Albionske priče: Teška nimfa i Manningford na Avonu (15. broj Mušičara)
Albionske priče: Teška nimfa i Manningford na Avonu
Ostarjeli Skues, skoro slijep, već odustao od pecanja dobija pismo od prijatelja Sira Grimwooda Mearsa. U pismu su komentari čuvara sa Avona na dvije Skuesove knjige, koje mu je Sir Grimwood pozajmio. Čuvar je knjigama bio vrlo impresioniran, a komentari su bili sve ono sa čime se u knjigama nije slagao. Skuesov odgovor Sir Grimwoodu je bio “Ohrabri tog čovjeka Sawyera da piše članke na ovu temu i ja ću pomoći da ih se objavi”. Sir Grimwood je mladog čuvara ohrabrio, savjetovao kako da piše i nakon Skuesove smrti, ali uz pomoć Skuesove preporuke uspio da prvu Sawyerovu knjigu “Čuvar rijeke” – Keeper of the Stream objavi kod poznatih izdavača Black’s 1952. U knjizi Sawyer, između ostalog, opisuje mušicu, kasnije nazvanu ubitačna buba – Killer bug, koja je otežana bakarnom žicom i dizajnirana da tone duboko. Rođena je teška nimfa.
Frank Sawyer je rođen 1906. godine u selu Bulford u kolibi na obali Avona. Sam je pisao da je moguće da je prvi zvuk vanjskog svijeta koji je čuo bio šum rijeke i da je za rijekom bio lud čitav život. Školu napušta sa 13 godina, a sa 22 ostvaruje svoj san i postaje čuvarom dijela Avona koji pripada SDFFA (tada OFA). Seli se uzvodno u Netheravon po kome će njegov stil nimfarenja dobiti ime i gdje će ostati skoro do kraja života. U engleskom jeziku postoji termin countryman, što bi se moglo prevesti čovjek sa zemlje. Ovaj termin ima plemenit prizvuk i opisuje čovjeka koji je jedno sa poljima, šumama, vodama, njivama i nebom, koji živi s ritmom prirode i ruralnih aktivnosti. Frank Sawyer je bio pravi countryman. Čuvar engleske vode nije tu samo da vam provjeri dozvolu, on se brine o sveukupnom stanju revira, od šišanja vodene trave, do održavanja obala, od kontrolisanja štetočina, kako u vodi tako i van nje do brige za populaciju plemenite ribe. Frank Sawyer je bio takav čuvar i još mnogo više.
Prirodni prirodnjak
Sawyerova sposobnost viđenja kroz vodu i njegova vještina sa mušicom su legendarni i nesumnjivo se radi o duboko urođenom, velikom talentu. Svjedočanstva su mnoga, a najupečatljivija je priča o jednom od prvih BBC programa o ribolovu, koji je išao uživo, s vode, i u kojem je Frank, u nepovoljnim prilikama, ulovio ribu po narudžbi. Mnogi ljudi, pogotovo dječaci, su u djetinjstvu fascinirani živim svijetom koji ih okružuje, žedno piju znanje o kukcima i pticama, psima i vodozemcima, biljkama i kamenju i stiču mnoga iskustva kroz jurnjavu za znanjem. Mnoge od nas život usmjeri drugim tokom, pa se ta rana iskustva izgube u bezdanu vremena, pa ih ili potpuno zaboravimo ili ih se svjesno ili ne pokušavamo dokopati kroz neke odrasle hobije i zanimacije, mušičarenje ili planinarenje, sad već trice i kučine. Ali neki ljudi ostanu dječaci nezajažljive radoznalosti, naoružani metodologijom zrelog doba, literaturom i alatkama, poput mikroskopa. Jedan od tih sretnika bio je Frank Sawyer. Zapisano je da jednom ispravio prijatelja koji je za tragove u prolazu rekao da su liščevi. “Ne!”, rekao je Frank, “to je lisica”. Frank je napisao samo dvije knjige i obje su klasici mušičarenja, rame uz rame sa Halfordovim i Skuesovim. Stoga iznenađuje koliko je u stvari malo prostora u prvoj knjizi posvećeno ribolovu, jako je puno materijala o generalnom održavanju voda i opservacija o prirodi, koji se prepliću sa ribolovom.
