam se prosvijetljenim kad mi bude dopušteno da se približim prirodi i okolišu.

• Baviš li se fotografijom i jesi li kad izlagao?

Zaista sam užasan fotograf.

• Ne znam, a volio bih da znam…

Puno je toga što ne znam. Tehnički sam vrlo slab mušičar, ali nadoknađujem time što umijem naći ribu i prikrasti joj se. Kad bih imao novca, vremena i strpljenja volio bih naučiti savršeno zabacivati sa dvije ruke.

• Kratak savjet početnicima

Ne radi se o lovu ribe – nauči da uživaš u iskustvu i da se uroniš u prirodu i okoliš.

• Šta misliš o uhvati i pusti?

Ako ribolovac neće pojesti ribu treba da je pusti. Mrzim bezrazložno ubijanje životinja. Čak ni štetotočine ne bi trebale biti besciljno ubijene – uvijek će biti neko ili nešto što će ih pojesti.

• Da li za divlju ribu mora biti 100% uhvati i pusti?

Što se tiče divlje ribe, moraju postojati stroga ograničenja na broj koji se smije uzeti da se osigura da voda nije pod previlikim pritiskom. Divlje ribe su nešto specijalno i treba ih čuvati. Na vodama gdje se miješaju divlja i uzgojena riba ovo postaje interesantno pitanje, jer čvrsto vjerujem u teoriju da uzgojena riba negativno utiče na razmnožavanje divlje. U idealnom svijetu ne bi bilo poribljavanja, ali moramo biti pragmatični. Bez ribolovaca rijeke bi izgubile svoje ‘čuvare’, bez ribe da ulove ne bi bilo ribolovaca. Ako je moguće tačno prepoznati stvarno divlju ribu onda bi je trebalo pustiti, ako im je populacija ugrožena.

• Imaš li neku posebnu ekološku brigu?

Da, veoma me brine stanje Ejvona u drugih britanskih rijeka. Kao što vidiš, voda je dosta mutna, mislim vidi se kroz nju, ali to nije ni blizu kako bi trebala biti bistra. Dijelom se radi o cvjetanju mikroskopskih algalnih diatoma. Patimo od toga već nekoliko godina. Moguće je da je uzrok poljoprivredni odliv i kanalizacija, ali vjerovatno se radi o kombinaciji činilaca. Okolišna Agencija je uzela uzorke, ali nema novca za ozbiljno istraživanje. Uz to, današnje održavanje rijeka ide u krivom smjeru. Populacije insekata u Ejvonu su kolapsirale. Ljudi žele loviti veću ribu pa se rijeke stalno poribljavaju. Stvarno divlje populacije su izgubljene kroz ukrštanje sa uzgojenom ribom. Ne volim poribljavanje triploidima – po meni su to monstrumi. Svaka veća riba koju uloviš ovdje je uzgojena – mortalitet ikre i mlađi je skoro 100%, jer su mjesta za mriješćenje previše zamuljena.

• Da li je mušičarenje tvoj stil života i koliko utiče na tebe?

Mušičarenje je više moja persona nego moj stil života, ali mi daje vodilju po kojoj da živim. Poštuj i štiti prirodu, uživaj u njenoj ljepoti i zabavi i nikad ne uzmi više nego što priroda može podnijeti.

• Opiši savršen dan na vodi?

Bio bi topao i sunčan dan u pozno ljeto. Dobro jutarnje pecanje na kristalno bistroj vodi, zatim roštilj kraj rijeke sa porodicom i prijateljima i možda još malo kasnog popodnevnog pecanja za kraj.

• Imaš li poruku za nas čitoce?

Ribolovci su čuvari prirode i moramo se nastaviti odgovorno ponašati i ohrabriti druge da se ponašaju odgovorno na našim vodama i okolnoj zemlji.

 Intervju Ćisek, Foto Ćisek i arhiva Nika Sojera

U Okviru

Hampshire – oblast na jugu Engleske

Povjereništvo Divlja Pastrmka [Wild Trout Trust] – organizacija, uglavnom ribolovaca, koja se bori za očuvanje divljih populacija potočne pastrmke, najviše kroz poboljšanje i održavanje habitata. Mnoge slavne ličnosti, koje se bave mušičarenjem, su joj članovi, pokrovitelji i pomagači

Okolišna Agencija [Environment Agency] – državna agencija koja pokriva Engesku i Vels u okviru Ministarstva za okoliš, hranu i ruralne poslove (DEFRA) i koja se uprkos svom imenu bavi isključivo vodenim resursima. Među nadležnostima su joj čistoća voda, ribolov (uključujući izdavanje državnih dozvola) i odbrane od poplava.

Triploid – genetski modifikovana riba koja umjesto jednog para ima tri hromozoma što je čini neplodnom. Najčešće se postiže stavljanjem ikre pod određeni pritisak, čime se izaziva mutacija. Većina uzgojenih pastrmki u Britaniji su triploidi. Jedan razlog je što ove neplodne ribe brže rastu, jer se ne “troše” na proizvodnju ikre, a drugi je da se tamo gdje se poribljava, a prisutne su divlje populacije, ne bi štetilo genetici divlje populacije kroz ukrštanje. Triploidi su uvijek ženke.