Albionske priče: Istorija od Astræusa sa Testom na kraju (Mušičar broj 12.)

Albionske priče: Istorija od Astræusa sa Testom na kraju (Mušičar broj 12.)

Cisek webAlbionske priče: Istorija od Astræusa sa Testom na kraju (Mušičar broj 12.)

Kako se počelo mušičariti? Znamo da se riba lovila “udicom” u praistoriji. Prve udice su bile u obliku slova I ili T i radile su tako da se zaglave u ribljem grlu, a polako su se razvile u nama poznat oblik slova J. O tome kako su nastale prve mušice možemo samo špekulisati.

Možda je neki naš predak dok je pecao sa namamčenom udicom vidio kako rijeka nosi neko sitno pero i kako to pero podigne ribu koja ga proguta. Ne budi lijen, on nađe slično pero, zaveže ga za svoju udicu, ulovi ribu i ostalo je, što bi se reklo, istorija. A možda su nasi preci isprobavali razne mamce, komadiće mesa, sa kožom, sa krznom ili perjem, koji su bili uspješni i koji su se vremenom sveli na samo krzno ili samo perje … Možda su se nekom drevnom ribolovcu na mamac zalijepili neko perje ili dlaka ili vlakna, pa kad je takav mamac zabacio riba se polakomila… Jednostavno ne znamo, ali znamo da se mušičarenje upražnjava od davnina.

Lokalne tradicije

Ako zanemarimo šta se moglo dešavati na drugom kraju svijeta i koncentrišemo se na Evropu, a nije isključeno da je i sa Dalekog Istoka nekako došlo ovamo, moguće je da se mušičarenje pojavilo na jednom mjestu i da mi to mjesto nećemo nikad naći. Kao i svaki drugi dobar ljudski izum, proširilo se posvuda, a tokom vjekova lokalne tradicije su se uobličavale u stabilnim periodima i nestajale u stihijama. A tamo gdje nestanu neko bi ideju kad-tad opet donio, pa bi se lokalne tradicije razvijale ispočetka. Ovi rani primitivni metodi svojom jednostavnošću nisu ostavljali puno mjesta za osobenosti pa su se sve te lokalne tradicije svodile na isto – pritka (najčešće lijeska), struna (najčešće od konjske dlake), podvez (konjska dlaka) i jedna ili više mokrih mušica. Varijeteta je moglo biti u dužini štapa, broju mušica i ponajviše u samim mušicama, ali sve to ne bi bilo dovoljno da definiše lokalnu tradiciju kao poseban metod. Stoga smatram da veliki značaj dokumentovanih primjera ovog drevnog metoda u Bosni (Skues, Čamber, Rajić) i Srbiji (Grubić, Panić, Herd) leži u tome da se konkretizuje razumijevanje tog načina ribolova i da se mušice, metod i pribor ovjekovječe iz prve ruke, ali i da je pokušaj stavljanja bilo kog područja u Evropi na mjesto kolijevke mušičarenja ćorsokak. To što se neki metod na nekom mjestu duže zadržao nego u ostatku Evrope ne znači da je tu i nastao – radi se o dvjema vrlo različitim stvarima.

U dokumentovanoj istoriji mušičarenja pored nekih manje poznatih radova iz Engleske u 16., 17. i 18. vijeku, postoje značajni tragovi iz sjeverne Evrope, Španije, Italije i Bavarske, kao i mrvice iz antike, ali to bi bio materijal za neki drugi članak. Ovaj će pokušati čitoca upoznati sa onim osnovnim do pojave modernog mušičarenja.

Pričao mi vojnik…

Svaka istorija mušičarenja, pa tako i ova naša počinje sa Astræusom. Ælian u svom zapisu iz od oko 200. g.n.e. govori o rijeci Astræus u Grčkoj o kojoj su mu pričali rimski vojnici na povratku sa istoka. Pričali su da ljudi tamo love pjegave ribe na udice na koje je namotana crvena vuna sa ispercima boje voska (tad je vosak bio smeđ!) ispod pijetlovog kljuna. Dr Grubić, koji je svjetski autoritet na ovom polju, nam je već predstavio svoju teoriju u odličnom članku u Mušičaru i ja vam ga toplo preporučujem. Interesantno je da Ælian takođe opisuje ribolov na moru mamcima napravljenim od vune i perja, tako da su prve morske mušice opisane otprilike u isto vrijeme kad i prve slatkovodne. Česta zabluda je da je u Ælianovom zapisu opisana muha i njena imitacija i da nose isto ime. U stvari se ime Hippouros daje samo živom insektu koji je boje ose. Crvena vještačka mušica u opisu nije imitacija tog insekta i nije joj dato ime. Naravno, pogrešno je smatrati da prije Ælianovog opisa mušicarenja nije bilo ili da Ælianov zapis dokazuje da se prvi put pojavilo u Makedoniji ili tačnije Grčkoj. Ælianov zapis kaže to što kaže i ništa više.