Nimfe i minimalizam
Druga knjiga „Nimfe i pastrmka” – Nymphs and the Trout, koja izlazi 1958. je u potpunosti posvećena mušičarenju, a njeno drugo, dorađeno izdanje izašlo je 1970. Knjiga se bavi problemima pecanja na brzim vodama i na stajaćicama, opisuje iskustva sa mnogih engleskih, ali i evropskih voda. U ovoj knjizi opisane su sve Sawyerove nimfe uz detaljan opis i objašnjenje metoda ribolova. Značajan napredak koji je Frank Sawyer ostvario u odnosu na Skuesove nimfe je svakako u postizanju boljeg tonjenja nimfe kroz odstranjivanje nogu i otežavanje bakarnom žicom, ali i u uvođenju minimalizma u glavnu struju mušičarenja – za razliku od Halforda i Skuesa, Sawyer je shvatio da nije potrebno težiti tačnoj imitaciji i imati desetine mustri. Još je shvatio da se savršenstvo može postići kroz jednostavnost – Sawyerove nimfe su među najlakšima za vezanje. Kroz svoje uporno posmatranje nimfi i riba u vodi, često ležeći potrbuške na obali i zureći u dubinu, zaključio je da sve nimfe imaju manje više isti oblik, razlikujući se u veličini i tamnijoj ili svjetlijoj boji. Takođe je primjetio da ribe, pogotovo pastrmke i lipljeni ponajviše love nimfe i račiće u trenutku kad se podižu sa dna. Sve ovo je dovelo do zaključka da je dovoljno da vještačka nimfa tone duboko, da ima siluetu prirodne nimfe i da se pred ribom podigne sa dna. To je Netheravon stil nimfarenja, koji se oslanja na samo dvije mustre nimfi.
Charles Ritz, hotelijer iz drugog svijeta
Frank Sawyer bio je tih i rezervisan čovjek, ali i čovjek u stanju formirati čvrsta i duboka prijateljstva. Jedno od tih prijateljstava je bilo sa Charlesom Ritzom (1891. – 1976.). Kicoš i multimilioner Ritz nije mogao biti suprotniji countrymanu Sawyeru. Ljudi iz dva svijeta spojeni zajedničkom strašću – mušičarenjem. Ritz je kod Sawyera dolazio u ribolov i na instrukciju. Uveo ga je u svoj Fario Club, klub velikih i slavnih ribolovaca iz čitavog svijeta i poklanjao mu svoje štapove. Ritz je igrao značajnu ulogu u razvoju paraboličkih štapova i ozbiljno se bavio njihovom proizvodnjom. Ostavio je iza sebe nekoliko mustri koje nose njegovo ime i knjigu “Mušičarev život” – A Fly-Fisher’s Life u kojoj opisuje sve aspekte mušičarenja, a posebno štapove i zabacivanje. Drugi dio knjige posvećen je mušičarskim odisejama širom Evrope koje kače i Soču, a uvod za knjigu napisao je Ernest Hemingway.
Oliver Kite, profesionalizam i golotinja
Frank Sawyer je učio mnoge pecanju, a svakako najbolji učenik mu je bio Oliver Kite (1920 – 1968.). Oficir u britanskoj vojsci kome je infarkt u 36 – toj godini skratio karijeru, posvetio je ostatak života mušičarenju i pretvorio hobi u profesiju. 1957. je preuzeo brigu o dijelu rijeke Wyley, a 1958. se seli u Netheravon, u kuću preko puta Sawyerove. Njih dvojica postaju bliski prijatelji i Frank Olivera uči svemu što zna. Učenik se pokazuje izuzetno talentovanim. Frank Sawyer je pravio prve televizijske programe o ribolovu, a Oliver Kite je postao prva medijska zvijezda mušičarenja, kroz svoju seriju Kite’s Country. Kite je popularizovao Netheravon stil, a podizanje mušice pred ribom je krstio indukovani griz – induced take. Odnosi između Sawyera i Kitea su se naglo pokvarili i zadnjih nekoliko godina nisu govorili jedan s drugim, što je moralo biti nezgodno, jer su živjeli praktično jedan drugom u dvorištu. Razlog se ne zna, ali neki smatraju da Sawyer nije blagonaklono gledao na Kiteov stil života nakon što je ovaj stekao slavu, brza auta i slično. Kiteova jedina knjiga “Nimfarenje u praksi” – Nymph Fishing in Practice je izašla 1963. Bila je posvećena Sawyeru. U drugom izdanju 1969. te posvete nema, ali se ne zna zašto – drugo izdanje je izašlo nakon Kiteove smrti. Posveta je vraćena u najskorijem izdanju.
