Albionske priče: Rijeka Ejvon (Mušičar broj 6.)

Rijeka Ejvon – River Avon (Mušičar broj 6.)
Ako dijagonalno presječete ostrvo Britaniju od sredine Dorseta na jugozapadu do škotske obale na sjeveroistoku, dobićete otprilike trougao sa težištem u Londonu koji sav više-manje leži na kredi. Kredna podloga se proteže preko La Manša pod Normandiju na sjeveru Francuske. Doverske bijele litice su od krede.
Kredne vode
Kreda je osnovni preduslov za postojanje krednih voda – čokstrims (chalkstreams), koje postoje samo u Engleskoj, Francuskoj i na Novom Zelandu. Kreda, zbog svoje poroznosti (oko 40%), upija sve padavine, kao spužva, ali za razliku od krečnjaka, koji je makroporozan i pun pukotina i pećina, kreda je kompaktna i pore u njoj su vrlo male. Zbog toga je put vode kroz kredu jako spor.
Mada su naslage krede ne više od 50m iznad izvora, nerijetko vodi treba i do 20 godina da prođe kroz njih. Zbog ovog sporog prolaska i zbog homogenosti krede voda teži da se skupi u velikim rezervoarima i završi odmah u glavnoj rijeci – kredne vode imaju malo malih pritoka.

Kreda je vrlo čist oblik krečnjaka nastao taloženjem morskih algi i kalcificiranih životinjskih struktura tokom geološke ere koja se zove kreda, prije oko 100.000.000 godina, a naslagama koje su i do 1 km duboke trebalo je oko 35.000.000 godina da se naprave. Dio naslaga se izdigao iz vode tektonskim pomjeranjima i brzo erodirao, najviše pod uticajem glečera. Kako je kreda mek i porozan kamen, ako se natopljena vodom smrzne, pri otapanju se pretvori u bijelo blato.

Voda se polako skuplja u nižim slojevima i zaustavlja se gdje ispod krede naiđe na nepropusnu stijenu ili glinu. Tu se skuplja, a gdje se takav rezervoar nađe u dodiru sa površinom izvire. Svojim prolaskom kroz kredu voda postane izuzetno čista, bazična i bogata mineralima. Uz to uvijek izvire sa temperaturom oko 11ºC i ujednačenim intezitetom preko čitave godine. Razlog za ujednačenost intenziteta je spor protok vode kroz kredu čime se neravnomjernost padavina izgladi. Dna krednih voda su prekrivena šljunkom i kremenom i mulja gotovo da i nema. Kako kreda sve padavine upija, nema površinskih odljeva koju bi vodu mutili tako da je voda uvijek bistra. Sve ovo zajedno čini kredne vode idealnim za kvalitetno biljno rastinje, puževe, račiće i insekte, a time i ribe i ribolov, pogotovo salmonida – atlanskog lososa, lipljena, potočne i morske pastrmke. Kalifornijskom se u Engleskoj poribljavaju vrlo rijetko. Pastrmke i lipljeni u ovom izobilju hrane žive brzo – brzo rastu i brzo umiru. Najbolji potezi na krednim vodama na jugu Engleske su često u privatnom vlasništvu i nedostupni pučanstvu. Poneki dijelovi su u vlasništvu klubova/sindikata gdje se godišnja članarina za recimo jedan dan sedmično, tokom sezone, sa ograničenim ulovom kreće od £700, a gornja granica je nebo. Cijene dnevnih dozvola na rijetkim dijelovima gdje se izdaju su od £150 do £1.500. Ove cijene znače i da se vode i obale vrlo stručno i intenzivno održavaju. Uobičajeno je da je u udarnoj sezoni dozvoljen lov isključivo jednom suvom mušicom i samo uz uzvodno zabacivanje. U određenim dijelovima sezone može biti dozvoljeno uzvodno nimfarenje jednom mušicom. Nerijetko je zimi dozvoljen lov lipljena i to dosta jeftinije, ponegdje i ne više nego £30 na dan, a negdje čak i na plovak i žive mamce. Van juga Engleske situacija je drugačija. Na tri najpoznatije i najcjenjenije kredne rijeke je razvijeno moderno mušičarstvo, a te tri su Test, Ičin (Itchen) i Ejvon (Avon).