12 mušica za svaku priliku

juliana web
Dame Juliana

Sljedeće značajano pojavljivanje mušičarenja u pisanoj riječi je 13 vjekova kasnije, 1496. godine, u Uputstvu za ribolov UdicomTreatise of fishing with an Angle Dame Juliane Berners. U međuvremenu se mušičarenje i te kako praktikovalo i u Treatiseu su mušice već donekle standardizovane. Opisano je 12 mušica, 11 krilatih i jedna palmerica, i to na takav način kao da su to jedine mušice koje ičemu vrijede. Sama Dama Juliana je najvjerovatnije mit, ali su česti i pogrešni citati iz ovog “njenog” djela, koje je, pak, u potpunosti dostupno. Naime Dami se pripisuje “piscator non solus piscatur”, izreka koja znači ribolov nije samo lov ribe i koja potiče od Aristotela. Tačno je da se u Treatiseu govori o tome da je ribolovac sretan i ako ništa ne ulovi, jer je uživao u prirodi, lijepo prošetao, odmorio se itd., ali ova izreka se nigdje ne spominje. Takođe, Treatise ne postavlja mušičarenje na viši nivo od ostalog ribolova. Čak staviše, poklanja mu se vrlo malo prostora – navedeno je 12 mušica, od čega se prave i kad se koriste, ali nema recepata niti ičega o metodu.

 

Uči da budeš tih

SA POTPISOM Izaak Walton web
Izaak Walton

Ista zabluda je česta i u vezi na našim sljedećim likom, koji je možda i najznačajniji u istoriji ribolova. Naime nerijetko ćete se sresti sa tvrdnjom da se Isaac Walton (1593. – 1683.) smatra ocem mušičarenja. Smisla ima smatrati ga ocem kvalitetne ribolovne literature, pa čak i modernog sportskog ribolova, ali sam Walton mušičarenju je doprinio jako malo. Iako se mušičarenje spominje u njegovom Compleat Angleru – Kompletnom pecarošu, više-manje radi se o prepisu Julianinih mušica uz još malo opisa metoda. Walton je, kao ribolovac, uglavnom koristio mamce. Ali ovo ne umanjuje njegov značaj. Veoma zanimljiva ličnost, čovjek koji nije potekao iz visokog društva, završio je u njemu svoj dugi život i sahranjen je u Winchesterskoj katedrali. Njegov grob, ispod njemu posvećenog vitraža, mjesto je hodočašća za ribolovce iz čitavog svijeta. Značajna djela su mu biografije Lives, ali besmrtost mu je donio Compleat Angler. Pisan je u stilu dijaloga između, uglavnom, Piscatora (ribolovca) i Venatora (lovca psima) dok prolaze kroz idile engleskog ruralnog života i sreću sokolara, krčmaricu, mladu mljekaricu (opa!) i njenu majku itd. Lovac je dovoljno impresioniran ribolovčevom pričom da mu postaje učenik i kroz ovaj kratki kurs čitalac saznaje sve što treba znati o ribolovu – o priboru i kako se pravi; mamcima i mušicama (plagijarizovanim Julianinim); kuhanju ribe; uživanju u životu na ribolovački način; kako, kad i gdje se lovi koja riba i o ribljim vrstama uopšte (uključujući i to da štuke nastaju od posebne vrste vodene trave). Kroz tekst su protkane ode ribolovu i čak i nešto muzičkih nota. Neosporan je ogroman značaj ove knjige za ribolovce. U svoje vrijeme bila je bitna za popularizaciju, a u današnje kao istorijski dokument. Poslije Biblije i Shakespearovih djela, najštampanija je knjiga na engleskom jeziku i od svog prvog izdanja 1653. godine nikad nije prestala da se štampa. Pisana je jedinstvenim, profinjenim stilom koji je Waltonov i ničiji drugi. Mirišljava proza, vesela poput djeteta u kojoj je malo šta rečeno direktno, ali je sve jasno. Kažu neki da je to knjiga o kojoj mnogi pričaju, ali koju niko ne čita. Ako je to tačno onda ljubitelji literature mnogo propuštaju. Knjiga završava rečenicom “Study to be quiet” – uči da budeš tih.