I prije Olivera Kitea su ljudi živjeli od ribolova – kao čuvari, vodiči, proizvođači pribora i opreme, ali Oliver (Ollie) Kite je vjerovatno prvi profesionalni sportski ribolovac, a uz brigu o reviru na Wylyeu i medijsku karijeru, držao je i instrukcije i kurseve o mušičarenju. Pored medijske slave učenik je učitelja prestigao i u minimalizmu – što se nimfi tiče, Kite je smatrao da je dovoljna samo jedna – Sawyerov fazanov rep. A ako s fazanovog repa odstranite fazanov rep ostali ste sa udicom i finom bakarnom žicom. Ako sad bakarnu žicu namotate kod oka udice tako da izgleda kao grba gornjeg tijela nimfe, dobili ste najpoznatiju nimfu Olivera Kitea, Nimfu gola udica – Bare Hook Nymph. U jednom televizijskom programu, Kite je ovom “nimfom” vadio lipljene jednog za drugim vezanih očiju. Kiteov minimalizam je išao još dalje – rijetko je nosio više od pola tuceta mušica sa sobom – tri nimfe i tri suve. Od njegovih 20 – tak mustri (od kojih je samo 5 nimfi) najpoznatija je suva Kiteova carska – Kite’s Imperial, a dvije mušice dugih kreatora nose njegovo ime. Nimfa gole udice je jedno – gola udica drugo – Sawyer je ribolov golom udicom smatrao krivolovom. Zanimljivost vezana za Kitea je njegov komentar o polarizovanim naočalama – smatrao je da njihovim korištenjem ribolovac gubi oštrinu vlastitog vida pod vodom. Zadnji infarkt je Olivera Kitea zatekao pokraj vode, u ribolovu na rijeci Test.
Sawyerova zadužbina
Sawyer je Kitea nadživio, doživio dublju starost, ali je takođe umro kraj vode, u šetnji pokraj svoga Avona, u proljeće 1980. Razvoj mušica, naravno, nikad neće stati, imamo nova imena u zvijezdama (Goddard, Edwards, Moser, …) i uzbudljive nove tipove mušica (F-Fly, Klinkhammer, češke nimfe, …), ali stubovi na kojima je sve u modernom mušičarenju izgrađeno su radovi Halforda, Skuesa i Sawyera, i time, na neki način, Sawyerova smrt označava kraj ere prvobitnog razvoja modernog mušičarenja. Život, naravno ide dalje. Svo četvero djece Franka Sawyera su osnovali svoje obitelji, njegov unuk Nick, oficir u britanskoj vojsci kojeg smo intervjuisali za 6. broj Mušičara, vodi firmu Sawyer Nymphs (www.sawyernymphs.co.uk). Frankov doprinos vođenju revira je ogroman, samo da spomenemo dodavanje krede u vodu, čišćenje šljunka, pomaganje insektima, prečišćavanje vode sa puteva, … Njegovi nasljednici smatraju da mu je najveće dostignuće izum humane klopke za zečeve za koji je nagrađen. Učestvovao je u preko 50 radio programa, uz prvi BBC TV program o ribolovu napravio je još desetak, napisao mnoge članke i izdao dvije knjige. Smatrao je da je lov suvom mušicom najuzvišeniji oblik ribolova i ostavio nam je neke svoje mustre suvih mušica, ali će za nas uvijek biti otac dubinske nimfe i tvorac dvije od najuspješnijih nimfi u našem arsenalu.