Ime Avon je keltskog porijekla i jednostavno znači rijeka. U Britaniji ukupno osam rijeka nosi to isto ime. Ova se u stvari zove Hampširski Ejvon (Hampshire Avon) mada praktično ne teče kroz Hampšir već samo donjim dijelom formira granicu između Hampšira i Dorseta. Nekada je, naime, dio sadašnjih Viltšira (Wiltshire) i Dorseta pripadao Hampširu, a rijeka nosi ime od tada. Izvire u Pjuzi dolini (Pewsey Valley), duga je oko 100 km, ima pad od oko 110 m i sliv od oko 1.700 km2. U engleski kanal se ulijeva u Krajstčrču (Christchurch). Kod Solzburija (Salisbury), koji joj je negdje na pola puta, prima četiri značajne pritoke i mijenja se u veliku rijeku. Zadnjim dijelom protiče kroz vrlo cijenjen revir, Rojalti (Royalty), poznat po lososu i kapitalnoj mreni, a gornji tok je poznat po krupnom lipljenu. Ejvon je rijeka sa najviše ribljih vrsta u Velikoj Britaniji. Izvor mu je na škriljevcu i glini, što znači da nije potpuno čista kredna rijeka, ali se ipak ubraja među njih. Dio Ejvona na kome sam pecao sa Nikom Sojerom nalazi se blizu sela Figheldin (Figheldean) sjeverno od Solzburija i nedaleko od Stounhendža (Stonehenge). Ribolovom gazduje SDFFA – Services Dry Fly Fisfing Association ili u prevodu Udruga Ribolovaca Suvom Mušicom Oružanih Snaga. Kao sto ime kaže, radi se o klubu čiji članovi mogu biti samo aktivni ili bivši članovi Oružanih snaga Njenog Veličanstva, članarina je simbolična, a vode odlične. Vode se održavaju i poribljavaju, a peca se malo, pogotovo u sadašnje vrijeme kad je britanska vojska aktivna diljem svijeta pa ih je malo u zemlji matici. Klub je počeo život prije nekih stotinjak godina kao Oficirska ribolovačka udruga – Officers’ Fishing Association, a 1964. je dozvoljeno i nižim činovima, redovima i civilnim službenicima da se učlanjuju i tada je i promijenjeno ime. Moja pretpostavka, zbog britanskog klasnog društva koje se naročito očituje u vojsci, je da se mušičarenjem i dalje bave skoro isključivo oficiri. Što se ovog dijela Ejvona tiče pretpostavljam da iznajmljuju vodu i obalu od farmera – zemljoposjednika, parkiralište se u svakom slučaju nalazi u dvorištu obližnje farme.
Došla je dugo očekivana druga nedjelja u septembru. Poljubio sam Luku i milu ženicu, koji su još bili u krevetu i krenuo. Kako je članovima dozvoljeno da imaju samo jednog gosta, nisam mogao povesti malog Sašu. Iako sam stigao nešto ranije od dogovorenog vremena Nik je već bio tu. Pomogao mi je da odaberem štap i namjestim pribor, jer mi je bilo prvi put da stvarno mušičarim na rijeci. Prije sam eksperimentisao malo na “mojoj” lokalnoj vodi, ali to je druga priča. Odlučili smo se za za 7 i po stopni (2.45m) štap nosivosti 5 od šestougaonog bambusa koji mi je poklonio punac. Štap je fenomenalan i nosi ime talijanske legende mušičarenja Roberta Pragliole (Roberto Pragliola), a punac ga je dobio na poklon u Italiji od tamošnjih poslovnih partnera prije 25 godina. Tada je, kao finansijski direktor velike jugoslavenske kompanije, često išao po svijetu na poslovna putovanja. Ti Talijani su čuli da je on strastven ribolovac pa su mu kupili štap da ga iznenade. Nisu znali da nije mušičar. Punac štap nije nikad koristio, ali ga je brižno čuvao. Tako da je ovo štapu bilo krštenje. Uz štap je išla plivajuća DT struna, pa plivajući konusni polilider, podvez od 0.12 mm i na kraju moćna ubitačna buba (killer bug).
Ubitačna buba