compleat angler web
Compleat angler
SA POTPISOM Charles Cotton web
Charles Cotton

Ali kao što rekosmo, mušičarenja je u njoj bilo malo. Sve do 5. izdanja 1676. godine u kome je dodan drugi dio o lovu pastrmke i lipljena u bistroj vodi koji je napisao Charles Cotton (1630. – 1687.), plemić i Waltonov veliki, mlađi prijatelj. Cotton je prvi koji mušičarenje odvaja od ostalog ribolova govoreći da je “gospodskije”. Navodi 63 mušice sa receptima i mnogi ga smatraju ocem modernog mušičarsenja, ali bi prikladnije možda bilo reći da je bio preteča. Bilo kako bilo, poslije Cottona, razvoj mušičarenja je bio minimalan do masovnije upotrebe čekrka i pojave mušičarske strune. Ali ovdje već zalazimo u 19. stoljeće, koje je tema za idući broj.

 

 

 

knjige o istoriji 1 web
knjige o istoriji
stara muha web
stara muha
stara naslovnica web
stara naslovnica

 

Test

Rijeka Test je među najznačajnijijim rijekama u istoriji modernog mušičarenja i najskuplja je za ribolov u Engleskoj. Cijelim svojim tokom je u pokrajini Hampshire, izvire u selu Ashe kod Basingstokea, ulijeva se u Southampton Water, uvalu Engleskog kanala, koju dijeli sa ušćem Itchena. Duga je 64 km, zahvata sliv od 1.260 km2, i prava je kredna voda . To je Halfordova rijeka i rijeka engleske gospode. Čuo sam da ima jedan dio gdje pola dana pecanja košta £1.500…

test orvis web
Test – orvis
test longparish richard web
Test – longparish richard

 

SA POTPISOM Grayling Society grb webGrayling Society, đumbir i crkotina

U subotu je bilo divno vrijeme, 31. oktobar, a zlatan i mek jesenji dan, vjetrić se igrao skrivača među drvećem. Održavala se godišnja skupština i simpozijum Grayling Societya – Društva Lipljen, britanske organizacija entuzijasta sa ograncima širom svijeta, koja finansira naučne radove o lipljenu i pomaže projekte koji poboljšavaju staništa i uopšte stanje lipljena i čijim je članovima lipljen u krvi. Po običaju, u nedjelju se pecalo na okolnim rijekama, a ove godine su okolne rijeke bile Test, Itchen, Avon i Wylye. Mene je zapao Test. I kao što je takođe običaj, nedjelja je počela prolomom oblaka i orkanskim vjetrovima. Ali nije lako ribolovca smesti, pogotovo u današnje vrijeme obilja gornje odjeće od nepropusnih materijala. Skupilo se nas devet na Timsburyju, hrabrih plovkaroša u prkos vjetru i kiši. Ček, ček, šta, šta? Plovkaroši? Jeste – u Engleskoj, majci snobovskog mušičarenja, dozvoljen je lov salmonida štapom i udicom na bilo koji način i bilo koje mamce, naravno u sezoni. Ali ovo nije članak o plovkarenju. Vjetrine su do ručka rastjerale oblake, ali su ostale pomalo da reže tu i tamo. A ja skinuo pelerinu, pribor spakovao u auto pa do Orvisovog Ginger beata – Đumbir poteza – u Kimbridgeu. Tu zateknem generalnog sekretara Stevea Skucea, sekretara za članstvo Mikea Tebbsa i novog sekretara mog regiona Gregga O'Paynea sa ženama/partnericama, još par ljudi i Wil(hem)a i (Jo)Hana, dva velika Holanđanina. Prohodam terenom, počinje od ceste, voda kulja ispod mostova i smiruje se u par malih i malo dubljih tišaka, a onda se tanji u plićak, kroz koji se gazi. Nakon dvadesetak metara je mostić koji označava granicu između gaženja i lova s obale. Poslije tih dvadesetak metara gornjeg dijela, voda je uglavnom ujednačene širine oko desetak metara, ujednačene dubine oko metar i umjerenog, malo bržeg toka. Odlučim se za štap od 9 i po stopa, struna petica i konusni lider sa 0.16 mm podvezom. Dok sam hodao do kola po pribor, Georgina, Greggova partnerica ulovi lijepog lipljena u gornjem dijelu. Krenem s obale, stavim Sawyerovog Killer Buga, ali nalazim malo interesa. Lipljen rijedak i plah, na pastrmke lovostaj, promašim jednu veću bodorku. Dođem do kraja bez uspjeha, u povratku ostavim Killer Buga na grani na drugoj obali. Ostalo manje od 60 cm podveza. Pravi mušicar bi naravno stavio novi, tako da sam ja ostao pecati sa podvezom od pola metra na koji je bio navezan čudesni bosanski žuti tularaš, vezao ga Max, poslao mi Rašo, i ubrzo sam se igrao sa lijepom pastrmkom od oko 2kg. Vidi, majku mu, grizu i po lovostaju. U gonjem dijelu se gazi, pa zagazim i ulovim još dvije, druga kao i prva, treća malo manja. Na Kimbridgeu pecanje nije jeftino i zato Orvis u vodu trpa mnogo uzgojene velike ribe. Čak je i van sezone ostalo puno velikih pastrmki, a možda među uzgojenim ima i pokoja divlja. Kad ih sad ima toliko, koliko ih je tek u jeku sezone! Lipljen se ne poribljava i inače se u Engleskoj smatra lošijom ribom (osim među članovima Grayling Societyja), pa ga ima dosta manje nego pastrmke na ovim skupim vodama. Ove moje pastrmke jesu bile velike i lijepe, ali ih uloviti i nije neki uspjeh.