Manningford na Avonu
Uz članak o Franku Sawyeru, ribolov je morao biti vezan za Avon, baš kao što je uz Skuesa išao Itchen i kao što je uz Halforda trebao ići Test. A nije. Elem, Manninford (www.manningfordtroutfishery.co.uk) u Vale of Pewsey, nedaleko od izvora Avona, sastoji se od dijela Avona, jednog jezera, gdje svu ribu morate uzeti, jednog C&R jezera, na kojima se peca i velike riblje farme, na kojoj se, ne peca. Veliki plus u mojim očima za mjesta gdje se ulovljena riba mora uzeti je kad uspješnim ribolovcima omoguće ribu očistiti tu, što je slučaj sa Manningfordom.
Išli smo Richardovim autom, jer kod njega lakše stane pribor. Dok smo spomenuti pribor sklapali, vlasnik Manningforda, Nick Heaven, je došao da nas pozdravi i poželi nam uspješan dan. A dan nije obećavao. Zaista nevjerovatno hladno za maj, oblačno, vjetar, povremena kišica. Divota po običaju! Jezero je lijepo, ni premalo ni preveliko, uredno održavano, sa dijelovima gdje je zabacivanje lako i drugima gdje treba snalažljivosti. Ribe nisu bile prevelike. Mi smo ulovili tri od po oko 1,5 kg i Nick je rekao da bi inače bile veće, ali da je neobično hladna i duga zima onemogućila brzi rast. Ipak jedan od još 10 – tak ribolovaca tog dana je izvukao ribu od 4 kg. Richardu i meni su bile uspješne moje nimfe vilinog konjica. Jedan od ribolovaca se dosta patio, pa sam mu poklonio jednu od tih svojih mušica i ubrzo je i njemu bila uspješna. Uvjek je čovjeku drago kad se nešto takvo desi. Ja sam na brzinu obišao C&R jezero, koje je izgledalo dosta jadno, a onda smo se Richard i ja uputili niz Avon do kraja Manningfordovog dijela, pa nazad pecajući. Dio Avona koji pripada Manningfordu je dosta velik – preko 2km. Avon je tu jedan malo veći potok i ribolov na dijelu koji nije tik uz jezero je dosta težak. Što je značilo da sam ja na Killer buga imao samo 4 griza bez kačenja, ali Richardu nije smetalo da na suve ulovi 4 pastrmke, od kojih je jedna mala bila kalifornijska. Uz jezero voda je pristupačnija i ribe je više. U jednom viru sam našao nekoliko lipljena i pastrmki, ali one veće, koje sam ganjao se nisu dale prevariti, mada su pokazivale interes. Za razliku od sitnijih koje su se zalijetale, ali koje namjerno nisam kačio. I grana iznad vode koje nisu bile zainteresovane, ali koje sam i te kako kačio, ako i ne namjerno. U drugom viru izvadim i vratim kalifu od oko kilo. Kad sam Nicku preko telefona podnio izvještaj rekao mi je da je nisam trebao vratiti – u rijeci ne trebaju biti kalifornijske.
____________________________________
Okvir 1
Sawyerove nimfe
Fazanov rep – Pheasant Tail Nymph (PTN) – isperci fazanovog repa vezani crvenom bakarnom žicom sa podtijelom od bakarne žice, repom i naglašenom grbom na gornjem tijelu; Sawyerove variante ove nimfe su još i Siva guska i Švedska nimfa.
Siva guska – Grey Goose – umjesto pera fazanovog repa koristi pero iz krila sive guske i umjesto žice crvene boje koristi žicu zlatne boje, a Švedska nimfa je ista samo sa crvenom žicom;
Ubitačna buba – Killer Bug – blijedosiva vuna, sa blagim roza odsjajem vezana crvenom bakarnom žicom sa podtijelom od žice;
Trzavac sa leptir mašnom – Bow Tie Buzzer – podtijelo i vezanje bakarna žica zlatne boje, rep i tijelo isperci fazanovog repa, rebra široka srebrna lameta. Ova nimfa se ne vezuje za podvez. Podvez se provuče kroz oko udice i veže za malo sintetičke bijele vune.
