Baba roga

Mušica kojoj nema premca kad se voda zamuti nakon kiše ili kratkotrajnih jačih pljuskova. Još ako primjetite da je počeo svoj ples na vodi tularaš (caddis) onda vam je uspjeh sa ovom mušicom zagarantiran.
Evo ukratko kako je nastala. U knjizi „RÉPERTOIRE DES MOUCHES ARTIFICIELLES FRANÇAISES“ na stranici 30 autor je opisao mušicu CUL DE CANARD u prijevodu lojno pero patke. Mušica je najvjerojatnije podrijetlom iz Vallorbe u Švicarskoj Juri. U Franche-Comtéu, gdje je dobro poznata i naširoko korištena ponekad ju nazivaju i mušica iz Vallorbe, ali češće Cul de Canard, danas jednostavno CDC.

Kako je to bilo 1978. godine, a od interneta nije bilo ni naznaka, najveći problem je bio prijevod i značenje te riječi. Radilo se o mušici koja je vezana vrlo jednostavno, tijelo svijetlo žuta svila za vezanje i nožice jedno pero patke. Problem je bio koje pero? Svi znani vezači koje sam poznavao nije imalo saznanja o kojem je peru točno riječ. Možda sa krila, možda sa vrata, trbuha ili bokova? Prava enigma. Pišem prijatelju u Njemačku on javlja nema pojma ali pitati će Švicarca koji veže muhe. On javlja da je to pero na stražnjici patke, malo iznad. Odlazim do mjesnog preparatora, pregledamo stražnjice svih dvadesetak i nešto pataka, što preparirane, što u dubokom ledu u škrinjama. Ali pera nema, pa nema? Prođe daljnjih mjesec dana i dolazi pismo sa crtežom gdje se točno nalazi to pero. Opet pravac do lokalnog preparatora i počinje čupanje pataka. Viče preparator ne diraj mi ove preparirane da ih ne oštetimo, ali ja uporan i počupamo pera sa lojne žlijezde svih pataka. Navežem nekoliko mušica i probam na vodi. Baš i nije bila nešto ubojita pa je ista je na kratko pala u zaborav.

Kupica, možda godinu, dvije kasnije, padala je sitna, dosadna kišica, a riba je halapljivo uzimala mušice, ali pogađate, moju kao za inat ni da pogleda. Prebirući po kutiji vidim ovu „zaboravljenu“ mušicu, navežem je na predvez i nastane „ludilo na vodi“. Ali na žalost istu je uzimala samo pastrva. Lipljan ni da je pogleda.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća umjesto konca zamijenio sam tijelo sa blijedo žutom spužvicom (moosgumi, policelon) i nožice lojno pero patke. Usput, napravio sam i smeđu verziju. Obje su bile naprosto ubojite, posebno smeđa verzija za lipljana. Kasnije je nastala i verzija za ribolov u vodenom filmu sa razlikom da su nožice od vratnog pera jarebice. Kako su bile mušice naprosto ubojite godinama sam tajio te mušice i samo mali krug mojih prijatelja znao je za ovu mušicu. Kad bi nas netko pitao na što lovimo, odgovarali bi:

– Na neku Baba rogu.

Tako je ostalo ime Baba roga, smeđa ili žuta. Jednako je ubojita i danas kao i nekada na Goranskim rijekama, a i šire.

Baba roga

Udica: 10-18

Konac: žuto narančasti

Tijelo: smeđi policelon ili moosgumi

Noge: pero jarebice

Uostalom, bilo bi šteta ne podijeliti ova iskustva i sa drugima.

Originalna verzija veže se na laganoj udici, veličine 16-18 sa koncem boje jaglaca, dobro navošten postolarskim voskom. Za nožice se namota jedno pero CDC-a. Minimalistička verzija, a opet izuzetno lovna mušica.

Mladen Merkaš Goranin