test orvis teta i lipljen web

Mada, svaki ulov je lijep, pogotovo kad je riba velika. Nakon treće ribe i zamalo ostavljene mušice na grani izašao sam iz vode prilično zadovoljan. Ispred ribarske šupe drveni sto sa klupama, Han mi ponudi mjesto pored sebe. Holanđani su čudna sorta, zemlja ravna i lipljena nema uopšte, ali imaju jedan od najjačih ogranaka Grayling Societyja van Britanije, oko 50 članova i na celu im je, ni više ni manje nego – Hans van Klinken. Wil i Han, dođu u Englesku jednom godišnje na Godišnju skupštinu i druženje. Vrsni su kuhari (što donekle objašnjava njihove pojave – oni su svaki kao dvojica mene, a mene se ne može optužiti da sam mršav ili barem taman) i tradicija je da na pecanje donesu obilje hrane i pića. Počeli smo sa fantastičnom paštetom. Od crkotine. Wilu, koji je veterinar, neko je donio srndaća nastradalog na cesti od kojeg je on napravio razne specijalitete . Hans je donio dvije mesne vekne – jedna u tankom tijestu sa jajetom u sredimi, druga u slanini sa divljim gljivama i pistacijama. Uz sve je išao sos od nekih crvenih bobica i odabrana francuska vina, a za dezert pijana kruška i smrdljivi sir sa karamelizovanim sirupom od jabuka. Uz hranu su tekli razgovor i šale i, naravno, Test.

Dan Republike – pravi praznik

Četiri sedmice kasnije, 29. Novembra, ponovo sam bio na Testu, ovaj put na Mill Beatu – Mlinskom potezu – u Longparishu, na poziv Richarda Webba, prijatelja i vlasnika mušičarske trgovine Rod Box (www.rodbox.com) u mom selu, Kings Worthyju.

rod box1 web
Radnja rod box

Radi se o dijelu rijeke koji je u vlasništvu neke bogate osobe koja ga izdaje preko Rod Boxa. Rijeka i tri rukavca teku kroz manikirane bašte oko velike kuće. Veći dio je plitak i gazi se, manji dublji za lov sa obale. Dan užasan, hladno sa upornom kišom, srećom je bilo zastićeno od vjetra. Jedan od onih dana kada u izostaku ulova ispitujete čitav smisao postojanja, ali koji su ulovom transformisani u nešto čega se rado sjećamo. Slično služenju vojnog roka – patnja dok traje, ali vam je drago što ste to prošli. Ali nije samo ulov učinio mizeran dan prijatnim – Richard je prijatan i duhovit čovjek i odličan kompanjon. Ispočetka je išlo slabo, Sawyerov Killer Bug, donio mi je jednog sitnog lipljena, a prošao sam čitav potez i gore i dole. Ali je onda proradilo, u jednom tišaku pored glavne struje nazrijeli smo ribe i Richard je svojim antičkim Hardyjem od fiberglasa, četiri puta debljim od modernih štapova, ali začuđujuće lakim, savladao dvije pastrmke od oko kilu.

