Alohtone vrste riba

Alohtone vrste riba

Alohtone vrste riba

Tokom prošlog veka čovek je svojim aktivnostima, slučajno ili namerno, uticao na širenje određenih vrsta organizama van njihove prirodne oblasti rasprostranjenosti.

U invazionoj biologiji postoji podela na:

  1. Autohtone vrste – koje naseljavaju oblasti svoje prirodne rasprostranjenosti.
  2. Alohtone vrste – koje su unete (introdukovane) u oblasti u kojoj se ranije nisu nalazile i koje nisu oblasti njihove prirodne rasprostranjenosti.

Veliki broj alohtonih vrsta pripada vodenim ekosistemima. Najčešći razlozi unošenja alohtonih vrsta riba su bili komercijalne prirode. Neke od ovih vrsta su gajene u ribnjacima iz kojih su na različite načine dospele u reke, jezera i bare, čime su izazvale značajne promene u sastavu vodenih ekosistema.

Različiti su ciljevi unošenja alohtonih vrsta riba:

– za potrebe gajenja u ribnjacima i povećanja produktivnosti u proizvodnji,
– za održavanje i „čišćenje“ ribnjaka od makrofitske vegetacije i eutrofikacije planktonom,
– za potrebe unapređenja i obogaćenja rekreativnog i sportskog ribolova (poribljavanje),
– za gajenje egzotičnih vrsta u akvarijumima.

U rekama i jezerima, u kojima nikada ranije nisu živele, pojedine vrste alohtonih riba izazivaju brojne negativne posledice:

– dominacija alohtonih vrsta u borbi za uslove sredine i potiskivanja ili čak potpunog nestanaka nekih autohtonih vrsta,
– mešanje genetskog materijala alohtonih i autohtonih vrsta dovodi do umanjenja adaptivne sposobnosti vrsta na uslove sredine,
– sa alohtonim vrstama uneti su i novi izazivača bolesti na koje autohtone vrste nemaju razvijene imunološke mehanizme odbrane.

Alohtone vrste riba izvod iz table – najvažnije
Alohtone vrste riba izvod iz table – najvažnije dodate kraj 2017

Alohtone vrste sa visokim reproduktivnim potencijalom, visokim stepenom adaptacije na uslove sredine i sa nedostatkom prirodnih neprijatelja pripadaju invazivnim vrstama.

Po Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN -International Union for Conservation of Nature) invazivne vrste su „biljke, životinje i drugi organizmi introdukovani od strane čoveka izvan granica svog prirodnog rasprostranjenja, gde su se oni uspostavili i dalje se šire delujući negativno na lokalne ekosisteme i vrste”.

Invazivne alohtone vrste predstavljaju značajni faktor ugrožavanja biodiverziteta pa je njihovo mesto isključivo u kontrolisanim i veštačkim uslovima (na plantažama, farmama, ribnjacima, u botaničkim i zoo vrtovima, laboratorijama).

Najveći broj alohtonih vrsta riba potiče iz Istočno-azijske regije (beli amur, tolstolobik, amurski čebačok, babuška) i Severno-američke regije (cverglan, velikousti bas, sunčica) (Simonović, 2001.).

Od 110 vrsta riba koje žive na području Republike Srbije, po podacima Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA – European Environment Agency), broj introdukovanih, alohtonih vrsta riba se, prema različitim autorima, kreće od 22 (Lenhardt et al., 2011) do 26 vrsta (Simonović, 2009).

Stručnjaci iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije su objavili preliminarni spisak invazivnih vrsta riba (Lazarević i sar, 2012):

  • Kalifornijska pastrmka (Salmonidae, Oncorhynchus mykiss)
  • Amurski čebačok (Cyprinidae, Pseudorasbora parva)
  • Beli amur (Cyprinidae, Ctenopheryngodon idella)
  • Beli tolstolobik (Cyprinidae, Hypophthalamichthys molitrix)
  • Sivi tolstolobik (Cyprinidae, Arstichthys nobilis)
  • Babuška (Cyprinidae, Carassius auratus gibelio) Cverglan,
  • Patuljasti američki somić (Ictaluridae, Ictalurus nebulosus)
  • Cverglan (Ictaluridae, Ictalurus melas)
  • Sunčica (Cenrarchidae, Lepomis gibbosus)
  • Velikousti bas (Cenrarchidae, Micropterus salmonides)
  • Glavoč kruglak (Gobidae, Neogobius melanostomus)
  • Glavoč trkač (Gobidae, Neogobius fluviatilis)
  • Glavata ružica (glavoč) (Gobidae, Neogobius kessleri)
  • Glavoč peskar (Gobidae, Neogobius gymnotrachelus)
  • Glavoč cevnos (Gobidae, Proterorhinus semilunaris)
  • Amurski spavač (Odontobutidae, Perccottus glenii)
Kalifornijska pastrmka (Salmonidae, Oncorhynchus mykiss)

***

Alohtone vrste riba (posebno one koje pripadaju kategoriji invazivnih vrsta) introdukovao je čovek, namerno ili nepažnjom, bez razmišljanja o mogućim posledicama. Borba sa invazivnim vrstama je dugotrajna, skupa i ne daje velike rezulte. Jedina alternativa je prevencija kroz EDUKACIJU društva i pojedinca. U širem smislu, podizanjem nivoa svesti o ovom problemu, umanjićemo crnu listu nasleđa koje ostavljamo budućim generacijama.

S.G.

Literatura

  • Simonović P. (2001). Ribe Srbije [Fishes of Serbia]. Beograd: NNK International, Zavod za zaštitu prirode Srbije, Biološki fakultet
  • Lenhardt, M., Markovic, G., Hegedis, A., Maletin, S., Cirkovic, M., Markovic, Z. (2011):Non-native and translocated fish species in Serbia and their impact on the native ichthyofauna. Rev Fish Biol Fisheries (2011) 21: 407–421.
  • Simonović P. (2009). Invazija riba. Flogiston17: 43-64.
  • Lazarević Predrag, Stojanović Verica, Jelić Ivana, Perić Ranko, Krsteski Biljana, Ajtić Rastko, Sekulić Nenad, Branković Saša, Sekulić Goran, Bjedov Vladan (2012). Preliminarni spisak invazivnih vrsta u Republici Srbiji sa opštim merama kontrole i suzbijanja kao potpora budućim zakonskim aktima. Zaštita prirode, 62-1. Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd.

Sa: http://www.ribolovsrbija.rs/

Priredio Ivan Korhner

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*