Okvir 2
Knjige o Sawyeru
Pored dvije knjige koje su izašle za Frankova života, njegova pisanja se još mogu naći u knjizi Sidneya Vinesa Frank Sawyer “Čovjek rijeke” – Frank Sawyer Man of the Riverside i u knjizi Nicka Sawyera “Tajne nimfarenja Franka Sawyera” – Frank Sawyer’s Nymphing Secrets. Nick piše o Franku i u svojim drugim knjigama “Vodič kroz Sawyerove tehnike nimfarenja” – A Guide to the Sawyer Nymph Techniques i “Pecanje na liniji fronta” – Fishing on the Front Line. Značajni dijelovi posvećeni Franku Sawyeru se još nalaze i u Ritzovoj knjizi kao i u knjizi “Razmišljanja o rijeci” – Reflections on a River Howarda Marshalla
Okvir 3
Avon (iz članka u broju 6)
Ime Avon je keltskog porijekla i jednostavno znači rijeka, u Britaniji ukupno osam rijeka nosi to isto ime. Ova se u stvari zove Hampshire Avon mada praktično ne teče kroz Hampshire već samo donjim dijelom formira granicu između Hampshirea i Dorseta. Nekada je dio sadašnjih Wiltshirea i Dorseta pripadao Hampshireu, a rijeka nosi ime od tada. Izvire u Vale of Pewsey, duga je oko 100km, ima pad od oko 110m i sliv od oko 1.700km2. U Engleski kanal se ulijeva u Christchurchu. Kod Salisburyja, koji joj je negdje na pola puta, prima četiri značajne pritoke i mijenja se u veliku rijeku. Zadnjim dijelom protiče kroz vrlo cijenjen revir, Royalty, poznat po lososu i kapitalnoj mreni, a gornji tok je poznat po krupnom lipljenu. Avon je rijeka sa najviše ribljih vrsta u Velikoj Britaniji. Izvor mu je na škriljevcu i glini, što znači da nije potpuno čista kredna rijeka, ali se ipak ubraja među njih.
Okvir 4
SDFFA (OFA) (iz članka u broju 6)
SDFFA je skraćenica za Services Dry Fly Fisfing Association – Udruga Ribolovaca Suvom Mušicom Oružanih Snaga. Kao što ime kaže, radi se o klubu čiji članovi mogu biti samo aktivni ili bivši članovi Oružanih snaga Njenog Veličanstva, članarina je simbolična, a vode odlične. Vode se održavaju i poribljavaju, a peca se malo, pogotovo u sadašnje vrijeme kad je britanska vojska aktivna diljem svijeta pa ih je malo u zemlji matici. Klub je počeo život prije nekih stotinjak godina kao Oficirska ribolovačka udruga – Officers’ Fishing Association (OFA), a 1964. je dozvoljeno i nižim činovima, redovima i civilnim službenicima da se učlanjuju i tada je i promijenjeno ime.
Okvir 5
Cijene i pravila Manningforda
Odrasli Djeca (do 16 godina)
Cijeli dan (4 ribe/8 sati) + C&R jezero £30.00 £25.00
X 10 £270
Pola dana (2 ribe/4 sata) + C&R jezero £20.00 £15.00
X 10 £180
Catch & Release jezero £20.00 £15.00
Avon po dogovoru
Samo mahač sa samo jednom mušicom
Sva riba iz glavnog jezera se mora uzeti. Kad se ispuni kvota na glavnom jezeru mora se prestati ili kupiti još jedna dozvola.
Ovako je izgledalo u Mušičaru broj 15. – prelom
Tekst: Ćisek; Ilustracije: Richard Webb, arhiva Nicka Sawyera, Ćisek
Komentariši