slika za kraj detalj obradjena web

Onda sam i ja probao Richardov štap, na kome je bio navezan sivi LaBobin gamarus i brzo ulovio dvije, otprilike iste veličine. Na drugoj poziciji, sad opet sa svojim štapom, promijenim mušicu. Kontam, prije cu lipljena prevariti nečim sitnijim i navežem Maxovu srebrnoglavu nimfu, svijetle sivonarandžaste boje, veličina 16. Kako mi se pokazala prelaganom, na podvezu, na nekih 30 cm iznad navežem Berkley crva navučenog na udicu sa olovnim tijelom – praktično lajner.

muha max tular web
muha max tular
musice labobin gammarus i maxova srebrnoglava2 web
musice labobin gammarus i maxova srebrnoglava

 

test longparish lipljen web

test longparish pastrmka u ruci web

test longparish pastrmka u vodi web

Drugi zabačaj, lijep lipljen, oko pola kila na Maxovu nimfu. Vratim se na staro mjesto i ulovim još jednu pastrmku na crva i jednog lipljena na nimfu, a u jednom trenutku sam imao zakačene dvije pastrmke od kojih na kraju nisam ulovio ni jednu. Sve su ribe vraćene, osim lipljena od pola kila, u kome sam pri čišćenju našao napola svarenog peša. Česta pojava u pastrmkama, ali prvi put da ga nađem u lipljenu. Na povratku kući Richard me još jednom prijatno iznenadio pozvavši me da sa malim Sašom dođem jedan dan pecati na jedan od njihovih poteza na Itchenu. Naveče sam odveo Luku i milu ženicu na večeru kod Richarda i njegove supruge Sarahe, a oni su nam pripremili tradicionalnio englesko pečenje i to vrlo umješno. Izgleda da mi ne bi valjalo za liniju da češće pecam na Testu.

test longparish sa suncem1 web

test orvis pastrmka druga web

test longparish bez sunca1 web

test orvis pastrmka prva web

A na Testu je, kao što smo već rekli, pecao i svoju teoriju razvijao Halford kome ćemo se posvetiti u idućem broju.

Ćisek

 

Tri okvira za ubaciti uz glavni tekst

Rod Box dnevne cijene za Mlinski potez za 2 štapa (ribolovca)

3.IV – 31.X (ne u vrijeme majske muhe)        u vrijeme majske muhe    1.XI – 25.XII (pastrmka lovostaj)

£350                                                                               £420                                          £70

 

Dnevne cijene Orvisa za Đumbir potez za 3 štapa (ribolovca)

3.IV – 14.V i 8.VI- 31.X                                    15.V – 7.VI (majska muha)        Vodič

£505                                                                                £580                                             £75

 

Juliana Berners

Među prvim knjigama štampanim u Engleskoj je tzv. Booke of St Albans, štampana 1486. Sastojala se od tri dijela – lov s psima, sokolarstvo i plemićki grbovi – i bila je namjenjena novopečenim bogatašima da se obrazuju u stvarima kojima se bave viši slojevi društva. Autor nije naveden osim u dijelu o lovu gdje je potpisana Dam Julyans Barnes, a Dam je u to vrijeme značilo gospođa. Drugo izdanje, 1496., nakon smrti prvog izdavača, znano kao The Second Booke of St. Albans je sadržavalo još i četvrti dio, ribolov – “treatyse on fysshynge wyth an Angle”. Postoji sačuvan rukopis Treatysea iz ranog XV vijeka (u kome nema mušica) i vjerovatnoća da su pisac četvrtog dijela i pisac dijela o lovu ista osoba je vrlo, vrlo mali. Dva vijeka kasnije gospođa je postala dama i uz to časna sestra, na čelu samostana i iskusna u lovu i ribolovu, a ime se promijenilo u Juliana Berners. Dakle gotovo sve o Dami Juliani je mit, ali u nedostatku boljeg kandidata i bilo kakvog drugog opisa ovoj se romantičnoj ličnosti pripisuje prvo štampano djelo o ribolovu.

Stari čekrci i štapovi videti na https://www.musicar.rs/gallery/stari-cekrci-i-stapovi/

Loading

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*