Ubitačna buba je nimfa koju je izumio Nikov djed, Frank, kad je bio čuvar baš ovog dijela Ejvona. Kiler bag zaslužuje da se njime malo pozabavimo. Frank ju je stvorio kao sredstvo za istrijebljivanje lipljena, a imitira račića gamarusa. Genijalnost Frankovog izuma je u efikasnosti u ribolovu, ali i u jednostavnovsti vezanja. Na udicu se do benda namota bakarna žica, u koju se tu na bendu uhvati vuna. Žica se zatim namota nazad do oka. Žicu prati vuna koja se kod oka učvrsti žicom i to je to. Može se malo taknuti lakom iza oka. U vodi se žica nazire kroz mokru vunu i daje nimfi crvekast ton. Vuna treba da je sivkasta i skoro bijela. Frank je koristio vunu Chadwick 477 i kako se ta vuna više ne proizvodi onih nekoliko preostalih uzoraka se čuvaju, a ako se koji kad nađe na tržištu doseže basnoslovne svote. Na njega je Frank lovio sve od pijora do lososa, a Nik ih uvijek nosi sa sobom. U svojoj knjizi opisuje borbu sa velikom ribom, negdje u zapadnoj Bosni, koja je uzela kiler baga i koja mu se na kraju otkačila, a za koju je on ubijeđen da je bila mladica
Nimfarenje
Magla od ranog jutra se digla, ali ne i nestala, tako da je dojam bio kao da je oblačno. Zemlja i trava su bili prilično mokri. Poslije kratkog hoda došli smo do kraja dijela koji ćemo pecati. Odavde ćemo uzvodno nazad do mosta i farme. Voda je bila mutnjikava (Ejvon nije čista kredna voda), mada se dno naziralo, oko metar i po dubine i ne prebrza. Nikovo objašnjenje za mutnoću je u intervjuu – mikroskopske alge. U svakom slučaju moraće se pecati na slijepo.
Nikov drugi zabac je rezultirao dobrim lipljenom. Uslijedio je moj jedan sasvim mali. Krenuo sam uzvodno i zakačio osrednju pastrmku i puče podvez. Preko vode preleti vodomar. Ponovo Nikov kiler bag, ponovo mali lipljen, pa otkačivanje nečeg malo većeg, onda kačenje za koprive i ponovno pucanje podveza. Pređem na deblji podvez i kako me sramota bilo opet tražiti mušicu od Nika, stavim kiler baga kojeg sam bio donio sa sobom, na manjoj udici. Stacioniram se na zavoju rijeke i bacim nekoliko puta poprečno ispred sebe, kad primjetim na nekih 6 m uzvodno da se digla riba i bučno uzela nešto sa površine. Bez razmišljanja zabacim tu, zabac savršen (?!) malčice iznad i udesno, i mada je kiler bag vrlo teška nimfa kojom se lovi na dnu, ovaj je uzet tik pod površinom. Nika nigdje, a kod njega je meredov. Izmorim ribu i izvučem ju na travu. Potočara od skoro 700 g. To je bila jedina riba tog dana koja nije vraćena.

Dalje uzvodno naišli smo na par riba koje su uzimale nešto na površini, ali na nezgodnim mjestima za zabacivanje i pri drugoj obali. Jednu je Nik gađao, a ja sam se divio njegovom zabacivanju. Riba je jednom malo pratila pa odustala. Druga je bila nedokučiva čak i za Nika. Ja sam još ulovio par sitnih lipljena i nešto malo krupnije mi je potrgalo podvez, ali ne zbog svoje veličine – morao je biti oštećen. Uzeo sam još dva baga od Nika. On je ulovio još par dobrih lipljena, dosta manjih i jednu pastrmku od oko 300 g. Dva sata je proletjelo, a kako smo se rastajali, tako je i izašlo sunce.

Mnogo toga vezanog uz ovih par sati ribolova mi se desilo u sljedeća tri mjeseca. Odmah idući dan, prije posla, sam isprobao ubitačnu bubu na “mome” Ičinu i na jednom brzaku ulovio krasnu divlju potočaru. Od Nika sam preko njegovog vebsajta naručio 18 ubitačnih buba i 6 fazanovih repova i, kad su stigle, odmah sam ulovio pastrmku na fazanov rep i lipljena na bubu. Probao sam i bubu puštanjem ispod plovka i na jednom mjestu ulovio tri lipljena u tri zabačaja. Pastrmka koju sam ulovio sa Nikom i čija slika prati ovaj članak mi je zaradila bedž od magazina Total FlyFisher – dobija ga ko prijavi pastrmku od 680g ili više ulovljenu u tekućoj vodi. Saznao sam i zašto Ejvon nije baš u najboljem stanju. Negdje ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, u svrhu zaštite od poplava, Ejvon i njegove pritoke su produbljeni da bi se voda brzo odlijevala u more. Zašto je to rađeno je pomalo misterija jer sliv u stvari i nije bio plavan. Radilo se tako što se šljunak sa dna vadio i trpao na obale koje su rezane tako da strmo idu u dubinu. Time je kvalitet dna dosta oslabljen, mulj se pojavio i preuzeo. Plićaci i brzaci su nestali. U kombinaciji sa relativno malim padom, time što Ejvon nije potpuno čisto kredan i što ima malo veći procenat nitrata pojavio se problem algi, a efekat degradacije dna na insekte je bio katastrofalan. Sad se radi na popravljnju situacije i vraćanju na staro. Punac mi je bio u posjeti krajem oktobra pa sam ga odvezao da vidi Stounhendž i usput smo svratili do Ejvona. Bilo mi je drago vidjeti da je skoro potpuno bistar. Još sam pogledao šta sam mogao naći o Robertu Praglioli i ovom mom bambusu od punca. Moglo bi lako biti da taj štap vrijedi više od sveg mog pribora zajedno. Smiješno mi je što sam takav štap upario sa rolom i strunom koje zajedno koštaju £20.
Pravila:
Samo za članove SDFFA
Član može imati jednog gosta
Maksimalno 4 pastrmke na dan, neograničeno lipljen
Ćisek
Foto: Ćisek i arhiva Nika Sojera
Komentariši